...
Moje iskustvo je jako gadno, pocevsi od visesatnih partija c64 pa do njegovog gasenja da se ohladi(fore prijateljeve mama),
dolazak svemoguceg half-lifa, quake2, ut99 (sp/mp) itd;
pa do 16+ satnih partija diabla2 mjesecima,
tisuce kuna potrosenih u srednjoj skoli na igraonice na doticnima,
dolazak najvece skill igre counter-strikea (koju sam pratio i igrao od prve verzije do dan danas),
naravno doslo doba quake3 arena i nesto pro voda;),
da ne zaboravim i sve moguce car simulacije(I like them a lot)
igre su se razvijale i konstantno su dolazile sve bolje i bolje igre a ja sam i dalje španao,
takoder tu je bila i ogromna podrska cijeloj pc gaming zajednici, modovi, mape itd itd..
doduse sad su tu djeca i tona obveza no i dalje koristim poprilicno vremena na to koliko god stignem!
ipak treba negdje ispucati sav taj godinama nakupljeni skill iza sebe:)
dali sam ovisan?, i da jesam zaboli me!
toliko za sad!
I ja isto tako igram igre od kako znam za sebe, prvi računar (tadašnju 486-icu) sam dobio kada sam imao 6 godina i odmah sam krenuo sa Mariom, PoP-om, Wolfenstein 3d, Duke Nukem 3d i ostalim. Imao sam neku krizu od nekoliko godina kada gotovo da i nisam igrao igre (osim povremeno PES-a), jednostavno su me prestale interesovati, ali eto nakon te pauze sam se vratio entuzijastičniji nego ikad 
. Ali život mi nikad nije trpio zbog gaminga, igram isključivo kada imam slobodnog vremena (a imam ga dosta 
). Ako mi se pamet ne promijeni za 15-ak godina ću možda igrati PES 2029 sa svojim klincima 
.
Ukratko : Ne mislim odrasti sad pa ni nikad.
Je, dobra stara vremena kad sam se igrao dan i noc,poceo sam s Atari 2600 (nas 6 ga ganjalo, to su bila napucavanja s 8bitnim igrama), pa C-64, onda Amiga 600 s AGA grafikom, pa prvi Pentium 133 i S3 Trio i sve to u Macase kucistu (dao dvije place za njega, cca 2200DM me kostao), pa onda prva Voodoo kartica da moze nove igre vrtiti. Klamath 350 onaj ruzni slot Intelov procesor, isao u Austriju po njega, sverco ga preko granice.
Jedino sto i dan danas jos igram je Civilization 3 i Warcraft 3 (eto bas neki dan instalirao W3, sad lagano sat vremena na dan odigram malo ili ni toliko). CIV3 samo subotom, 3 sata odvojim za njega.
Sve ostalo sam batalio od igara, do prije pol godine malo previse World of Tanks i Diablo 3 sam igrao, sada se svega toga rijesio. Jednostavno se covijek zasiti. Iako na poslu smo uzeli XBOX360 pa u nocnoj smijeni ga igraju, Fifa je na tapeti. Meni se osobno nesvidja vise igrati igre. A to nisam mislio da ce mi se ikada desiti.
Ja sam gamer od svoje 6e a nadam se bit ću i svoje 66e. Gaming nije nešto što možeš prerasti.
Ako si volio igre kao mali, mlad al si onda upisao srednju/faks/tečaj_guljenja_mrkve i prestao se time baviti NIKADA NI NISI BIO GAMER.
Gaming je hobi ali i stil života, nije u pitanju zabava za dječuriju. Ne podnosim ljude koji "vole igrati igre" pa odjednom "prerastu igrice".
Ili se kod njih nešto gadno desilo (možda nerazvijen karakter ili nešto) ili si ne mogu priznati istinu.
Ja sam gamer od svoje 6e a nadam se bit ću i svoje 66e. Gaming nije nešto što možeš prerasti.
Ako si volio igre kao mali, mlad al si onda upisao srednju/faks/tečaj_guljenja_mrkve i prestao se time baviti NIKADA NI NISI BIO GAMER.
Gaming je hobi ali i stil života, nije u pitanju zabava za dječuriju. Ne podnosim ljude koji "vole igrati igre" pa odjednom "prerastu igrice".
