Vidim evo malo ko aktivna tema.. pa da i ja šta napišem još od pridruzenja 2013-te u hebt zar je vec toliko proslo. Sve u svemu, da pređem na stvar odmah, znaci mogao bih filozofirati sad kako nije bila tipicna fz i ovo i ono al u temelju je fz tako da cu ostati na tome.. dakle bio sam u hebenom fz-u i nakon neka 3 mjeseca sam ju pozvao na kafu i lijepo joj puko sve e taka i taka stvar. Tad eto kao nismo bili spremni za prekid odnosa oboje (jesam bio glup ocam) pa smo se jos navlacili (da je bar to sto mislite) pola godine otprilike i onda sam ja saznao da je zapravo zaljubljena u drugog tipa i stjerao ju u 3 lijepe doslovno, blokirao, obrisao na sve moguca mjesta i čvrsto donio odluku da nema više ni riječi sa njom. I tako je i bilo, prošlo je evo godinaa i negdje 5 mjeseci, ne znam tacno, samo jednim povodom smo popricali ,mislim da je bila matura , i formalno je bilo ono sretno ti u zivotu dalje itd. nista spešl. A za taj period ja ne mogu reci da se nisam trudio bas da se saberem , jesam, bilo je par neozbiljnih stvari neki, bio sam u vezi sa prijateljicom koja je navodno bila zaljubljena u mene cijelo vrijeme dok sam ja u tu prvu , ma sve u svemu televisa presenta, ali to nije islo sa njom , nakon 2 mjeseca smo prekinuli, za to vrijeme ja nisam bas nesto previse mislio na ovu prvu niti sam mogao smisliti da ja nju volim ili nesto.. i tako prodje vrijeme prodje sve, i evo mene danas budim se nakon burne noći i shvatam da ja nju (prvu) jos uvijek volim, da bih opet bio sa njom ma koliko to glupo zvucalo i koliko god sebi govorim da to nije pametno , jednostavno me nesto vuce i ne znam koji mi je k. Javljati joj se necu niti cu sta poduzeti povodom toga , ja sam odlucio da ona mora proci i proci ce valjda jednom, ali eto zanima me zasto traje ovoliko , stvarno sam se trudio da ju sto manje spominjem, da je jednostavno zaboravim i to je to idemo dalje , mislim , zivim ja "normalno" ne hodam sjeban, ne pomisljam o tome da ju pozovem ili posaljem poruke kad se napijem sa drustvom pa se svi pocnu okretati svojim ljubimicama, cinim se normalan i sebi samom ovako, al u meni negdje je tu , i nikako da se rijesim toga , ne znam da li bi javljanje mozda pomoglo, iako je to zadnje sta zelim (kad razmisljam glavom) ,ali eto ne znam, na to sve ona je kad smo "prekidali" na moju inicijativu kao zadnje riječi njoj koje su bile da poduzme nesto u vezi tog lika , poduzela, rekla mu kako se osjeca, i evo i dan danas su zajedno, haha koji sam ja.. uglavnom eto dečki stanje je takvo , za svakakva mišljenja sam otvoren , a i ako vam je mrsko čitati nea veze
TL; DR - Nakon godinu i pol (otprilike) dana nisam ju zaboravio? 
Nitko ne umire kao djevac,jer život svakoga izj*be.
