Cape Music
- poruka: 7.029
- |
- čitano: 731.080
- |
- moderatori:
DrNasty, pirat, Lazarus Long, XXX-Man, vincimus
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
Želim ti naslikati poljubac
temperama ljeta
kad se niti zlatnih svitanja
isprepletu sa srebrnom mjesečinom
i dočekano jutro u tvom pogledu
da me probudi izvorima osmijeha
pa jecajima dana koji kucaju na naša vrata
pokažu da su pobijeđene zore
samo raspustile pletenu kosu
da nije okus vina
nestao sa ruba čaše
i da se nisu iskre drhtaja
sakrile u svilene zvukove buđenja.
U tim bojama plavetnih snova
želim utopiti i jedan neizgovoreni šapat
koji se napio mirisa na poljskim putevima
da poput blagog vjetra
sleti na tvoje rame
odmarajući se na riječima
od mora
neba
i daljine
koja je ispisana na
njegovim nevidljivim krilima
tako jasnim slovima
da na njihovim rubovima
vidim odraz stvarnosti
koja nas dodiruje..
I samo želim
biti dio umjetnosti koju naslućujem
u toj igri svjetla i sjene
kad će tišina biti
jedina riječ koja će biti dovoljna.
Ti,
koji si zatočen u borovu hladu
među vitkim jelama,
sagneš li se ponekad
kad ugledaš šumsku jagodu
i možeš li iz daljine
namirisati let leptira?
Ti,
koji u mašti stvaraš dugu mog lika,
uzimaš li me i bez sjena koje me skrivaju
i bi li zagrlio moje ogoljelo biće,
onako,
bez lišća koje prikriva moje grane?
Ti,
koji me možeš imati kad god poželiš
i zavrtjeti me među oblake
da se izgubim u visinama,
među pticama,
možeš li me poljubiti i ovakvu,
običnu,
sa ogrlicom pogrešaka i iskušenja
kojima pobjegla nisam?
Ti,
tko god bio tamo
s one strane ogledala,
znaj,
bojim se…
da mi ne odlutaš sa staze
na kojoj miriše moje cvijeće
onoga trena kad shvatiš
da ja sam samo…
ja!
Na tihim krilima noći
lebde zvuci violine,
oni plačni jecaji,
kojima smo se voljeli
kojima se volimo,
kojima ćemo se voljeti,
uvijek i zauvijek,
tražeći se
u bespućima vremena,
spajajući modrine naših istina,
razlijevajući se kapima
još skrivenim u daljinama
bijelim…
jer priča je naša
nježnija od sjaja gorskog izvora,
toplija od zagrljaja sutona i mora,
mekša od jastuka maglenih
što pjevajući uspavljuju breze
i neke nedodirnute uspomene.
Čujem glas tvoj,
još na usnama mi drhti
kao lišće na gipkim granama
u plesnom koraku vjetra
i u najdubljem kutku svoga oka
čuvam suzu
koju srcem vezem
i pletem joj rubove čežnjom
za blizinom tvoga uzdaha,
za osjetom tvoga dodira
koji postaje moj najljepši stih,
mirisan,
sanjiv,
svilen
kao ljubav koja me tobom ogrnula.
Šetat ćemo jednom
samo ja i ti,
samo ti i ja,
kraj usnulih uličnih svjetiljaka,
kraj rijeke koja svira violinama noći,
da, tamo, gdje baš sad gledaš sam
dok ti se koraci već u bijeg spremaju,
a ti zamišljaš moje
kako odzvanjaju ovim poznatim pločnicima
gdje su upisane tvoje ljubavi
što imenom se mojim nikad nisu zvale,
gdje suze si u oku zarobio
na prvom rastanku
bijele izgužvane maramice,
i ponosa da život nosi
olujne brodove,
ipak, obalama
nekim…
Ne plaši se stiska u grudima
što na mene ti miriše,
niti glasa kestena
što cvili u vatri na kraju ulice,
nisu tajne izmišljene
da bi ostale samo stope neugažene,
osmjehni se, šušte krošnje
što iznad tebe se protežu
i nemoj pokušavati razumjeti
vlati zlatnih polja
koje su ti mene vjetrovima dopuhale
već samo u san me zamotaj
s mislima u postelju polegni
onu od latica
rano procvjetalih tratinčica
i čuvaj mi zagrljaje
koje ćeš posipati po meni
kad budemo šetali jednom
kraj usnulih uličnih svjetiljaka,
kraj rijeke koja svira violinama noći,
samo ti i ja,
samo ja i ti.
Hojlapapy
Hahaaa etot da ne stradaju uši malo vječne klasike
Hej fala ti za dostavubas mi je šmrkalo
Fakat me zeza...šmekalo
🍕🍕🧁🍷
Veliki pozdravugodna nedjelja siiijuuuuu❤️❤️
hahaha Nin pazi na slova da zbog origana na rtić ne naiđe racija....pomalo samo i pazi nase