Odgledao Ripleya ponukan osvrtom ovdje na BUG-u.
Hm, šta reći?
Artistički napravljena mini serija po predlošku knjige Patricie Highsmith, kao i slično imenovani film.
Ko ima strpljenja odgledati u 8 sati, ono što bi, realno, moglo stati u 3, moglo bi mu se svidjeti.
Fotografija i svjetlo su savršeni, rad kamere, atmosferičnost... sve gledaoca drži iako mu zrav razum kaže da odustane od gledanja, jer je radnja svakako već poznata, a prelijepi crno-bijeli kadrovi nakon tri epizode nisu dovoljni da opravdaju nastavak gledanja. Ipak, serija drži gledatelja. No, sva ta raskoš filmskih elemenata kojim je serija krcata je nepotrebna u formatu serije. Brate dragi, to je za kino. Gledatelji serija žele dinamiku, zaplete, radnju koja intrigira, likove koji pršte na sve strane i po mogućnosti imaju neki razvoj koji je nepredvidiv i neočekivan.
Možda je najslabija karika serije skoro nikakav razvoj glavnog lika. Neću baš reći da je do glume, prije do scenarija i režije, no Andrewa Scotta sam viđao i u boljim izdanjima.
Nakon odgledane serije sam , naravno, morao odraditi re-watching Talentiranog godpodina Ripleya iz 99-te sa Damonom u glavnoj ulozi. Neću vam reći nakon čega sam više uživao, osim da sam konačno imao smješak na licu.
PS.
Radnja se u seriji ipak, dosta razlikuje od filmske. Neki likovi iz filma ne postoje u seriji i obratno. Neki zapleti su drugačiji, neki raspleti također. Karakterizacija glavnih likova u ove dvije ekranizacije se POTPUNO razlikuju, tako da Dickie iz serije nije ni nalik onom i filma, kao uostalom ni Marge, Freddie ni sam Ripley koji čine četvorku koja je okosnica filma/serije.