Mane isključivo mesne prehrane

Sjetilo me ovog videa:

Raznolikost i umjerenost u prehrani uz redovnu tjelesnu aktivnost i san. Potpuno izbacivanje procesuirane hrane i pića i konzumiranje namirnica u što izvornijem obliku. Eto to je moj moto zadnjih 15+ godina i mogu reći da se osjećam bolje nego ikada.

 Pa tko će tih četiri, pet sati izdržati bez šećera... nemirni snovi, nečista savjest, nenadane noćne polucije, šetnje mjesečinom, egzistencijalna pitanja, psihološka stanja i halovi, inflacija... barem kutija domaćice i pol litre šećerne vodice prije horora i noćnih naprezanja.

forumaš kaže...

 

ovaj jede samo meso i to govedinu. 

 Kasno je počeo, da je tako od rođenja vjerojatno bi nas prestao zamarati negdje oko svoje 30e poput gore spomenutih Inuita.

Što kaže u studiji za vitamin C?

Vitamin C is particularly interesting to discuss in the context of a carnivore diet. O’Hearn [14] presented empirical evidence and plausible mechanisms which could explain the apparent absence of Vitamin C deficiency diseases (scurvy) among groups of people consuming a largely animal based/carnivore diet. Despite being a poor source of Vitamin C, meat is recognised for having antiscorbutic (scurvy-preventing) properties [26]. It is suggested that scurvy may develop due to a lack of carnitine, which can be derived endogenously using Vitamin C, but is also available abundantly in meat. Thus, the large quantities of carnitine available in an animal-based diet may provide Vitamin C sparing effects [14]. However, research is still needed to confirm whether this theory is true, or whether some versions of the carnivore diet require Vitamin C supplementation.

Kako je onda "manjak" vitamina C u karnivor prehrani opasan? Oni sami vele da tipično ne dolazi do skorbuta u karnivor prehrani (iako bi tako mala količina vitamina C kod svejeda ili biljojeda s vremenom lako moguće ili vjerojatno dovela do skorbuta) i pretpostavljaju da je to zbog veće količine kartinina u karnivor prehrani. Tu se ne spominje činjenica da se vitamin C troši prilikom metabolizma ugljikohidrata (nisam išao čitati cijeli rad pa ne znam spominje li se na drugom mjestu), a s obzirom da karnivori unose vrlo malo ili nimalo ugljikohidrata, već samim tim su im potrebe za vitaminom C drastično manje. Znači, diže se panika oko ničeg. Čak i kad bi ljudi na karnivor dijeti bili u opasnosti od skorbuta, to se izrazilo lako riješi - manje od grama praha s vitaminom C u čaši vode i gotova stvar. Ili jedan kivi, recimo.

Što se tiče soli - ljudi na karnivor dijeti, zbog toga što unose malo ili nimalo ugljikohidrata, imaju, pogotovo inicijalno, (značajno) veće potrebe za solju! Zašto? Jer jer su ugljikohidrati to što uzrokuje zadržavanje soli u tijelu i kad ih ne konzumiraš, češće imaš problema s premalim, a ne prevelikim unosom soli! Znači, i tu se diže panika oko ničeg. Ah ta strašna, ubitačna sol. Totalni apsurd! Pa pobogu, ljudi na keto i karnivor dijeti često uzimaju dodatne elektrolite, kao što je onaj LMNT (jedan paketić ima 1 gram natrija, 200 mg kalija i 6 mg magnezija), a ne da bi unosili previše natrija! Zbog čega bi sol uopće i bila toliko štetna? Zbog dizanja krvnog tlaka? Gdje su brojke koje pokazuju da karnivori imaju viši tlak od svejeda? Pa tipični efekt kod ljudi koji prijeđu na keto ili karnivor prehranu je smanjenje, normalizacija krvnog tlaka (ljudi počnu koristiti manje doze lijekova za snižavanje krvnog tlaka ili ih s vremenom prestaju piti), a ne povišenje.

Vlakna? Ljudska potreba ugljikohidratima i vlaknima iz prehrane je točno 0 g. Onima koji unose dosta ugljikohidrata, vlakna pomažu smanjiti skok šećera u krvi. Onima koji ne unose jednostavne ugljikohidrate, kao što je to slučaj s karnivorima - vlakna im za to ne trebaju. Čak štoviše, određenom dijelu populacije vlakna direktno štete, iritirajući im probavni trakt, uzrokujući zatvor itd. Ako čovjek ima probavnih problema, ako je često napuhnut ili zaštopan, trebao bi probati recimo mjesec dana prehranu bez vlakana i fruktoze i vidjeti hoće li mu se stanje popraviti. A ne da ga se uvjerava da mora unositi više vlakana! Ako mislim da ima premalo dobrih bakterija u crijevima, to može riješiti i konzumacijom relativno male količine fermentiranih proizvoda. Ali ako nema nikakvih problema bez unošenja vlakana - zašto bi ga se tjeralo da unosi vlakna?

