Gdje kupujete Win+Office?

 -masa? kakve veze masa ljudi ima s hr zakonima, knjigovodstvom i R1? .. kakve veze ima račun izdan izvan hr i njegov vat-porez, s pravilima-zakonima, porezima u hr?

-da bi bilo koji račun knjižio mora zadovoljiti sve zakonske uvjete, u hr je to u formatu R1 što uključuje oib-mb firme, kao i pdv.. to radi knjigovodstvo tj knjigovođa koji zna, ne netko tko ne zna i tad frima može kupiti bilo što bilo gdje na svijetu i uredno knjižiti sve potrebno, od tog hr-pdv kao i potrebne podatke firme u sudskom registru kako bi se mogla obaviti provjera dvojnog knjigovodstva platnog prometa, nalik provjeri fiskaliziranog računa u maloprodaji, tj obje stvari su iz istog razloga, uredne klnjige-porezi sa svim potrebnim, zakonom propisanim podatcima.. to s 'masom' veze nema, znaš ili ne, pravo računovodstvo to zna i može, kao što sve što se može uvesti-kupiti u pravoj firmi obavi nadležan odjel tj osoba koja zna, kvalificirana-stručna-sposobna, ne peroperić koji vodi birc mjereći ravnalom količinu prometa u boci konjaka..

-zato ti domaća trgovina kao prekupac može izdati r1 račun, jer znaju što i kako se knjiži, radi.. dok to može i sama firma koja kupuje jer veći ne kupuju u maloprodaji lokalne trgovine nego veleprodajno i direktno.. mali, obično nemaju kvalificirano računovodstvo, time ni znanja kako se sve knjiži.. tu je problem, ne 'mase ljudi' nego neznanja knjigovodstva i zakona, pri čemu je hr zakon ono što je za nas relevantno, ne zakon texasa ili japana, pri čemu je svaki račun, račun, neovisno u kojem obliku je izdan, može i rukom pisan na škarniclu... a ako ujkosem u texasu (kao IRS) primjeti muljažu s porezom tad tom texsašaninu odrere kožu i naplati.. dok za ostatak svijeta nisu nadležni tj svaka država brine o naplati svog poreza, ne o masi ljudi globalno itd.

-problem i upozorenje.. eu, bilo tko može bilo što.. scenarij 'ja' kao neka trgovina, recimo iz poljske-mađarske-italije.. bilo koje eu države-članice, mogu izdati račun, no hr registar i nadležni trgovački sud o toj firmi registriranoj izvan hr nema podatke, nema oib-mb.. ne može provjeriti valjanost-točnost računa, policija može imati svoju bazu podataka, banke svoju.. države neke podatke dijele, kao npr za migrante, neke ne.. i spajaju se institucije no to je proces, traje.. usklađivanje itd. i problem, možemo bilo koju robu-uslugu pa i soft licencu kupiti bilo gdje na tržištu, dok unutar eu imamo i šengen-zonu.. pa nema granice, no porez i pdv imaju granice.. i pravila, npr ako trgovina u bilo kojoj državi napravi promet prema drugim državama u iznosu iznad 100.000 eura tad mora.. (zakoni..) no ako se osobno ode u npr italiju i tamo u maloprodaji kupi soft licenca, tad ne mora jer to tad za tu trgovinu nije izvoz nego maloprodaja u lokalnoj državi i porez.. i identično je za online kupnju jer čak nema fizičke robe za soft, jer soft nije klasična fizička roba, jer se čak ne prodaje sam soft pa ni download nije sa servera te trgovine nego sa servera ms-a koji može biti u texasu ili irelandiji.. a plaća se i dobija samo licenca-key za aktivaciju što stigne recimo e-mailom ili se kupuje retail u kutiji s ili bez medija .. s police.

-no smisao, pravila.. može li firma otići u drugu državu i u maloprodaji kupiti nešto.. može, no firma zakonom regulirano mora sve plaćati žiroračunom, izuzetak je gotovina i ostali načini plaćanja što se tad dodatno kontrolira.. tj ne naručuje firma u normalnom poslovanju nešto od maloprodaje, nego direktno-veleprodaja.. i još direktnije, ms-store ili imea-regije kao irska-sjedište, bez posrednika koji svaki uzme svoj dio marže minus rabat koji im ms daje ovisno o statusu-količini-ugovoru kojeg imaju ..

