Rise of the Argonauts

Jel zna netko iz nekog povjerljivijeg izvora kad točno izlazi PC verzija ovog iščekivanog akcijskog RPG naslova?

Kada ovih dana pretražuješ web vidiš svašta - od 16.10. preko 18.11. do Q1 2009.

Odigrano prvih par sati. Ajde, recimo, da je ovo nekakav prvi dio primitivne recenzije, onako nabacan na brzinu, bez brojčanih ocjena, a nemam ni iskustva. Ovo je pisanje onakvo kakvo bih ja volio da mi recenzenti serviraju (pa čak i uspoređuju s drugim igrama kako bih se znao orijentirati). Stavit ću u bold značajke koje primjećujem.

***********************

"Jason, nesretni mladić (oženjen vješticom Medeom) ima pravo na prijestol otoka Iolcus, ali taj prijestol drži njegov zločesti stric Pelias. Stoga Jason pokušava zavladati uz pomoć božice Here i nakon tipičnog zapleta iz grčke mitologije suočava se sa stricem. No, da bi naivnom princu predao prijestol Pelias ga šalje u nemoguću misiju pronalaženja zlatnog runa, misleći da će ga se zauvijek riješiti."

Takvo je bar nekakvo preliminarno mišljenje stručnjaka koji su pokupili fragmente iz grčkih spisa.

Ali ono što misli ekipa iz Codemasters (Liquid Entertainment) razlikuje se od grčkog originala koliko i holivudski car Komod iz filma "Gladiator" od povijesnog imperatora Komoda. Rise of the Argonauts je igra koja se temelji na priči dostojnoj Hollywooda, i tu prestajem kritizirati priču, jer nema smisla kad ionako ni jedan obožavatelj grčke mitologije svojim prosvjedom nije uspio ukinuti emitiranje ni jedne jedine epizode "Herculesa" kojega je odglumio nimalo-antički glumac Kevin Sorbo.

Priču Rise of the Argonauts nema smisla kritizirati ne samo zato što je holivudski zanimljiva (a mi danas svašta gladno gutamo sa "švedskog stola" američke filmske industrije), već ni zato što je cijeli koncept igre jako vezan uz nju. Ovdje je Jason slavni kralj Iolcusa, zločesti stric Pelias je njegov savjetnik, vještica Medea postaje član njegove borbene grupe, a kad se trebao oženiti s Alceme, nju na dan vjenčanja ubije "nindža" (zapravo nekakvi assassin nekakvog zlog kulta). Jason tada uzme Alceme i preda bogovima na čuvanje u hram s molbom da je ne puste u Had dok on nađe način da je oživi. Potom sazna da je zlatno runo jedini način da to ostvari i tako to sve krene... U prvih nekoliko sati igranja steknete dojam da ste u interaktivnoj noveli te da vaše odluke baš i nemaju nekakvog utjecaja na razvoj događaja.

Tako dolazimo i do žanra Rise of the Argonauts. Akcijski RPG? To je prvo što ćete pročitati na Webu. Što se tiče onog RPG, samo je jedan dio istinit, a to je da se nalazite u ulozi nekakvog junaka (Jason). Što se tiče odlučivanja, zaboravite na RP. U pravome roleplay ozračju bi vas dungeon master pitao "Nalazimo se pred vratima. Na vratima je zamka. Rogue, želiš li bacati kocku da pokušaš skinuti ovu zamku ili ćeš pustiti da ratnik mačem udari po vratima i pokrene zamku na svoju štetu?" U ovoj igri je bitno razgovarati s nekim likovima iz Jasonove okolice samo zato da se eventualno dobije neki od rijetkih questova ili dođe do novog oružja. Ali je ipak preporučljivo pregledati sve opcije dijaloga zbog same priče i taktike koju upotrijebiti u nadolazećoj borbi.

Uz spomenutu taktiku ostajemo na opisu Rise of the Argonauts kao akcijske igre. No, i tu ima ograničenja. Krenimo s nezaobilaznim usporedbama da bi stvar bila mogo jasnija, bez rastezanja i ispričavanja. Uzmimo u obzir serijal Diablo i MMO World of Warcraft kao primjere akcijskog ugođaja i upravljanja glavnim likom. Jasona vodite iz trećeg lica (WoW), pomičete miša u smjeru kojim želite ići (ako ne koristite gamepad već tipkovnicu i miša) i koristite tipke WASD, ali nema vertikale (skakanje), nema otvaranja kovčega i buradi, nema vađenja oružja izvan borbe, nema isprobavanja skillova na prazno (mahanje mačem, štitom, bacanje spella), nema health bara (osim u borbi, ako uključite u opcijama), nema skill bara, nema mnogo šetanja izvan zadanog prolaza (staza, ulica), nema inventorya (oružarnica je na brodu), pa tako nema ni potiona (healanje se vrši automatski ako ste izabrali takve božanske aspekte, ili na jedan drugi način), nema levela (napredovanja lika po levelima, napreduje, ali ne skokovito) - možete popljuvati portanje sa konzole (igra izlazi ravnopravno u isto vrijeme na PCu i konzolama), ali ovo je zadani koncept mehanike igre i nema veze odakle je.

