Vjeronauk ili etika

Pravi moral mogu imati i vjernici i "nevjernici"... Nema tu nekog pravila. Kolko ljudi poznajem koji su zbilja dobri, autentični ljudi, poštivaju ostale, ne bi mrava zgazili a ne idu u crkvu niti prakticiraju vjeru. Oni su po meni vjernici, više nego oni koji idu u crkvu, ne znam ... ližu otlare, a izvan crkve se ponašaju kao totalni bijednici. To za mene definitivno nisu vjernici. Vjernik se ne postaje iz tuđih priča i nagovaranja, nego zbog vlastite čežnje, traženja. A sad je li neko kršćan, musliman, pravoslavac... što god, nije ni bitno jer svaka je vjera građena na dobrim principima. Jer čovjek se ne definira prema tome kolko ide u crkvu i kolko se često pričeštuje nego kakav je čovjek u suštini. Isto tako ne vjerujem da na ovom forumu postoje ateisti. Kad kažem ateizam, onda mislim na manjak smisla. Kad kažem teizam onda mislim na vjerovanje da postoji svrha nekog događanja. Pravi ateist je čovjek koji doslovno vjeruje da njegov život nema nikakvu svrhu i kamo bi trebao ići.  To bi bio pravi ateizam. Ako ima pravih ateista, onda su oni ujedno i nihilisti, ljudi koji niječu ikakav smisao vlastitog života. Vi svi koji idete u školu, i s kolko god negodovanja sjedili u školi po bezbroj sati, možda vas roditelji nisu dovoljno uvjerili da bi tu trebali sjediti, ali čim sjedite tu ipak u nekoj nutrini vjerujete da ovo što se događa će imat neke veze s vašim budućim životom. Najveći problem je šta ljudi nemaju jasno sa sobom definirano što to tvrde kad tvrde da ne vjeruju, isto vrijedi za obratno. Kažem, svaka je vjera temeljenja na dobrim principima, svatko bi trebao u nešto vjerovati... bio to Isus, Alah, Buda, sunce, krava. Samo još da kažem autoru da te tvoj budući profesor, kakav god on bio neće iz svojih priča učinit većim vjernikom, samo što može je učinit da zamrziš vjeru što većina i radi. Kako je mene profesorica iz glazbenog iz osnovne učinila da mrzim klasičnu glazbu, a zapravo kad je objektivno i bez predrasuda pogledam zapravo je volim. Nemoj poistovjećivati Boga i vjeru sa nekim tupanom u crkvu ili školi.

Ok, ajmo se zaljepit na članak sa wikipedije.  "Ateizam je, u širem smislu, odsutnost vjerovanja u postojanje božanstava, a u užem smislu je odbijanje vjerovanja u postojanje božanstava, odnosno specifično stajalište prema kojemu ona ne postoji". Jednom sam razgovarao s jednim čovjekom i u jednom trenutku dok smo pričali o nečemu on meni, između ostalog kaže "Meni je taj Bog dosadan...". Ja sam mu rekao, dobro, opiši mi tog Boga koji ti je dosadan. On kaže "Pa neki starac na nebu koji čovjeka nadzire da bi nas kaznio ili nagradio...". Tipična izjava ... To što je on opisao uopće nije Bog. Njemu je zapravo dosadna ideja Boga kojeg su mu predstavili, taj idol. "Je li ti dosadno kupanje u moru, društvo prijatelja, uživanje u prirodi ? Jer ako ti je to dosadno, onda ću shvatiti da ti je i Bog dosadan, jer je on dio tih stvari, a ne onaj idol kojeg si ti u glavi zamislio pa ga sad niječeš." - rekoh mu. On je izbezumljeno gledao u pod i nakon par sekundi mi rekao: "Pa da, nikad nisam tako razmišljao...". Ljudi imaju krivu percepciju tko je Bog, kažem ljudi nemaju jasno sa sobom u šta vjeruju kad kažu da vjeruju. Bog je onaj/ono/ona/, kako hoćete, sila što svemu na svijetu daje smisao. On je ona kozmička sreća koju zazivaju bolesnici u smislu za ozdravljenjem, kladioničari u želji za zgrtanjem novaca itd. On je svugdje oko nas, u svakom dijeliću prostora. Za njega ne postoji pojam vrijeme i prostor. Ne postoji čovjek gore koji maše magičnim štapićem i određuje ko će ozdravit. No ljudi mole jer vjeruju da to zaslužuju, da su bili dobri vjernici, vjeruju u karmu, dobro se dobrim vraća ali nije uvijek tako. I kad ti neka bakica kaže "Ozdravio si jer ti je Bog pomogao" to je ništa drugo nego da ti se kozmička sreća osmjehnula. Naravno, treba biti optimist i vjerovati da će se to dogoditi, čuo sam da je navodno neki čovjek pobjedio rak čistim optimizmom, ali da ne idemo u detalje... Uglavnom, ljudi imaju totalno iskrivljenu sliku o Bogu, niti znaju što on predstavlja. Prema tome, mislim da znam što znači ateizam.