-soft nije materijalna-klasična roba, čak se ne koristi termin da je kupljen, vlasnišvo, nego se kupuje-plaća licenca, a licenca je samo dozvola za korištenje pod odgovarajućim uvjetima, ne vlasništvo i ne sam soft, nego dozvola, pri čemu ni jednu dozvolu na svijetu ne kupujemo nego nam je izdaje nadležna institucija, npr vozačka, ili diploma škole.. ne kupuje se, nego se izdaje, certificira-ugovara-atestira itd.. dozvola se ne kupuje, dok se plaćaju instrukcije za polaganje ispita vožnje, plaća se ispit-polaganje-trošak ne vozačka kao roba jer nije roba i ne prodaje se u trgovini pa tako ni soft licenca nije roba nego dozvola za korištenje.

-koliko ne znaš.. i spomeneš masu ljudi koji ne razumiju.. a spomeneš VAT.. vat je pdv, porez.

-strani porez nema veze s tvojom državom, tj to što netko plati vat je istovremeno dokaz da ne zna što treba platiti.. upravo nasuprot, ako na računu imaš vat tad nisi obavio kupnju za hr porez-zakon uvjete, tj moraš imati plaćen hr porez, pdv, dok za svaku državu izvoz isključuje plaćanje njihovog domaćeg-maloprodajnog poreza, tj sve što kupiš u inozemstvu i platiš njihovo porez, prilikom izvoza zatražiš i dobiješ kao povrat poreza nazad.. nekad popularan meverštojer iz austrije.. tj tax-free, jer trgovina koja izvozi tad ne naplaćuje domaći porez, tad ako na računu imaš recimo poljski porez znači da nisi platio davanja u hr a da bi nešto knjižio kao trošak-predporez i dobio povrat po recimo osnovi investicije, za povrat dijela poreza, prvo moraš nešto uplatiti-platiti.. tj plaćanjem domaćeg poreza možeš ostvariti pravo povrata preplaćenog dijela poreza, ne možeš imati povrat na ne naplaćen porez jer je tad to nula.

-a pošto R1 za domaće firme propisuje i iznos pdv-a, jasno ti je da u tom slučaju ako je na računu trgovine njihov vat, tad nije hr-pdv.. i tad to nije hr-r1 račun nit ga se može provjeriti u poreznoj upravi, dok ako ti isti račun izda domaća trgovina upravo to će biti u tom računu sadržano i tad je to r1 račun kojeg traži inspektorat i bsa..

-strana trgovina naprosto nema ništa s domaćim porezom i zakonom.. tj kad se to kvalitetno odradi, tad je njihov račun čist, bez njihovog poreza-vat-a.. tad na osnovi tog računa knjigovođa odradi ostatak i plati porez-pdv.. i tad imaš valjani račun..

-a to sve sa softwareom-licencom nema skoro nikakve veze, tj ms-a se ne tiču države-porezi i oblici računa r1, .. njih se tiče samo vlasništvo-soft-licenca, ms-a ne zanima jel netko platio porez, jel vara na porezu i kako ga knjiži, ne tiče ih se. MS aktivacijski server traži key, ako je valjan, aktivira se korisnička licenca, dok o tipu licence ovisi što-koliko pravo ima korisnik-kupac kao vlk-mak licecne za kompanije, edu-školstvo itd. dok mali korisnici, kućni znaju za npr home i pro licence i to bi primarno morale biti retail, nekad, no danas je sve online, digitalno i direktno a pošto soft nije fizička klasična roba tad je i nekadašnji 'dokaz' kao original cd s hologramom (zaštita kao na novčanicama, čime se fizički dokazuje autentičnost, ne lažno-fejk-kopija-pirat..) prestao biti dokaz valjanosti, tj za ms je to sam key, radi ili ne.. inspektor s tim nema ništa, tj inspektorat-zakon-država su nadležni za uredno poslovanje, poreze-knjigovodstvo i ako je to uredno tad je ok dok nikakve veze nemaju s odnosom klijenta između sebe i vlasnika softa kao ms, tj tek po nekom sporu kojeg pokrene vlasnik kao ms ili predstavnik softa kao bsa pred nadležnim sudom tek tad uskače država, npr po osnovi piraterije (terorizam-pedofilija..) ili privatni spor dvaju strana pri čemu je jedna ms a druga korisnik, što praktički ne postoji u povijesit osim par primjera koji su zato i 'izmišljeni' da bi bili primjer privatne tužbe ms-a.. pri čemu češće sud odbacuje tužbu (npr švica, španjolska, dok su za usa ili newyork ili dallas primjeri ovisno tko koga tuži i gdje ms ima više utjecaja na sudsko tumačenje predmeta tužbe i time ishoda.. što ovisi tko kontrolira senat-kongres, demokrati-republikanci itd. ili sad biden-trumpek suđenja..).

