Po čijem mjerilu?
Ljude koji trenutne dosege znanosti uzimaju kao aksiome smatram većim ovcama od vjernika.
Po čijem mjerilu što? Ako misliš na prosudbu je li reakcija iracionalna, to nema veze s dosezima prirodnih znanosti, već psihologijom. Ako detektiraš zabrinutost i strahove koji proizlaze iz osobnih uvjerenja, nesrazmjerne stvarnoj opasnosti, i reakciju koja teži ekstremu, a očito neće riješiti problem, to ti je prilično dobar indikator.
Recimo avionu se pokvari jedan od dva motora. Histeričari će početi vikati i zapomagati, što nimalo ne popravlja situaciju, koja iako ozbiljna, nije fatalna, kako ju oni doživljavaju.
Znanost nema definitivne odgovore u objašnjenjima prirode, već samo (prilično dobre i korisne) aproksimacije, koje bez razmišljanja svakodnevno koriste i vjernici, čime priznaju njihovu točnost. Religije po tom pitanju baš ništa korisno nisu donijele. Između djelomično točnog i netočnog izbor je prilično lak.