Što se tiče spomenutog sučelja, HUD se uključuje samo kad treba i to minimalno. Developeri su to najavljivali i uspjeli su u tome, a koliko vama smeta procjenite sami. Da biste vidjeli koliko vam je Jason ranjen sačekat ćete malo ranjavanja i primijetiti promjene na ekranu, zamagljivanje, promjene boja, izobličenje zvukova, itd. a da biste vidjeli koliko je vaš neprijatelj pri kraju, morat ćete promatrati promjene na njemu. Te su promjene obično samo na bossovima (kada nabijate Ahila u areni on malo potamni, potom mu cijeli oklop počne pomalo gorjeti, da bi plamen bio sve jači, a on počne mijenjati svoje verbalne prijetnje). Ako nekome to sve smeta, može u opcijama uključiti HUD tako da se uvijek prikazuje (samo u borbi, a izvan borbe se kratko prikaže kad tipkom mijenjate koje će vam biti glavno oružje u prestojećoj borbi).

Kad se spomene akcijski RPG, odmah tu upada Diablo kao draft, ali Rise of the Argonauts nije Diablo klon. Što se tiče pravila akcijskog RPGa zadanih u Diablu, ovdje nema lutanja svijetom, nema štakora i jazavaca koji su raspoređeni po divljini i samo čekaju da grizu, pa čak nema po divljini (po kojoj se ne možemo kretati) posijanih zločestih skeleta, vještica, minotaura, itd. borbe se odvijaju na striktno zadanim lokacijama u okviru questova (poput instanci i arena), nema loota, dropa, tj. ne možete pokupiti ništa sa pobijenih protivnika. Sve što je akcijsko u Rise of the Argonauts jesu te zadane borbe koje su dio priče. Ima tu i pokoji quest da nabijete achievements ili dobijete opremu, ali rijetko.

Borba je zanimljiva. Nakon što sam davno izgubio nevinost i otkrio svoju muškost u krevetima sa ženama, ta je muškost malkice splasnula u braku ispod majice s natpisom "Papučar". Međutim, online igranje i sudaranje s tuđim virtualnim mačevima koje je kulminiralo ove godine nevjerojatnim macho Age of Conan PvP iskustvom, probudilo je opet muškarčinu u meni i počeo sam više cijeniti taj aspekt akcijskog igranja. Borbe su u Rise of the Argonauts malo brutalnije nego u ostalim konzolaškim portovima na PC do sada viđenim. Mehanika borbe je kombinacija tipki miša, Alt, Shift, R, F, Q, E, Space i numeričkih tipki tipkovnice. Taktike su brojne, AI protivnika nije jako loš. Protivnici znaju biti žestoki kad udaraju, ali ponekad malo spori. Svaki boss ima svoj način na koji ga se može riješiti, ali taj način obično treba shvatiti najprije iz dijaloga s onime tko ti daje quest, a potom i iz ponašanja bossa. Kada trebate dokrajčiti protivnika, kamera obično padne u slow-motion i protivnik se pod vašim udarcem raspada (buzdovan) ili ga probadate (mač, koplje) uz prateću krv, ako je ima, i uz urlike i glasove dostojne poslušne žrtve. Dobar osjećaj muške borbe, za razliku od sterilnih Diablo, Titan Quest, WoW ili LOTRO umiranja.

U spomenutoj borbi s Ahilom u areni kamera mi se iznenada "zaključala" sa WoW perspektive na tipičnu konzolašku perspektivu gdje borbu promatrate sa strane, kao prastari Prince of Persia, i nemate mnogo manevriranja kamerom ni likom. Naljutio sam se i nakon par udaraca moj Jason je pao. U ponovnom pokušaju sam popričao s jednim likom i raspitao se o Ahilovim slabostima (ovaj put nije peta) i onda tek uvidio da to zaključavanje kamere u toj borbi ima smisla. I Ahil je konačno, nakon adrenalinskog nadmudrivanja oružjem i štitom pokleknuo uz proklinjanje i izvrsnu reakciju publike, glasnogovornika, kralja. A koliko takvo ograničavanje ima opravdanja, pitajte developere. Svejedno, ta je borba u areni urodila jednim novim osjećajem tijekom igranja  - epsko ozračje.