Ili se kod njih nešto gadno desilo (možda nerazvijen karakter ili nešto) ili si ne mogu priznati istinu.
nije ti palo na pamet da netko više ne može posvetit dovoljno slobodnog vremena tome,i da je jednostavno došlo do zasićenja u jednoj fazi života?
Ja sam gamer od svoje 6e a nadam se bit ću i svoje 66e. Gaming nije nešto što možeš prerasti.
Ako si volio igre kao mali, mlad al si onda upisao srednju/faks/tečaj_guljenja_mrkve i prestao se time baviti NIKADA NI NISI BIO GAMER.
Gaming je hobi ali i stil života, nije u pitanju zabava za dječuriju. Ne podnosim ljude koji "vole igrati igre" pa odjednom "prerastu igrice".
Ili se kod njih nešto gadno desilo (možda nerazvijen karakter ili nešto) ili si ne mogu priznati istinu.
nije ti palo na pamet da netko više ne može posvetit dovoljno slobodnog vremena tome,i da je jednostavno došlo do zasićenja u jednoj fazi života?
ja se slazem ipak s 191x7, ako si imalo kakti "the gamer" do zasicenja ti nikad nece doci, to ti je kao da si rekao zene su mi se svidale 20godina sad vise ne...
!
inace Nitro233 dobra temica!lp
commadore 64 i nije u nekom sjećanju. prvi ozbiljni komp je bio powermac 8xxx, jer starom su to sranje prodali kao 'jede malu djecu komp'. a kompatabilnost s pc igricama nula bodova.
ali svjedno sam na tom kompu imao civ2 i carmageddon1, plus pucacina 'prime target', plus escape velocity. to su bile igre.
nakon toga wow. wow je zivot i najbolja/najispoliranija igra ikada. ne igram godinu i pol, ali cu probat WoD kada dode. Ako bude dobar osjecaj, igrat cu i dalje.
Ne treba pisati sada cijele povijesti i drugih ljubavi/igara uz koje smo odvojili dobar komad zivota. Cinjenica jest da zelim igrati cijeli zivot, naravno uz dobro organiziranost da mi to ne smeta RL. Gamer4life.
Gust je kada sretnes nekoga (ne)poznatoga i nacnes temu igrica, pa ustanovis da ste neke igrice igrali oboje, pa se onda prisjecate pojedinih detalja uz neke zaboravljene igrice.
bilo bi zanimljivo recimo, cisto iz neke znatizelje mozda, da u samom zivotu mozemo nekako napisati naredbu '/played', kao sto se u wowu moze. mislim da 10% zivota sigurno, do negdje 15%. Znaci kod mene osobno, to bi bilo 3-4,5 godine zivota potroseno na igrice. enjoy :D
Klasika.
Svi idu po kafama, druže se, imaju prijatelje, cure, spolno općenje, dok se mi igramo igrica za djecu od 14:00 do 05:00 s pauzama da ne bi umrli od gladi.
I onda ih prezirno gledamo krvavim očima kad izađemo.
Zapravo slično prvom postu.
Počeo sam igrati sredinom 90-ih na SNES-u (kod frenda koji je imao picek prašili smo prvi Red Alert), pa se 2002. prebacio na PS2, a 2 godine kasnije konačno i na PC. Prvo da velim hvala na ovim postovima jer sam dobio motivaciju da konačno okrenem original Deus Ex (kojeg sam par puta započinjao, a nikako vremena).
Kao klinac igrao sam se puno po vani, a na PS2 obrnuto od većine. Išao bih rano spavati te se budio u 5:30 kad su moji otišli na posao, a TV je bio slobodan. Tada sam do 2 popodne povukao i onda van ganjat loptu. Igre su moj odabir, to mi je hobi kao nekome čitanje knjige. Nisam od onih koji na svakoj kavi pričaju o igrama i rijetko mi se da o tome. To je uvijek bila nekako moja osobna stvar. Headset, večer i neki dobar naslov. U zadnjih pola godine radi paralelnog posla/studija igram jako malo. Imam vremena, ali se nekako ne mogu opustiti...
I dalje mi je najljepši osjećaj na svijetu ME trilogija/System Shock 2/Vice City/nešto peto tamo u prosincu kad ima fine papice pokraj na tanjuru od 22:00 do 03:00. Namjerno grijem tek tolko, paše mi prohladno radi atmosfere (inače imam jako specifičan ukus za igre). Problem je jedino što u mom kraju ljepši spol na to gleda kao na nešto djetinjasto. Nema baš cura koje bi shvatile da igraš kao da veliš "gledam film".