Na ovoj temi jedino vidim tvoje teško ponižavanje Crkve,vjere i Boga,pa sada,tko je voljan zaključiti nek izvoli.

Sad što ti imaš averziju prema nekim ljudima,zadrži to za sebe.
Nije svatko savršen niti će itko ikad od nas ljudi biti blizu savršenstva kojeg je dosegao sv. Franjo Asiški,

pa tako se trebaš i ponašati.
Prestani osuđivati vjeru kao nešto nemoralno i loše.Ljudi sam biraju u što vjeruju,što ih potiče da žive,

i vjerujem da ima ljudi puno pametniji od nas što vjeruju,tako da,nisu vjernici glupi i zaostali.
Svatko je pozvan na život,no neće se svatko odazvati na taj poziv.
Bitna stavka je da nikad nije kasno,čak iskreno pokajanje u zadnjim trenutcima te može spasiti.
Eto koliko je dobar Bog kojeg zapostavljaš. 

Ovak iskren ću bit:

Idi na onaj predmet iz kojega ti je bolji/a profesor/ica.

Ja jesam katolik,ali sam za promjenu otišao na etiku.

Oba predmeta su na neki način glupa.

Išao sam na vjeronauk u osnovnoj svih 8. godina.

Što sam naučio?Ništa.

Idem na etiku 3 godine.

Što sam naučio?Ništa.

Jesam li ja previše pametan ili na satu odlutam negdje (mislima) da ništa ne razumijem,sumnjam u to.

Oba predmeta su me samo potakla na općenito razmišljanje o okolini,živoj i neživoj.

Za mene, svrha oba predmeta je dizanje prosjeka (ili kod većih idiota/nesretnika rušenje prosjeka).

Da se mene pita,u osnovnoj od 1.razreda treba uvesti predmet "Odrastanje" i gradivo bi se postepeno prilagođavalo razredu (sex se ne treba spominjat u 1. razredu,jer djeca to ne shvacaju ozbiljno,uzaludno bacanje vremena).

Vjeronauk u Crkvu,etika u ustanove za pomoć pri odgoju (nesto na takvu foru treba smislit).

Onaj koji se smatra vjernikom,može ostat nakon mise i biti na vjeronauku.

Onaj koji se smatra moralno odgovornim,ići će drugdje razvijati moral.

Ako hoćemo biti realni,vjeronauk ponekad uzrokuje diskriminaciju.

Zamislite da u razredu imate kolegu druge vjere.Što će on raditi na vašem satu vjeronauka?

Znam za par slučajeva u osnovnoj,kolege (+ kolegica!) muslimanske vjere,lutali bi po školi dok sat ne završi.

Za etiku još nemam iskustva,no rado bih volio srest,kako bih imao i za etiku primjer. (mogu izmislit,ali ne želim maglu pisat).

Ako se još uvijek nisi odlučio,pročitaj boldano.Ako opet nisi,napiši na 2 papirića,baci u šešir i izvuci jedan.Taj predmet koji si izvukao je i tvoj konačan odabir.

koji profesor koja skola, pa daj ga malo imenom hvali da znaju ljudi

@luckyluke, ti ideš u Ruđer možda?

Išao. Da, Boris Iličić je u pitanju, za one zainteresirane...

Ma odmah sam znao o kome je riječ. Jedan od najboljih profesora koje sam imao. Stvarno čudno za tu školu da se nađe jedan tako dobar profesor, s obzirom na ostale. Jedini je normalan tamo, nije mi jasno kako izdrži čovjek.