-piraterija.. širok pojam, kažnjivo, kazneni zakon, tad nije stvar privatne tužbe, nego po sili zakona, po spoznaji.. tj obično recimo bsa prijavi nadležnima i tad oni dalje pokrenu postupak. Kazna nema veze s ms-om, ne ide kazna vlasniku nego državi-porez.. dok vlasnik branda za sve falsifikate-pirateriju-robe.. traži uništavanje, npr lažne tenisice-majice-naočale.. pa tako i soft.

-praktički svi slučajevi po medijima postoje samo po toj osnovi, ne za korištenje bez važeće-valjane licence i zato je važno ne ući u pirateriju počevši od izvora kao torrent-pirat vs ms-server.

-hack-crack.. nedozvoljena sredstva, pandan provale.. direktno povezano s piraterijom, zaobilaženje zaštite, kršenje copyrighta.. opet po sili zakona.

-dok za samo korištenje s ili bez važeće licence praktički nema primjera, kazne-suda.. nema.

-sve kazne koje firma plati državi u takvom primjeru su porezni prekršaji, ne kršenje uvjeta licence, ne zbog korištenja-posjedovanja softa s ili bez licence, nego zbog poreznih prevara ili lošeg knjigovodstva i nemaju veze s ms-om, softom.. tj može jednako biti kazna za kilogram krumpira ili gajbu pive ako je jednako pogrešno nešto knjiženo ili je naprosto utaja poreza-prihoda-prometa.. npr radnik na crno, neizdavanje računa, roba na polici nema cijenu i deklaraciju... to kao kazna nema veze sa software-licencom, mada će često (lažno) kažnjeni to tako možda reći.. tj neće reći da je kažnjen zbog utaje poreza nego zbog softa.. no to ne postaje time istina-činjenica dok mediji i bsa guraju upravo takve lažne vijesti kako bi korisnici u strahu platili.. i bili pošteni.

-ne postoji primjer kazne u svijetu za korištenje bez odgovarajuće licence, odnosno postoji par oglednih primjera u povijesti + sve se mijenja i danas je pitanje primjenjivosti kao presedana itd..

-zato.. umjesto kemijanja, ako već netko ima firmu i razmišlja o uštedi na softu.. nikako pirat, crack.. to je kažnjivo. Ako se soft plaća tad budite čisti, mirni, dok je tad besmisleno platiti npr 1€ i dalje se brinuti o valjanosti.. tj ako se morate brinuti tad je bolje za nula nego za 1€.

-sve što knjižite na teret firme mora biti uredno pokriveno papirima-računima, bilo koja porezna pogreška i eto kazne.. karikirano kao kasa u kafiću za par kuna viška-kazna.. ne smije biti i zato imaju zdjelicu za tringlt.. a knjigovodstvo mora raditi osoba koja zna zakone-pravila i kako se što knjiži, koja je tad i odgovorna za svoj posao.. sve što firma plaća je roba-sirovina, struja, režije, radnik-plaća .. i porezi-prirezi, ako je pogrešno obračunato, kazna ili barem problem dok se ne riješi. Zato to radi knjigovođa, ne portir-čistačica nego osoba koja zna i prati zakone-propise kao što u filmovima imate primjer poreznog savjetnika koji proknjiži sve račune za usa porez po pravilima, a ako se pogriješi, kazna. .. takva kazna je porezna-država, nema veze s ms-om-softom-licencom, dok je jedina poveznica račun i iznosi-stavke, kao što je to trumpeku za plaćanje šutnje, porezni prekršaj.. nevažno što je plaćeno, sex-šutnja.. moglo je biti i win-os-licenca ili office .. i dalje bi bila ista stvar ili je uredno knjiženo ili porezni prekršaj.