Ja sam gamer od svoje 6e a nadam se bit ću i svoje 66e. Gaming nije nešto što možeš prerasti.
Ako si volio igre kao mali, mlad al si onda upisao srednju/faks/tečaj_guljenja_mrkve i prestao se time baviti NIKADA NI NISI BIO GAMER.
Gaming je hobi ali i stil života, nije u pitanju zabava za dječuriju. Ne podnosim ljude koji "vole igrati igre" pa odjednom "prerastu igrice".
Ili se kod njih nešto gadno desilo (možda nerazvijen karakter ili nešto) ili si ne mogu priznati istinu.
ovaj je popusio u nekom multiplayeru pa se morao malo ispucat :D
ja sam od onih koji su poceli s igricama na onim konzolama s zutim velikim 'kazetama' iz madarske :D pa sam nastavio sve do negde svoje 21-ve gdje me polako pocelo popustati...
ne mogu me vise igre zadrzat u stolcu kak je to bilo prije... sad jos samo cekam Rockstar da izbaci GTA V pa da vidimo dali je moja gaming karijera gotova ili jos uvijek nije :D
Nema baš cura koje bi shvatile da igraš kao da veliš "gledam film".
Možda zato jer su igre retardirani način gubljenja vremena u obliku višesatnog pucanja/voženja auta (ili legendarnih "puzli").
Isto tako manično jedenje smokija nije jedna od umjetnosti ili pak hobi kojeg cijene cure.
Možda zato jer su igre retardirani način gubljenja vremena u obliku višesatnog pucanja/voženja auta (ili legendarnih "puzli").
Isto tako manično jedenje smokija nije jedna od umjetnosti ili pak hobi kojeg cijene cure.
Nema smokija, to prlja periferiju :)
Ništa nije gubljenje vremena ako te to čini sretnim ;)
Igram World of Tanks (da ne spominjem luna-parkove od prije 30 godina i ondašnje makine sa video-igrama, Spectrum ZX 80+...) i 11-godišnji nećak me nekidan pita: "Kome ćeš ostaviti svoje tenkove jednog dana?"
Rekoh mu: "Pa ti ćeš za koju godinu odrasti..." Kontam, ganjat će cure i slično... A on će na to: "Nema veze, ima jedan koji ima ženu i djecu pa igra!"
A što se tiče toga je li igranje na kompu/PS/XBOX-u... glupo ili ne, nek se svatko zabavlja kako hoće. A curama/ženama je ionako glupo puno toga što muški rade (utakmice itd...). Bitno da je gledanje sapunica "pametno" utrošeno vrijeme...
Fala, 'đenja. 
Ovisan? Pa i ne bas, ali kada sam sa zenom i djecom vani, dok setamo pricamo i tako to nista, ali kada sjednem igrati onda sam itekako ovisan.
Svaki petak zena i djeca idu u krevet oko 10, ja sjedam za komp i igram do 3-4.
Ja osobno to ne buh nazvao ovisnoscu, ali igram kada god mogu, tj, kada imam slobodnog vremena, a to i nije tako cesto.
Igram li puno, jesam, na doti trenutno imam oko 2000 sati igranja, puno je to. Da li uzivam igrajuci, itekako. Zabava opustanje itd...
Dok se moje drustvo zabavlja u kaficu ja se zabavljam sa igrama. Ja se pravdam time bolje da sjedim i igram nego da pijem negdje vani.
Hocu li i dalje igrati. Naravno!
Nema baš cura koje bi shvatile da igraš kao da veliš "gledam film".
Možda zato jer su igre retardirani način gubljenja vremena u obliku višesatnog pucanja/voženja auta (ili legendarnih "puzli").
Isto tako manično jedenje smokija nije jedna od umjetnosti ili pak hobi kojeg cijene cure.