Ne. Ateizam je nepostojanje vjerovanja. Odsustvo teizma=Ateizam.

Ateist je i osoba koja je u afirici i nikad nije čula za pojam bog, niti je ikad razmišljala o nadnaravnom biću. Ateist je osoba koja nema vjerovanja u nadnaravna bića, bogove, i ostalo. Ateizam nije vjerovanje u ništa, vjerovanje u nepostojanje boga. Ateizam nije vjerovanje!

Ako kažeš da vjeruješ da bog ne postoji, onda si vrsta agnostika.

Ne možeš izmišljati definicije, postoji vrlo jasna definicija ateizma. A još manje vjerovati da ateisti ne postoje, što je glupost totalna. Ja sam ateist pa me pitaj slobodno bilo što vezano uz to pa ti objasnim ako te zanima, da ne zagađujemo temu.

Sve što si trebao napravit iz mojih pročitanih postova je zbrojiti 2 i 2... Ok, znači ateizam je nepostojanje vjerovanja. Dakle ne vjeruješ da postoji bog, neka viša sila iznad tebe... Vjeruješ da si na ovoj planeti sasvim slučajno, bez pravog razloga. Prema tome, ni tvoj život nema nikakvu svrhu jer eto jedino što trebaš je proživjeti ovaj bijedan život i umrijeti. Bog, ili kako ga već želiš nazvati, je ono što svemu na svijetu daje smisao, ta svrha prema kojoj se trebaš odrediti, koju mnogi ljudi na svijetu traže. I u najtežim trenucima u životu; patnjama, iskušenjima i bolima ljudi vjeruju da sve što se s njima događa mora postojati neki razlog. Svaki čovjek se u jednom trenutku svog života zapita, koji je smisao mog života. Zašto idem u školu, imam prijatelje, zašto sam dobar prema drugima, čemu sav ovaj novac, stanovi, jahte, dionice, čemu svo znanje ovog svijeta kad ću jednog dana umrijet i od svega toga imat ništa ? Zašto se uopće trudimo biti nešto kad ovaj život nema smisla ni svrhe ? Vjernik se postaje iz vlastitog traženja i čežnje, željom da saznamo tko je ta osoba u meni, i koji mi je cilj, a ne zato jer me moja obitelj proglasila vjernikom. Ne moraš uopće ići u crkvu, dati joj ni kune, proglasiti se krščanom ili čime već da bi bio vjernik. To s tim nema previše veze.  Ovo šta pričaš o osobi u Africi nije istina. U definiciji na wikipediji (ako ćemo se već te definicije držati) kaže između ostaloga :"odnosno specifično stajalište prema kojemu ona ne postoje". Osoba u Africi nema nikakvo specifično stajalište o tim stvarima, prema tome niti nije ateist. No osoba u Africi također u nekoj svojoj nutrini, mada se nikad nije o tome zapitala, zna da sve to što proživljava ima neku svrhu i nije tek puka slučajnost. Btw kada se već tako besramno deklariraš kao ateist, ne vjeruješ da postoji bog, neka viša sila iznad tebe, nitko tko može suditi za tvoja djela... zašto se ponašaš kao vjernik ? Zašto si dobar prema ostalim forumašima, postuješ svoju obitelj i prijatelje, ideš na dobar faks, ne pušiš i ne piješ, spreman si pomoći mnogima, kad bi umjesto toga mogao biti skroz destruktivan ? Ubijati ljude, tretirati ostale kao smeće, krasti, pljačkati... sve ono što radiš u virtualnom svijetu. Jer sjeti se, ne postoji nitko viši od tebe, ti si sam svoj Bog i nitko te ne može spriječiti u onome što radiš. U virtualnom svijetu svi se bez puno grižnje savjesti ne libimo povući okidač, jer znamo da je tamo to dopušteno raditi, nećemo biti suđeni za svoja djela. Mislim da je sve jasno Dostojevski rekao u "Braći Karamazovima", ako nema Boga - sve je dopušteno. Ubi 70-ero, kolko već ljudi, bez razloga, ko Breivik, i ja ću ti povjerovati da si ateist. Ali nekako sumnjam u to, jer ipak i sam u svojoj nutrini vjeruješ da to što si napravio, pa iako i nekim slučajem prodeš bez zatvora, tvoj postupak ne može proći bez kazne. Primjera radi, Hitler je bio pravi ateist. Što je on sve radio i kako se ponašao prema ostalima mislim da nije ni potrebno spominjati... Sve je jasno.