To demoniziranje karnivor (i keto) prehrane prešlo je svaku mjeru, tim više što ljudi ne krenu s tim načinima prehrane zato jer je to danas moderno, nego zato jer imaju neke zdravstvene probleme koje nisu uspjeli riješiti ni na koji drugi način. A evidentno je i zbog čega je to tako - jer im je te zdravstvene probleme uzrokovalo nešto u njihovoj prehrani. Nismo svi isti, ne reagiramo svi isto na istu hranu, nisu svi u istim stadijima života i imamo različite potrebe za nutrijentima. Sve je više ljudi (pogotovo starijih) koji imaju značajne, pa i drastične zdravstvene benefite na keto i karnivor prehrani i onda imaš situacija da čovjek prijeđe na keto ili karnivor prehranu, simptomi kroničnih (u pravilu navodno neizlječivih, u pravilu progresivnih!) bolesti mu se drastično smanje ili čak i nestanu (ode bolest u remisiju), a "stručnjaci" (znanstvenici, liječnici) ga uvjeravaju da će mu to naštetiti zdravlju i spremiti ga u grob. I takav čovjek više neće vjerovati ni liječnicima ni znanstvenicima, jer kad je radio ono što su mu govorili bio je bolestan i nisu mu značajno ili imalo pomogli, a kad je počeo raditi suprotno od onog što su mu govorili zdravlje mu se (drastično) poboljšalo, a ovi ga i dalje uvjeravaju da to nije dobro za njega. Ako to nije gaslighing, ne znam što je.

Čim tako nastupaš, nastupaš iz ideološke, a ne iz znanstvene pozicije.

To nije istina. Imaš kanal No Carb Life https://www.youtube.com/@zerocarb na YouTubeu, na kojem ljudi iznose vlastita iskustva s bolestima, zdravstvenim sustavom i keto/karnivor prehranom. Ne znam koliko je trenutno osobnih svjedočanstava gore - riječ je o mnogo stotina, vjerojatno se to približilo 1.000 komada. Pokušavaš demonizirati ljude s obziljnim bolestima, koji su iz čiste potrebee (mnogo i iz očaja!) probali keto-karnivor dijetu (nemali dio njih prvo je probao i vegetarijansku pa čak i vegansku prehranu i zdravlje im se toliko pogoršalo da su morali odustati), jer im zdrastveni sustav nije pomogao, ali keto ili karnivor prehrana jest. To što ti možeš zdravo živjeti s malo ili nimalo mesa ne znači da mogu svi. Nemoj svoje iskustvo, svoje zdravlje projicirati na druge ljude. Drugi ljudi nisu ti.

Pazi što si napisao - iz vlastitog iskustva! To je tvoje iskustvo - to nije moje iskustvno, to nije tuđe iskustvo! To je tvoje! Moje iskustvo je (sad) posve drugačije! Samo što ja svoje iskustvo ne projiciram na tebe. Ja se nakon biljne hrane nisam osjećao fit, osjećao sam se napuhnuto, nije me dugo držala sitim, često mi je uzrokovala probavne tegobe. Kad sam prešao na keto prehranu, nisu odmah stvari sjele na svoje mjesto. Organizam kao da nije znao što da radi s hranom koju sam pojeo! Želudac mi je bio pun, nisam mogao više jesti, ali nisam imao energije i osjećao sam se kao u nekoj panici - kao trebao bih jesti nešto, a želudac pun, i vuklo da jedem ono što se ne jede na keto dijeti.

Sad znam zašto je tome tako. Jer sam bio metabolički nefleksibilan. Jer je moje tijelo tad pod svaku cijenu htjelo energije iz šećera, glukoze, glikogena. To je i slučaj kod tebe. Ali nakon mjeseci keto dijete, a poslije i low carb (zadnjih mjeseci nisam baš dovoljno nisko s ugljikohidratima da bih bio u ketozi, ali svejedno konzumiram malo ugljikohidrata), organizam se prilagodio. Ćevapi ispečeni na kokosovom ulju, s maslacem, zalijani s vrhnjem za kuhanje mi uopće negativno ne utječu na energiju - nakon takvog masnog obroka osjećam se fit, ne osjećam opterećenje ni u želucu ni u crijevima.