Rise of the Argonauts nudi stvarno jedan osjećaj sudjelovanja u epskom događaju, kako pričom, borbama, tako i grafikom i zvukom. Grafika se temelji na Unreal 3 engineu, što uz podatak da je prilagođena više konzolama ne obećava vrhunsko zaobljavanje, najljepše teksture ni parallax mapping, ali ni ne zaostaje mnogo za tehnološkom 2008. godinom. Dapače, cjelokupnom epskom ugođaju doprinose blistavi zlatni predmeti i razni ukrasi drevne Grčke, kitnjasti i robusni brod Argo, izrezbareni predmeti, bajkovito ukrašeno oružje i oklopi. Jason je skladno građen bilder s tankim nogama kao iz nekog Disneyevog animiranog filma, a kolega Hercules je precrtani Hulk. Malo karikirani likovi, ali epski dojam se ne kvari bitno.

Glazba je ograničena na povremene događaje tijekom priče i također je "epska". U ostalim trenucima zvukovi su na mjestu, osobito zvukovi borbe koji također doprinose spomenutom muškom osjećaju razbijanja protivnika.

Jasonova ekipa se isprva sastoji samo od Herculesa, potom dolaze Medea, Pan, itd. Nisam primijetio neki bitni igračev utjecaj na suborce (na opremanje, taktiku, itd.) ali su oni solidni suradnici u borbi (kad su zajedno, ima dosta borbi gdje je Jason pozvan udarati sam).

Jasonova oprema se sva vidi na liku kojeg vodite i vidi se svaka promjena oružja ili oklopa. On u početku odmah dobiva legendarni kraljevski oklop i nakon par questova dobiva solidno obdareno oružje, kao i poslije u igri, pa se može vratiti u oružarnicu na brod i odabrati koja oprema mu odgovara na kojoj mapi. Developeri su obećali još bolju opremu tijekom razvoja priče.

Baza igrača je legendarni brod Argo u kojemu se nalaze prostorije za članove ekipe, soba za navigaciju, oružarnica za odlaganje opreme (da, prijatelji, NEMA inventorya, nema potiona - liječi vas božanstvo ako imate skill (aspect) - nema se što prodati ni kupiti...)  i "kapela" za obraćanje bogovima. Tu se dotičemo napredovanja Jasona.

Glavni lik se razvija slično kao i u ostalim akcijskim RPG naslovima (bez pravog skokovitog leveliranja), samo malo zamaskirano elementom koji se uklapa u cijeli epski koncept - obraćanjem bogovima. Svako od četiri božanstava (Apollo, Athena, Hermes i Ares) ima svoje aspekte razvoja lika (tako se skillovi i zovu ovdje - aspects) odnosno svoj skill tree. Samo, u Rise of the Argonauts tijekom borbe iznad glava ne iskaču brojevi s količinom damage ili stečenog experiencea (rekli smo da nema ništa od HUDa), već nakon nekog obavljenog postignuća (ubijeno 35 protivnika, prihvatio Herculesa u ekipu, obavio kvest za tog i tog, porazio toga bossa, pronašao sve statue na području) dolje lijevo iskoči mala obavijest o novom achievementu. Takva se postignuća slažu na popis i kad otvorite sučelje Aspects, izaberete jedno od četiri božanstva te mu prinesete u čast neko od tih postignuća (ili više njih) da bi dobili naklonost (bodove) te tu naklonost pretočili u neki aspekt (skill) iz popisa. Božanstva dodjeljuju i god's powers koje stavimo na tipke F1 do F4 ili druge te ih koristimo u borbi. Na taj način odabrani aspekti božanstava od vašeg Jasona prave ili defendera (Apollo i Athena aspects uobičajeno) ili destroyera (Hermes i Ares aspects uglavnom) ili nešto treće, deseto, zavisi koje aspekte kombinirate, koje specijalnosti razvijate.

Do sada nisam naišao na tipku koja otvara mapu (premda je vrlo malo korisna). Mapa se otvara sigurno preko izlaska u menu (Esc tipka), klikom na Map. Mapa ujedno služi i za dnevnik vođenja questova, jednostavno opisanih tamo, a svi markeri za questove su na mapi. Debilana. Ali to je interaktivna knjiga, roman, što mi tu imamo improvizirati?!

Sve u svemu, za sad, na početku, Rise of the Argonauts daje dojam vrlo ograničenog igranja, loše investicije ako se misli igrati iznova (slab replay value). Više od 300 kn je previše za interaktivnu novelu, pa čak previše i za takav osjećaj borbe. Ja ću nastaviti igrati da vidim priču do kraja, ali ne vidim što bi se bitno u gameplayu moglo promijeniti da pogazi početni dojam sputanosti (osim u borbi).