-zaključak, ako se želi ušteda.. ne muljati s računom, piraterija-crack.. nego ako već koristite bez licence, to je to... a tad po prijavi bsa će firma morati platiti licencu ili prestati koristiti soft.. država s tim nema ništa, tj ako nije pirat-crack ili porezna prevara.. tj bilo koji račun kao komad papira koji se tad plati a niste sigurni da je stvarno valjan je tad samo razlog preznojavanja, kao kupiti lažne dokumente-dozvole npr kupiti lažnu vozačku na crnom tržištu.. ako se nešto provjerava tad će se primijetiti.. a čemu plaćati i jedan euro ako tad niste mirni? tj za nula eura barem znate da niste kršili zakon kao porezni, jer niste ni prijavili neki trošak i predporez.. a samo korištenje s ili bez važeće licence je stvar privatne tužbe, kojih nema..

-s druge strane, ako je firmi problem plaćati licence za soft.. tad je ta firma u većem problemu, daleko većem nego što bi i djedmraz ili billygates da dođu i 'poklone' licencu mogli riješiti... tj da se tako nešto dogodi i djedmraz vam pokloni licencu opet imate isti problem, dozazivanje valjanosti posjedovanja ili dokaz da je djedmraz ovlašten zastupnik dati vam licencu, dok svaka licenca koja nije izdana od vlansika ili ovlaštenog zastupnika nije valjana-važeća.. pa tad taj djedmraz mora imati certifikat koji možemo provjeriti-dokazati da je upravo za to ovlašten a što možemo ako je registriran na hr trgovačkom sudu, ne ako je registriran na sjevernom polu, što je pandan inozemnim trgovinama koje mogu biti uredne-registrirane ili fejk i pri tome mogu biti ms-partner koji je ovlašten za distribuciju ili nisu partner.. a to može potvrditi samo ms ili ugovor koji se tad predoči kao dokaz da je to ovlašteni distributer.

-maloprodaje, male trgovine, baš ni jedna sigurno nije ms partner, tj ms je partner samo s velikima, veleprodaja-države-institucije-kompanije.. dok mali korisnici imaju ms store, kućni.. a oni između su iz druge ruke tj distributer ili maloprodaja pri čemu naš zakon o knjigovodstvu traži r1 pa ako ga imate ok, ako nemate i ne može knjigovođa odraditi tad zaobiđite jer ni đabe nije isplativo za kaznu i znojenje..

+ razlika.. ms ugovara uvjete EULAe, s državama, nisu isti uvjeti-eula za sve, usa-kanada-aus-.. i eu podjela na emea-regije, mi smo emea-3, ireland je sjedište, njemačka+austrija imaju različit ugovor-uvjet, oni mogu prenositi licencu s oem-računalom na treću stranu.. ostali ne jer to brani eula, no pošto smo eu i zakon koji vrijedi u jednoj članici možemo koristiti, tad po toj osnovi možemo reći da smo kupili u njemačkoj polovno oem računalo i tad je prateća licenca valjana, dok za sve ostale jednostavno ms ne dozvoljava prijenos, tj zadržava isključivo pravo kao vlasnik tj isključivo ovlašteni distributer izdaje valjanu-važeću licencu a kroz zamp-autorska i srodna prava kao copyright se to ne dira i neće se ni dirati, tj u tom dijelu je soft uspio dobiti status kao glazba-text-video... autorska-vlasnička prava i to kao za recimo distribuciju filma-sporta-prijenos utakmice itd ima samo ovlašteni distributer za neko tržište, npr rtl-televizija excluzivna prava za recimo rukomet ili tcom za hnl-ligu i sl. kao primjer kad su jedini-exclusive ili razne televizije-kanali-distributeri kad svi mogu prenositi bilo koji sadržaj ako plate vlasniku, npr glazba i brojači pjesama na svakoj radio stanici pri čemu brojač automatikom uplaćuje iznos zampu koji globalno to distribuira vlasnicima pa ne treba pitati michaeljacksona ili sony za svaku pjesmu koju čujemo na radiju.. a radio-tv postaje su zgodan primjer legalne i ilegalne distribucije autorskih-vlasničkih sadržaja, ne klasične robe-materijalno tj identično je za soft jer je sve danas digitalizirano-online-globalno pri čemu je soft-app ili podatak isti niz nula-jedinica u streamu recimo na internetu, tj isti mehanizm je download officea ili gledanje filma i manje-više isti zakoni-pravila, dok se ilegalne stanice-distribucije zatvaraju i kako se bliži olimpijada u parisu vidimo više akcija-štibri gašenja takvih kanala ili današnja tema o 12% prosječnog hr-građana što je prosjek eu-građana u nekoj temi..