Onjegin meni se čini da si ti u nekoj depresiji :)
Ja za sada nisam imao problema sa ničim, bitno je napraviti dobar balans. Ženu i djete imam a igram video igre i sasvim mi je ok a i ženi je ok.
btw.
http://www.24sata.hr/ljubav-seks/informaticari-su-najbolji-a-poduzetnici-najgori-u-seksu-118607
Eto mene u tridesetidevetoj, samo mi fali vremena da mogu igrati sve što poželim. Ovako biram igru, pa navečer kad dijete zaspi a žena si odabere neku seriju, ja spašavam Zemlju od vanzemaljaca... :)
auuuf, tema po mojoj mjeri, počeo igrati 89.e na commodoreu 64, poslije usljedile 486ice, pentumi itd....
odrastao na vulturesima, dangerious daveu, ducktalesu, wolf3du , duku, carmagedonu, setlersima i mnogim drugim naslovima....
danas imam 31. sretno sam oženjen, imam klinku i i dalje sam ovisnik o igrama (u mom slučaju trenutno wot), te kao što je gor već netko naveo, kad klinka zaspi a žena nema prohtjeva dolazi moje vrijeme za igru....
Za nas mlađe generacije do 25 bez žene i djece prioriteti su posao i gaming, a ženidba i djeca nakon 40-te dolaze na red.
Eto dakle neke ovisnosti su samo faza a neke ostaju s tobom cijeli život. Kako ono kaže bukowski "Find what you love and let it kill you :-)"
Meni su PC igre fix od ranog djetinjstva 1. osnovna pa do sad. Sad u 35.oj uz familiju i poso više nemam vremena pa ono navečer se malo odigra prije spavanja ili vikendom sad evo jedva čekam da mali malo poraste pa da možemo krenut co-op.
Ja sam počeo na PS1. Sječam se da bih sa bratom išao u lokalnu igraonu igrati Fighting Force co-op. Onda se otvorila nova igraona i ja sam prešao na PC. Sječam se da su imali Quake II, Aliens vs Predator, Half Life , RA1, Tiberium Sun, GTA I i II Driver. Quake II je bila najpopularnija, ali ja sam se zaljubio u RA1 i AoE i RTS žanr koji mi je i dan danas najomiljeniji.
U srednjoj smo mogli koristiti kompjutere dok nema nastava pa bi se tu prašio CS 1.6. Prvi kompjuter sam dobio u srednjoj i igrao sam najviše Vice City i San Andreas. Tu i tamo koja strategija poput Rome TW ili Ground Control 2. Tijekom faksa sam se najviše igrao na pspu jer je ti bila samo moja konzola, kompjuter je uvjek bio zauzet. Mislim da sam prešao sve 85+ (ocjena) igre, a najdraže u sječanju su mi ostale GTA Liberty City Stories i GoW.
Danas najviše igram RA3 online, ali to više nije isto kao igranje prek LANa u igraoni. U igraoni je to bilo i socijalno okupljanje, pričanje i upoznavanje s ljudima gledanje kaj drugi igraju. Čak i ako nisi imao para mogao si se zabaviti.
nisam siguran mogu li tamagotchi nazvati svojom prvom igrom?
sjećam se da je bilo suza i tučnjava koliko mi je stalo da imam najbolji "model" i da hranim i treniram ono malo čudo koje krene od jajeta...
a ranije me držala neka teorija da mi zapravo igramo igre samo zbog neke vrste kompleksa, odnosno da se preko igre imamo i mogućnosti dokazati (biti u nećemu bolji ili najbolji, na brži i lakši način nego u real life) i to je rezultiralo velikom pauzom od "gaminga".
danas, svakako volim odigrati razno razne igre i ponekada voditi rasprave o istima, je li to znak da nisam odrastao ili nije, iskreno niti me ne zanima s obzirom da je meni sasvim ok u smislu društvenog života.
Prva igra Super Mario na SNES-u, na čemu sam bio do PS-a i Gran Turisma, kojeg sam tukao do iznemoglosti, uzeli i drugi TV jer je stari pregorio
Nakon toga dobio PC, tu fazu je obilježio GTA i COD 4 promod multi, na kojem imam blizu 1500 sati 
Sad igram više strategije tipa civilizacija, total war, empire earth 2, supreme commander... Trenutno rokam Europa Universalis 4
7., 8., prvi i drugi srednje sam najviše igrao, dnevno i po 5-6-7 sati, nakon toga ekipa sa kojom sam igrao cod4 su lagano odustajali pa sam i ja, bilo mi bez veze igrat na pub serverima, a i počeli su izlasci, cure, kavice, bacio sam se na veslanje, počeo je i faks... sad uhvatim vikendom sve zajedno možda 2-3 sata, izguštam se i to je to, ne pada mi na pamet sjedit 5 sati u komadu za kompom.
