Koji je ono naziv za takvu argumentaciju? Aha, cirkularni argument.
Kao prvo nisam Zagrepčan...
a koja je tvoja argumentacija, da kažeš čovjeku - što sliniš, to je proser i puca mi kurac
bravo, kultura i argumentacija na istom nivou - izvlačiš ih iz dupeta
ja recimo jesam zagrepčanin, moji su to bili generacijama unazad stotine godina, daleko prije predratnog i ovog i onih prije ratova, pa već 30 godina ne živim u njemu i uopće nemam problema s nezagrepčanima
gdje god sam živio, bez problema sam se uklopio jer bitno je biti čovjek, ne purger ili fetivi splićanin, zaratin ili koji već napuhanac bio, ali isto tako nikome nisam solio pamet o povijesti grada ili mjesta u koje sam došao i njima tumačio kako se što zove ili izgovara, najmanje uz takvu 'kulturu' kakvu ti pokazuješ
zato ćeš ti biti i ostati dotepenac gdje god bio
Moja argumentacija je da je to sa austrijskim pozdravom laž. Ne postoji literatura (prozna, lirska, znanstvena) koja će potvrditi da je takav pozdrav ikad postojao. Da je, valjda bi ga Krleža upotrebljavao na svakoj trećoj stranici.
A lijepo od tebe što si se uklopio, ali zašto to meni pričaš? Ja nisam nigdje tvrdio da sam Zagrepčan, a ti si uveo štoriju o meni kao "pridošlici" koja, kako je ovaj ispod napisao "želi sjebati zagrebačku povijest". Kao, niste rasisti ali mrzite crnce, jel? Kul ste i urbani i volite sve što vole mladi, a pogotovo spotove koji prokazuju prave krivce za svo zlo u gradu, zemlji, svijetu, vjerojatno i šire, a mogu se prepoznati po bijelim čarapama.
Tako da kad netko omalovažava nešto što je meni drago, pogotovo kad to čini pomoću laži, a "Rvateki koji slinavo oponašaju i dotepenci koji poseljačuju mitteleuropsku metropolu" spada u tu kategoriju, možeš biti siguran da normalnog razgovora tu ne može biti. Bilo online, bilo u stvarnom životu.
Zapravo je smiješno da napadaš mene koji brani Zagrepčane i njihov intelektualni integritet tvrdeći da nisu toliko zatucani da bi izmišljali nekakav nepostojeći pozdrav i zatim ga iskrivljavali. Ali laži koje guraju osobnu ideološku priču za neke su vjerojatno najslađa duhovna hrana, pa ono, dobar tek.