-to vlasnici sadržaja kao i oni koji legalno prenose traže od vlasti-države koja istovremeno ubire porez pa su svi troje zainteresirani za zatvaranje takvih ilegalnih kanala distribucije. jedini smo mi-korisnici zainteresirani za ilegalne izvore jer su jeftiniji-đabe.. do mogućnosti da kao italija uvedu zakon-tumačenje o kazni za korisnike .. tj sve što korisnik može konzumirati, javno dostupno, bez da pri tome krši zakon ili provala kao crack-hack, je dozvoljeno-legalno, konzumirati, što će reć gledati pa i snimati, za osobnu upotrebu (ne za javnu, distribuciju-izvođenje).. pa je dovoljno da ne znamo da je netko 'pirat' i da time ako ne kršimo neki zakon nismo krivi, dok tako zakonodavci tumače.. a ako to promjene morat ćemo i mi. .. u italji, pošto je za prijem ilegalnih tv kanala potreban odgovarajući prijemnik, to je dovoljno kao dokaz inkriminiranosti.. tj nije da korisnik ne zna, naprotiv, mora znati i pribaviti prijemnik + plaća piratu za kojeg može reći da ne zna da nije ovlašteni distributer, no realno znamo.. a pošto plaća, jer pirat nije netko tko dijeli đabe, tad je stvar rizika-cijene.. tj korisnik tad teže može reći 'nisam znao'.. no trenutno to ovisi o državi i želji zakonodavca da to (ne)kazni.. a to se može promijeniti tj čak nije potrebna promjena zakona nego samo tumačenje suda.. i eto kazne.

-za soft.. mali kućni, za osobne potrebe.. ne mora nikad nikome dokazivati računom, frima naprotiv mora + mora čuvati račune godinama, ne samo režijske, poslovne knjige trajno + i po zatvaranju arhivirati, trajno-vječno a svaka netočnost je tad porezni prekršaj. Protiv malih-kućnih nema primjera tužbi, tj sve je isključivo pod nazivom piraterija, ne samo korištenje bez valjanje licence.. pa firma može probati tako, bez licence dok ide.. a bsa ima popis firmi u hr i popis ms-partnera pa jednostavno usporede ta dva popisa i razliku povremeno podsjete informativnom poštom o skupoći nelegalnog softwarea i prednostima originala-plaćenog.. dok ponekad pošalju i inspektora koji ovisno što zatekne prijavi nadležnima, tj u slučaju poreza to je porezna, u slučaju pirata kazneni, u slučaju korištenja bez valjane licence je to vlasnik-bsa pa ako žele privatnom tužbom.. to ne radi država-inspektor.

-ne kršiti zakone i ne pomaže 'nisam znao'.. jer firma nije kućni-osobni, mora znati. Ako je stvar u cijeni, tad je ta firma u većem problemu jer soft u odnosu na sve ostalo nije stavka na kojoj se ima smisla štedjeti u odnosu na ostalo a ako je tad je corebiz dok takav biz tad zarađuje x-puta više nego što je sam trošak računala-softa npr acad-a i cijene zgrade-mostova-kuće.. u jednom poslu-projektu je otplaćeno-pokriveno. ili je biz ili ključ u bravu.. oni koji moraju ili žele probati, mogu glumiti male-kućne-osobno... i možda prođe, no nikako to ne preporučam.