netko je već bio spomenuo one žute kazete iz mađarske :) i ja sam na tome odrastao. super mario, tenk, contra... to su bile igre. tu sam volio i one kauboje ili gađanje patki sa onim virtualnim pištoljem pa sam se pravio da sam i ja kauboj i kako sam jednom potegao, bio sam preblizu ekrana i rasturio ga 
naravno, okrivio sam brata koji je u to vrijeme bio u školi.
poslije toga smo rokali fifu, crasha i tekken na ps-u, a onda u trećem srednje dobio prvi komp, a prva igra koju sam odigrao na njemu bila je mafia, a nakon toga gta 3, onaj prvi medal of honor, return to castle wolfenstein, nfs-i i tako dalje. preko lan-a smo znali puno odigrati counter strike (onaj prvi) i to se igralo kroz cijele noći. nakon toga nastupila malo rupa što se tiče igranja, ali sam se ponovno vratio korijenima pred neke tri godine i počeo sa falloutom i ostalim igricama. privlače me najviše open world i rpg igre (npr. skyrim), a i igre tipa tropico, stronghold... obožavam igrati, a najviše iščekujem novi fallout i nadam se da ću doživjeti GTA 5 za PC.
Molim te daj malo sredi ovaj prvi post jer se ne moze citati :/...
Ja igram igre od 3. godine, i mogu reć da su one dio mog života. Na žalost , nije mi više toliko do igranja,no volim si tu i tamo poigrat neki indie naslov.
E sad to može biti zato jer mi fali neka ekipa s kojom bih mogao onako žešće zaigrati neš normalnog ili je do toga kaj "nemam vremena" za igre tko bi znao.
e to je bio moj prvi kompjuter, stari ga napravio prema semama iz galaksije (bug-ov pradeda tako reci ;))
spojis na crno bijeli mali tv, kucas gomilu stranica teksta od 6 ujutr negje do 12, nije billo kasetofona.
onda igras igricu gdje si ti slovo A i "letis" i pucas na neprijatelje takodje drugi ASCII znakovi, ne smijes pogtooditi zid niti zvijezdu pa izvoli
hehe
kasnije ugasis comp, sutra ujutro ponovo, ukucavaj pa igraj :)
Prva igra - u lokalnoj birtiji bila je pacman klon samo sa valjkom za bojanje.
Ostale drage igre
Moji poceci vezu se uz Commodore 64 sa FDD-om, hrpom joysticka i Prince of Persia, Summer games, Seven cities of gold. U isto vrijeme igrala se i konzola Atari 2600 i Pacman, Space invaders i ostalo.
Onda su krenuli 486 i noviji kompovi. Posebno se sjecam kada sam dobio Pentium3 od 1GHz (taman je u to vrijeme bila probijena granica od 1GHz), igralo se sve sto se moglo (Delta Force, UT, Quake, Warcraft i ostalo).
Nakon par godina i izlaska Enemy Territory-a se malo usporilo i fokusiralo na ET, kojeg sam igrao jedno 4-5 godina svakodnevno. U to vrijeme DSL/xnet kablovska je bila ekskluziva pa sam bio najsretniji covjek na svijetu kada sam uveo ISDN sa 2x64k, ping na domacim serverima je bio vise nego odlican za to vrijeme i moglo se fino igrati. Danas se sve manje vremena ima ali upalim CS GO kada stignem, eventualno neki RPG
Konzole ni sam ne znam sto sam sve imao (Atari, Sega mega drive 2, PS1, PS3, Super Nintendo) ali najvise vremena je otislo na PS1/3 i International superstar soccer pro/ Pro evolution soccer sa ekipom
Ja nisam ovisnik o igrama, ja sam ovisnik o kompu.Svaki dan na kompu po 10 ili jedanaest sati.Oko 6 sati a poslu, i 4 do 5 sati doma.A prije no što sam radio isto sam bio po cca 10 sati na kompu, ali doma.I tako 24 godine.Nema valjda igre koja je nešto valjala a da je nisam igrao.Jedino nisam nikada kupio konzolu.PC je moj trip, nije da ne bih uzeo konzolu, ali šta ću sa tom fah idiot kutijom koja zna samo jedan trik.A meni treba i MS Visual Studio, i Eclipse, i cijeli dijapazon Adobe alata.Ne možeš se samo igrati na kompu.