I ne samo to - totalno mi se promijenio osjećaj gladi. Tek nakon što si dulje vrijeme na keto dijeti shvatiš da većina osjećaja gladi kojeg osjećaš zapravo nije prava glad (nego više ko psihološka ovisnost o slatkome, o ugljikohidratima, ili jednostavno reakcije na pad glukoze u krvi) i skužiš da ti slatko više ne pričinjava ni izdaleka takvo zadovoljstvo kao prije. I energija ti je čitavo vrijeme manje-više stabilna, bez obzira jeo ti što ili ne. Znači, ako treba mogu i više od pola dana provesti gladan, a da ću i dalje imati dovoljno energije za sve - samo što ću osjećati glad.

Znači, to što si grogi poslije ćevapa nije to zato jer meso kao takvo uzrokuje to u ljudima, nego zato jer nisi metabolički fleksibilan, jer si i fiziološki ovisan o ugljikohidratima, jer ti tijelo nije dovoljno efikasno u korištenju masnoća i proizvodnji ketona za energiju. Kad bi želio, mogao bi postati metabolički fleksibilan i onda ne bi više imao problem s ćevapima.

Gluten. Opet svoju vlastitu situaciju primjenjuješ na sve druge ljude, kao da drugi ljudi imaju jednako tijelo kao i ti i da na jedna način reagiraju ili ne reagiraju na istu hranu. Za mnoge ljude žitarice su vrlo problematične (još je gore što mnogi ljudi toga nisu ni svjesni, jer nikad nisu išli na eliminacijsku dijetu).

Neki su ljudi jeli povrće i uvidjeli su da im se probava značajno poboljšala kad su prestali s tim. Drugi nemaju problema s povrćem. Nismo svi isti. To što tebi povrće ne smeta, ne znači da ne smeta nekome drugome. A da ne spominjem oksalate, lektine i druge anti-nutrijente.

Ne možeš tvrditi da je jeftinija bez računa, i pod kojim uvjetima. Kila krumpira je jeftinija od kile mesa. Samo što je jedno škrob, a drugo proteini i masti. A da ne spominjemo da je većina biljnih proizvoda koji se u dućanu mogu kupiti zapravo visokoprerađena kvazi-hrana, koja uopće nije jeftina kad se pogleda nutritivna vrijednost (a koja donosi super profit proizvođačima), i koja može dovesti do brojnih kroničnih bolesti, pa je i samim tim još ekstra skupa zbog kasnijih posjeta liječniku, lijekova i liječenja, smanjenja produktivnosti... Što se tiče ekologije, u zadnje vrijeme sve veći problem je uništavanje plodnog tla monokulturama (a i zbog toga ujedno pada nutritivna vrijednost povrća) i zagađivanje hrane pesticidima i drugim otrovima. Realno gledajući, najekološkije bila bi prehrana temeljena na velikim preživačima na otvorenoj ispaši.

Mesa treba jesti točno onoliko koliko pojedinoj osobi omogućava zdrav život, bez bolesti. To za nekog, u nekom periodu, može značiti jako malo, u nekom drugom periodu ili za nekog drugog može značiti jako puno. Na primjer, u zadnje vrijeme sve su češće slučajevi ljudi kojima je multipla skleroza otišla u remisiju na karnivor dijeti. Za njih, da ostanu zdravi, jedino rješenje je jesti što više (masnog) mesa.

citav zivot zdravo jedes i na kraju umres.

Eh, da je samo to u pitanju. Meni je keto/low-carb dijeta zaustavila progresiju autoimune bolesti (koja mi je počela stvarati sve ozbiljnije probleme), spasila me kroničnog umora, napuhnutosti i probavnih problema, smanjila brain fog i povećala koncentraciju, povećala energiju, a to što mi je omogućila da u zadnjih niti deset mjeseci izgubim 12-13 kila bez gladovanja (i to pretežito salo, a ne mišiće), to je samo šlag na torti.

I onda se nađu neki koji će tvrditi da opravdavam svoje mesojedstvo. Svašta. Da je po mojem, ne bih uopće jeo meso. Nek počnu proizvoiditi hranu koja ima nutritivnu vrijednost mesa (a to ujedno znači da neće uzrokovati skokove inzulina), koja neće uzrokovati ili pogršavati autoimune bolesti, i neću do kraja života više pipnuti meso. Na keto dijeti hrana postane hrana, a ne nešto za zabavu ili za emocionalno ispunjenje.