@ihush, VAT no ("no je kratica za number"). "Number" je engleska riječ za "broj".

Na RvaCkom bi to bilo nešto kao PDV ID.

Prošeći do prvog pristojnog knjgovodstvenog servisa i pitaj ih je li račun s VAT no isto što i R1.

Možda se iznenadiš koliko si bedast.

 -ne ili uvjetno da.. :) .. tj No nije kratica riječi number nego latinska aberacija numero, pri čemu svi jezici nasljeđuju iz latinskog sličan oblik, kao i to da se primarno koristi kao redni broj, npr kuće ili izdanog računa (koji mora biti po redu, nema preskakanja-lažiranja..) dok postoji i druga kratica Nr koja se koristi za broj kao telefonski-serijski i sl. tako da to nije ingliš nego internacionalna kratica posuđenica latinskog a koristi se u inglišu dok se i sam N koristi u matematici kao oznaka za prirodne brojeve (koji opet korespondiraju s latinskim-rimskim, ne decimalnim-razlomcima-imaginarnim itd..) itd. dakle, ne nije to engleska kratica ili je.. nevažno :)

-kao što se može reći da je to konkretnije-važnije, upravo za izdavanje računa, primarno redni broj, što istovremeno služi i kao kontrola (porez).. pa tako npr paragon blok ima numerirane stranice, čime se eliminira jednostavan način utaje poreza bacanjem u smeće.. tj ako ti fale brojevi-računi, tad si uhvaćen u utaji poreza i zato se kao oznaka koristi No, numero, latinski, internacionalno, esp-fra-ita-por-jezici, tj svi romansko-latinskog porijekla imaju identičan korjen dok je to internacionalno-globalna kratica u svim ostalima u što možemo uključiti i engleski, jer je na inglišu number-broj, nema slova o u riječi, time jasno nije aberacijom nastala kratica iz ingliša nego iz latinskog korjena, tuđica-usvojenica-posuđencia.

-nešto kao PDV ID .. id je ingliš aberacija, identifikacijski broj, primarno kao index baze ili jmbg-oib.. tj bilo koji jedinstveni identifikator, što bi mogli reći i za otisak prsta, mac-mrežni broj itd.. dok se u kontekstu koristi oblik kao porezni broj, tarifni broj, tj ne slaže se 'tuđa tuđica' za objašnjavanje 'strane riječi' .. oximoronski, .. :) i tad se zna konkretnije na što se odnosi vs same riječi-značenja recimo riječi 'broj' ili redni broj ili neki broj tj dvije oznake-kratice koje se koriste sukladno-prikladno su No i NR i mada se obje koriste za brojeve, razlika postoji a tad i logika-značenje i kad se koji upotebljava.. npr tel.broj ili oib nisu iz klase No koji 'moraju' služiti kao redni, npr broj računa ili kuće u ulici, nego se tad za tel.-oib može koristiti NR oznaka i osoba koja barata tematikom će preciznije dobiti info o čemu se radi, razumiljivije, manje nesporazuma za 'iste-slične' riječi i značenja-tumačenja, jer tel-broj ili oib nisu brojevi u nizu, dvije osobe rođene jedna pa druga iduće sekunde neće imati isti oib ili telbroj.. dok će kuća u ulici upravo slijediti numeriranje-redom-pravilom, pa do te mjere da za trgove imaš pravilo na koju stranu sat-kontrasat ide brojanje, odnosno da je na ulici par-nepar lijevo-desno strana ceste i 'teku' nizvodno u smjeru kako je zamišljen početak i kraj neke ulice pri čemu za razliku od rijeka ulica može ići u proizvoljnom smjeru npr obrnuto itd..