A što se tiće igara i zasićenosti tj. korelacije spomenutog sa godinama igrača, to stoji.Ali nije to zato što smo stariji, već zato što smo opterećeni sa svakodnevnim problemima.Dakle nismo bezbrižni kao što nas je to većina bila u djetinjstvu i ranoj mladosti.Jednostavno se ne mogu opustiti i potpuno koncentrirati na igru, mislim mogu, i kadar sam ulupati 150 sati u igru, ali to stvarno mora biti nešto posebno tipa Skyrim, tip igre koji se pojavi jednom u 5 godina, ako.Stvarno više ne igram bilo što, ono, mora biti prvoklasna igra, a i onda mi se mota svidjeti da bih je igrao dulje vrijeme.I moram reć da multiplayer gotovo uopće ne igram, igram ga isključivo sa ljudima koje znam oči u oči, i to rijetko, to multiplayer igranje mi je kao facebook, bezvezno napucavanje ili štogod, bez priče i bez repa.
Bezveze mi je satima igrati nešto repetativno, zato sam i uvijek volio singleplayer, jer su dobre igre uvijek imale zanimljivu priču.Totalno mi je dosadno igrati multiplayer sa i protiv ljudi koje ne poznajem.Kakav je gušt poraziti nekoga koga ne pozneš lice u lice.Meni nikakav.Jedino je zakon LAN multiplayer, to drži vodu, i halanje PESa.
Moram reći da mi je PES jedina igra koju mogu igrati satima, naravno svi ispred jednog ekrana, kakav online multiplayer.Vidjeti i čuti, izraze lica i beštimanje protivnika kada ga sustavno gaziš, u live izvedbi, neprocijenjivo.You can't buy that stuff.Mogao bih reći da mi je jedino PES igra koju stalno mogu igrati, sve ostale dođu i prođu.
Savjet mlađima.Nemojte satima igrati igre, gubite vrijeme koje nećete moći nadoknaditi.Poigrajte se svaki dan sat vremena i basta, ako baš želite provoditi sate i sate na kompu utrošite ih na rad sa alatima kojima će te kasnije moći nešto i zaraditi, bilo kao programer, web dizajner, anything.Treba se i zabavljati u životu, ali postoje mnogi kvalitetniji i produktivniji načini zabavljanja od ulupavanja tri ili četiri sata u igre.
Evo dva, sport i ganjanje ženski.I jedan i drugi su networking, prvi ti poboljšava zdravlje i šanse da budeš uspješniji u drugome.Za razliku od pretjeranog igranja i gledanja pornjave na kompu, što ti osigurava tijelesnu kržljavost društvenu zaostalost i osamljenost i slab društveni networking.Pa kada ti treba nekakva špaga, puška, nemaš je, jer newsflash, oni frendovi sa fejsa ti ipak nisu toliko dobri frendovi da ti budu jamci, kumovi, ili da te preporuče za neko radno mjesto, tj. da podmetnu leđa za tebe, a i sve one ženske koje nisi nategnuo, jer si igrao igrice i šamarao majmuna uz pornjavu, te neće preporučiti drugim ženskama.
Znači, ima puno boljih i pametnijih načina da utrošite ona 3 ili 4 sata slobodnog vremena, nego da ih ulupate u igranje na kompu.A igranje satima na kompu ostavite za penziju, kada više nećete moći otić na šicu ili nogac sa dobrim frendovima, i kada više nećete moć ganjat ženske.Onda je OK zabiti 3+ sati u igre, jer i tak ništa puno pametnije ne trebaš a i bitnije, ne možeš raditi.Pa se igraj.Onako, rodimo se kao djeca, a ako doživimo duboku starost, i tako podjetinjimo, pa umremo kao djeca.
Kad netko od ukućana pita šta radi mali, pa dobije odgovor da se igra na kompu, nikom ništa, normalno je da se dijete u osnovnjaku igra na kompu.No kad neko pita, gdje ti je muž, pa dobije odgovor da se igra na kompu, obično slijedi pitanje, pa koji mu je kur.c, šta je glup.Dok pitanje šta radi deda, uglavnom nitko i ne postavlja, jer boli kur.c ekipu šta radi deda, dobro je da ništa ne traži, nek se deda igra.Dakle satima se možeš igrati u osnovnjaku, pa onda napraviš pauzu od nekih cca 55 godina, pa se onda opet možeš satima igrati na kompu.