Samo još da spomenem jedan primjer. Imao sam prijatelja čiji je djed bio na samrti, inače teški zadrti ateist cijelog svog života, iako ga nikad takvog nisam smatrao jer je živio prema svim moralnim normama. I u posljednjim danima svog života, kakvih mjesec dana prije nego je umro, rekao je njemu da mu doda Bibliju. "Šta će ti Biblija, pa zar nisi ti ateist ?" - zbunjeno će on njemu. A on mu kaže, znaš čitav sam život proveo a bez da sam se uopće odredio prema Bogu. Dakle, jasno je da njegov djed zna da sad i ovdje nije konačno, da ima nešto više od toga. Što više idemo godinama u ono što zovemo smrt, to više taj unutarnji glas odzvanja za samoodređivanjem. Nažalost, mnogi ga ne poslušaju i uporno ignoriraju. Tako da, Ranko, ja sam za tebe siguran da prema nikakvih načelima definitivno nisi ateist, što god mi rekao. Možda ti netko ovdje i povjeruje, ali ja ne.

Ne da mi se ponovo sve objašnjavat. Ko je skužio, skužio je. Ko nije očito ni neće. Nemojte odgovarat na moje poruke, pravite se da ne postojim. Bok.

LOL, daj ne budi djetinjast. Ateist sam zato što meni ne trebaju bajke, niti ikakav bog da bi doveo stvari u red u svom životu. Ne treba mi nikakva nada za bolje sutra jer znam da će mi biti bolje samo ako se ja potrudim, a ne neki imaginarni prijatelj. Meni ne treba nikakav bog da bi ja upravljao svojim životom. Sam sam svjestan svojih posljedica, i onoga što radim i zašto radim. Ako ubijem čovjeka znam koje su posljedice toga. Dok neki vjernici (islamisti, a i kršćani u prošlosti) uporno misle da ako ubiju ljude suprotnih uvjerenja da su napravili dobro!

Za mene su svi ljudi jednaki, vjernici ili nevjernici, crnci, homoseksualci, židovi, itd. Uopće me ne interesira što je netko, ako ga cjenim po njegovim mišljenjima, cjenim ga. Previše sam okružen ljudima koji se deklariraju kao praktični katolici da bi mrzio vjernike kao što me pokušavaš opisati.

I ne moraš svoje uvjerenje iz nesigurnosti namještati meni i ostalima, kako sam ti rekao meni bajke ne trebaju. Ja sam sam u stanju upravljati svojim životom, i sam sam u stanju raspoznati dobro i loše u određenoj situaciji, što u religij nije slučaj (oni djele univerzalno dobro i loše, što ja smatram da ne postoji, dobro i loše se djeli ovisno o situacijama. Jedno zlo je nekad dobro, i obrnuto). Ti se pozivaš na religiji kao ultimativno sredstvo koje bi nas tjeralo da činimo dobro. A zaboravljaš činjenicu da su upravo religije i vjera u boga glavni izvor najžešćih ratova i nose najveći broj pobijenih ljudi.

S vjerom je moguće sve. Misliš da činiš dobro, a ne činiš. Definicija korupcije. Vjera je čisti put u korupciju, zatvaranje uma, odbacivanje napredovanja (jer napredovanje znači da ti moraš u jednom trenutku odbacit jednu teoriju, a preuzet drugu kada se ta druga dokaže boljom i vjerodostojnijom). Vjera podrazumjeva da ti imaš koncepciju nekog savršenog budućeg svijeta u budućnosti, što je kontra svih zdravim-znanstvenim teorijama. 

Vjera potječe iz straha prema smrti, a ne nekog drugog razloga. Ako si ti samo vjernik zbog toga da činiš "dobro" i da zbog toga ideš u raj s bogom, onda si jadan čovjek jer vjeruješ da ako to i to radiš sljedi nagrada.

I molim te okani se definicija s hrvatske wikipedije, ako baš te zanima - gledaj na engleskoj, ako ti je to problem onda ne znam. Ja sam ateist, jer savršeno znam što osjećam i kako za sebe - Ako ti i dalje misliš da nisam, probaj dokazati. Ja sam otvoren za argumentiranu diskusiju.