-naš R1 i bilo koji drugi račun.. da bi za naš zakon bio važeći bilo koji drugi račun, mora sadržavati sve potrebne podatke, od čega je porez samo jedan dio, tj ima li naznačen porez-stopu-sve.. točno, za hr stope-zakon, opet ne znači da je to za hr uvjet valjan R1 račun, jer recimo nema naziv firme, što će reć, ako smo bedasti, lako previdimo i očigledno.. :) tad ti nije važno što je vat ili r1, jer ni r1 ne postoji, tj to je naš skup pravila dok ostatak svijeta ne mora imati ništa od tog no to ti baš ništa ne znači ako si domaća firma i moraš zadovoljiti domaći važeći zakon koji traži r1.. ok? -nemaš oib? nije r1, nemaš bilo koji od traženih podataka, tad nemaš valjan r1 račun za knjiženje.

-bedasto? ovisi..

* n-bojevi.. NR, SN, i sl kombinacije.. za razliku od rednih brojeva koji 'moraju' ići po zadanom redu, bez preskakanja i sl. i nisu proizvoljni nego idući u nizu, kućni broj i broj računa, zato se upravo u tim primjerima koristi No, ne sn i sl..

* ID.. primarno iz ingliš-programskih terminologija identifikator-broj.. i to jedinstveni (najvažnija osobina) zato (danas) dovoljno dug, npr 64bitni, kako bi osigurao jedinstvenost, kao npr otisak prsta, tad je takav broj jedinstven često univerzalno, dok se redni brojevi ponavljaju, svaka ulica ima 'iste' brojeve i kreće od prvog-1. .. id je po tome različit i primarno računalno-generiran, uz random-seeder kako bi se dodatno radnomizirala slučajnost-jedinstvenost broja.

-oboje su brojevi, no redni su samo oni koji idu po redu, od prvog nadalje (a kad se mora ubacivati tad opet po pravilu idu slova, a-b-c... za ubačene kuće i sl. jer se postojeći niz ne smije mijenjati)..

-poveznica za računovodstvo.. nema brisanja nego ide storniranje.. pri čemu prvi idući broj računa nastavlja niz, ne ponavlja se već 'potrošen' broj.. tj storno ostaje kao kontrolni, mora postojati jer bi ostalo bilo kršenje pravila-kazna tj tad isnpektor u kontroli provjeri storno, razloge i stanje i ako je ok, ništa, ako nije kazna.. itd.

-bedasto? svašta je bedasto, no neke stvari postoje s razlogom kao i nijanse-nazivi i primjena..

-da. Bezbroj puta, primarno ms licence win, office, partnerpakete itd., direktno irelandija. I što sad? Odnosno ne ja osobno, nego to zadam knjigovodstvu-tajnici, jer oni su ti koji plaćaju za firmu, ne ja, moj dio se svodio na poklikati željeno i print.. ok? Ti nasuprot tog kupuješ stalno? špeceraj-cigle ili soft-licence? ako su licence tad je ovo vrlo neobičan razvoj razgovora :)

Ne znam za software ili fizicke stvari, ali hotel ili bus ili vlak placen karticom kompanije u inozemstvu se uredno prizna bez obzira da li na njemu ima VAT ID ili ne.

Naravno da nikada nema R1 oznaku 

 A da ne govorimo o taxi računima vani, naškrabano na komadići papira, Talijani su još gori nego naši kaj se tiče izdavanja računa :-)

Nema ni kod nas R1 više (tj. ostalo valjda iz navike), kako i pišeš pa se opet spominje kako izdari R1... LOL.

Bitno je da su na računu svi propisani elementi. Za HR, vani je drugačije.

 -zaboravi win-ms-licencu.. domaća pravila, knjiženje svega što ide na račun firme MORA biti u R1 formatu tj imati oib-mb fireme, naziv.. bez tog ne možeš knjižiti (kao trišak, predporez).. to nema nikakve veze s licencom, ne traži to ms, zakon o softu i sl. nego porezna za poslovanje. (+sve mora ići kroz žiro, odnosno postoji i gotovinsko no kao izuzetak + provjera..).

 -pravno gledano, jedino vlasnik ili ovlašteni distributer može prodati valjanu licencu, nitko drugi što god napiše na komadu papira ne može jer je to stvar vlasništva i povezanih zakona kao zamp-copyright itd.. uključujući distribuciju, korištenje branda-zaštitnog znaka itd..

