Ma kakvi, nema teorije... Kina ulaže u Afriku iz političkih, ideoloških i vojnih razloga iz čega proizlazi ekonomska korist kroz diplomaciju zamke dugova. Ista stvar kao što su to i Zapadnjaci radili. Kina tobože podupire Afričke zemlje u međunarodnim ključnim pitanjima kako bi stekla njihovu naklonost i prikazala se kao lider zemalja u razvoju, a uz to ideološki propagirala svoj razvojni model koji je ništa drugo već kombinacija autoritarizma i državnog kapitalizma. Svoj prodor Kina osigurava vladinim stipendijama i programima izgradnje za afričke elite čime osigurava njihovu sklonost i preslik svoje politike u tim zemljama. Ova strategija im je omogućila i otvaranje vojne baze u Djiboutiju što samo potvrđuje i tu komponentu njihovog prodora u Afriku. Znači, stvaranjem svog tobožnjeg imidža kao doprinositelja miru i stabilnosti u Africi Kina u stvari legitimizira i širi vlastitu vojnu prisutnost. Rekao bih da nevjerojatno naivno gledaš na prodor Kine na afrički kontinent.
Kina radi ono što najbolje zna - kopira. Žele postati dominantna sila a iz povijesti uče što treba raditi, a što izbjegavati. Pojednostavljeno, uče na američkim greškama. Ako gledamo različite strategije koje ja Amerika upotrebljavala za stjecanje kontrole nad strateški bitnim državama možemo usporediti Afganistan i Poljsku. U Afganistan su ušli strategijom neprijateljstva i kao neprijatelji su morali podviti rep i otići. U Poljsku su ušli strategijom prijateljstva i u kratkom roku stekli vojnu i ekonomsku kontrolu nad državom a stanovnici te države ih smatraju najvećim prijateljima i spremni su voditi njihove ratove. Kad Kinez to promatra sa strane jasno mu je koja je strategija učinkovitija i isplatljivija. Čak i to postavljanje vojne baze se tumači kao prijateljski akt. Ko raketni štit u Poljskoj.