Dakle, nakon svih ograničenja i "nema ovo - nema ono" naglašavam samo epsko ozračje i macho borbu kao prvenstvene vrijednosti igre Rise of the Argonauts. Sve ostalo (ili većina ostalih detalja ili nepostojanja nečega) služi tome.

EDIT 16.12.2008. - Još dva sata provedena u Miceni (Mycenae) kao prvoj većoj postaji poslije Delphia (po izboru, ima tri lokacije poslije Delphia koje treba posjetiti) otkriva da sam i dalje uglavnom pogodio neke stvari iznad. Odokativno, moja je procjena da borba tu čini nekih najmanje 20% vremena, a sve ostalo je bauljanje po Miceni i pričanje s likovima u čemu se otkriva snažan zaplet i naglasak na priči. Istina, ima i to svoje dobre strane i neki put dijalog zna nasmijati igrača koji prati priču, ali počinjem sumnjati u ono "akcijski" kao što sam već posumnjao u "RPG". Neki novi žanr na pomolu? Interaktivni roman - Interactive novel game (ING)? Paralela ovome onako nagrubo može biti samo football manager u kojemu provedete jedan sat za klikanje na razne parametre kluba, tima, itd. a onda par minuta promatrate akciju na terenu. U Rise of the Argonauts provedete podosta na trčanje ulicama i stazama od lika do lika, pratite priču i kao sudjelujete odgovorima, a onda nešto malo i razbijate protivnike, doduše u velikom stilu, ali ipak rijetko. Previše je animiranih među-sekvenci za jednu akcijsku igru, i to može dobro podnositi samo netko tko jako voli pratiti priču, ali netko tko jedva čeka opaliti buzdovanom ili mačem može doći u opasnost dobiti nervni slom. Čak me sve više podsjeća na film "Gladiator" gdje je bilo priče, ljubavi, patetike, dramatiziranja, a onda malo borbe (dobre borbe u arenama i ako izuzmemo masovni sukob na početku filma) uključene u cijelu priču.

Ovu recenziju primitivne razine možda budem završio jednog dana i dao konačnu ocjenu. Do tada, isprobajte sami Rise of the Argonauts, pa dajte svoje mišljenje.

"Nakon što sam davno izgubio nevinost i otkrio svoju muškost u krevetima sa ženama, ta je muškost malkice splasnula u braku ispod majice s natpisom "Papučar""

roflmao - ovakvu recenziju nikad nisam procitao u Hackeru :-D

Dodao sam nekoliko detalja i jedan veći EDIT u gornju recenziju, kao i par slika iz igre (nedovoljno za sad, ali bit će).

Jednostavno predobra igra, jedva čekam da zaigram

Svratio sam sinoć na Gamespot i ovoj su igri dali 85. Nije mi se dalo čitati zbog čega tako visoka ocjena, jer mi se zgadilo pri pomisli da je ih Codemasters podmazao. Ako je tolika ocjena samo zbog holivudski prerađene priče o Argonautima, onda se slažem. Zbog svega ostalog što očekujemo od RPGa ili akcijskog RPGa, ta je ocjena teško muljanje.

Pri kraju sam Rise of the Argonauts. Bit će u totalu nekih 10-ak sati igranja. I dalje ostajem pri svome - snažna priča, zanimljiva borba kao pozitivno, a sva silna ograničenja kao negativno (spremanje pozicije, kontrole, kretanje, upravljanje likom, dijalozi, nepostojanje numeričkih vrijednosti svega, itd.)

Gotovo. Frajer Jason je dobio natrag svoju ženu (a koji punokrvni holivudski nije?!), osobno susreo bogove, centaure, titane, obukao Zlatno runo (najjači armor? ne piše nigdje...), posjetio pakao, natrčao se po zadanim stazama, pričao u dijalozima kako mu je scenarist napisao...

Neću dati brojčanu ocjenu, to ostavljam BUGu, niti ću pisati drugi dio recenzije. Moje izgubljeno vrijeme nije do kraja žalosno - dapače, priča je OK i uživao sam kao u filmu. Žalim zbog previše ograničenja i nedorečenosti, praznine, previše se presjedi ne radeći ništa, premalo borbe, nepotebni RPG elementi.

Grafika OK, igra se srušila samo 10-ak puta u tih 10-ak sati, kontrole osrednje, bez podešavanja (konzola...), spremanje pozicije samo kad se igri svidi ili na nekim okidačima na mapama ("srećom" mape su malene).

Da se ne ponavljam, svašta bih rekao i ništa. Tko želi sudjelovati u grčkom "Gladiatoru" gledanjem animacija, klikajući dijaloge i igrajući se ratnika ponekad, neka izvoli.

Ha budemo isprobali..   ali nekako nisam baš entuzijast nakon svega ovdje pročitanoga.