-cijena nije stvar zakona.. osim što knjigovodstveno ne može biti nula kuna-eura-dollara-yena.. (zato su firme 'za kunu'..) dok se nasuprot tog propisuje što račun mora sadržavati od podataka, npr za pdv ili r1-podatke .. maloprodajni kupac ne treba r1 jer nije firma, jer ne knjiži trošak-predporez, jer je to maloprodaja za kranjeg kupca i mali kupac nikad nikome ne mora ništa dokazivati računom, tj do izlaza iz trgovine ga mora imati (ili kazna+trgovcu, porezni prekršaj..) i tad ga može baciti, dok se zbog jamstva i sl. preporuča čuvanje računa (mada teoretski nije nužan) itd.. i zato mali kućni korisnik za osobne potrebe, nikad nigdje nije procesuiran zbog licence, korištenja s ili bez važeće.. svi medijski natpisi u vezi tog su bili po osnovi piraterije (kolokvijalno) .. što će reć za neuke, distribucija kao primarno djelo koje je vjernojanto počinjeno downloadom torrentom, odnosno klasičan pirat-diler, dok su crack+hack i sl pandan pravni provalnoj krađi.. tj ako se nešto od tog nađe tad je piraterija, i kazne su isključivo zbog piraterije, neovilaštene distribucije što je kažnjivo KZom, bez potrebe za privatnom tužbom vlasnika ili bsa.. ni jedan primjer kazne po osnovi korištenja bez licence ili račun kao problem.. nigdje, nikad. + firme jednako ne kažnjava porezna zbog korištenja softa bez valjane licence, nego ih kazni za porezni prekršaj, što s microsoftom i licencom opet nema nikakve veze.. jedino što oni tj bsa povremeno dojave nadležnima, jednako kao što porezni inspektor to prijavi nadležnima jer on sam nije nadležan za soft-licence, no ima uvid u knjige i može vidjeti postoji li r1 račun za licencu.. tj ako ga nema, tad prijavi bsa.. koji može ako želi privatnom tužbom utužiti, a kaznu firma plati zbog neurednih knjiga, nepostojećeg protupožarnog aparata ili oznake izlaza, utaje poreza.. + za soft je već duže vrijeme i carinski prekršaj, što će reć, nisu više kazne partisuća nego nula iza ..

pravno gledano, .. baš nikakve veze nemaš s tim, spominjući retail cijenu jer time dokazuješ da ništa o firmama i licencama ne znaš, odnosno u maloprodaji ne može biti oem, mada ga možeš pronaći, tj siva zona koja je pravno kažnjiva, zabranjena, no nitko ne vidi.. ne samo tu, zapad.. a od win8 se praktički ukida nekadašnji retail, način distribucije i 'dokaza' iz doba xp-a kao originalan medij s hologramom koji služi jednako kao zaštita od falsificiranja kao na novčanicama-pirat.. tj digitalizacija-globalizacija-internetizacija.. su sve promijenili i više sam medij-sadržaj nije bitan, ne traži se dokaz-original, legalan download s ms sitea i time nije pirat osim ako je torrent-tpb tad kazna, pri čemu je nevažno imaš li licencu za ms-soft jer ti licenca ne dozvoljava distribuciju.. itd. pravno? updejtaj se :)

 (edit, fali bitno za retail.. retail je maloprodajni paket-roba-ambalaža.. isključivo za maloprodaju, kranjem kupcu.. veleprodaja nema s tim zakonom veze kao i diretkna, tj to se odnosi samo na robu u odgovarajućoj maloprodajnoj AMBALAŽI..)... soft se više ne kupuje kao roba, kutija je prazna, samo key-licenca.. itd. dok firme kupuju direktno i kroz veleprodaju-žiro.. ne u maloprodaji (mada može, tj tako kupuju 'mali' .. i zato jer ne znaju drugačije).

+ chatgpt ili copilot.. ti na temelju dostupnih podataka, zakona, eulae.. generira odgovor, ne moj ili interpretacija nego generički i dovoljno dobar.. ne vjeruješ? nešto netočno? .. pitaj ms ili google..