Programiranje u C++-u - pitanja i odgovori

Statičko polje mora imati konstantu (konkretnu brojčanu vrijednost) kao veličinu a ne varijablu. To što ti želiš se rješava dinamičkom alokacijom. Npr.:

int **matrica;

matrica = new int*[M]; //polje pokazivača
for(int i=0; i< M; i++)
    matrica[i] = new int[N];

tek sada možeš to koristiti u obliku matrica[i][j]. S time da ovo na kraju trebaš i dealocirati:

for(int i=0; i< M; ++i)
    delete[] matrica[i]; //dealociraj svaki pojedini redak matrice
delete[] matrica; // dealociraj polje pokazivača na retke

Ma jel, otkad to? Pogledaj kako su ovdje izracunali determinantu 4x4 matrice (primjer prije Exercise 1). Ili kako je ovdje lik izracunao determinantu.

Elementarnim transformacijama moguce je matricu svesti na gornju/donju trokutastu. Kako bi inace izracunao determinantu npr., matrice reda n? Sumnjam da bi Laplaceov razvoj u beskonacnost?

Govorimo o kvadratnim matricama, ofc.

Uradio sam jedan po jedan minor za inverznu matricu, ali je sad potrebno da te vrijednosti minora ubacim u matricu, kako to da uradim pomocu for petlji(matrica je 5x5, tj. imam 25 minora)

Itko?

Imam jedno pitanjce u vezi ovog zadatka, kako da napravim da se (nakon sto se unesu brojevi i ispise odgovarajuca matrica) program ugasi a ne da opet pita unos tih brojeva kao sto meni sada radi. Pretpostavljam da je treba nesto sa do-while petljom izmjeniti. Hvala.

/*ZADATAK: Napišite program koji od korisnika traži ucitavanje tri prirodna broja, m,

n i x, za koja mora vrijediti 2 < m < 10 i 2 < n < 10. Ako korisnik unese

broj koji nije iz intervala, prekida se izvo?enje programa, a ako je upisao dobre

brojeve ekranu se treba ispisati matrica s m redaka i n stupaca ciji su elementi

brojevi koji pocinju od broja x i povecavaju se za 1.

Test podaci: m = 5, n = 3, x = 10

10 11 12

13 14 15

16 17 18

19 20 21

22 23 24

*/

#include <iomanip>

#include <iostream>

using namespace std;

int main()

{

   int x, m, n;

   do{

   cout << "Unesi prirodni broj m: ";

   cin >> m;

   cout << "Unesi prirodni broj n: ";

   cin >> n;

   cout << "Unesi prirodni broj x: ";

   cin >> x;

   for (int i=1; i<=m; i++)

   {

     for (int j=1; j<=n; j++)

     {

       cout << setw(3) << x;

       x++;

     }

     cout << endl;

   }

   }while(m > 2 && m < 10 && n > 2 && n < 10);

   //

   return 0;

}

Izbaci coutove i cinove iz petlje i nek ti petlja bude while, a ne do-while. Zasto while, a ne do-while? Ako korisnik unese brojeve iz krivog intervala, while petlja se nece niti pokrenuti i odmah se izlazi iz programa (to i zelis), dok se do-while petlja obavezno jednom izvrsi (a to ne zelis, ako su brojevi krivi), a onda tek izlazi ako uvjet nije zadovoljen.

Dakle, nesto ovako:

// cinovi i
// coutovi idu ovdje
while ((m > 2 && m < 10) && (n > 2 && n < 10))
{
    // ovdje ide tijelo petlje
}

Pro tip: kad imas ovakve visestruke uvjete, uvijek je dobro uvjete odvojiti zagradama (kako sam ti gore napisao) jer se tako stvara dobra navika da pazis kod uvjeta, pogotovo ako su u pitanju razliciti operatori (inace imas izvor potencijalnih bugova). Npr.

while(nesto1 || nesto2 && nesto3);Koji je tu problem? Ovisi kako si zamislio te uvjete. U ovom slucaju ce se izvrsiti prvo nesto2 && nesto3 (jer operator && ima prednost nad operatorom ||), a onda ce se rezultat toga OR-ati s nesto1, znaci ovako: (nesto1 || (nesto2 && nesto3)). No, sto ako si ti ustvari htio ((nesto1 || nesto2) && nesto3)? Zato je uvijek korisno takve uvjete odvojiti zagradama.

Opcenito, za ovo while petlja nije potrebna, dovoljan je if s navedenim uvjetima. S breakom u do-while petlji neces niti doci do evaluacije uvjeta.

Trebao bi nastavak rjesenja ovog programa, rjesio sam samo prvu recenicu, hvala.

Napišite program koji ce tražiti od korisnika unos realnih brojeva sve dok se ne ueita negativan broj.

Program provjerava ima li niz svojstvo da su mu svi elementi iz segmenta [1,100]. Ispisuje se ima li niz svojstvo ili ne.

#include <iostream>

using namespace std;

int main()

{

   int broj;

   do{

   cout << "Unesite realni broj: ";

   cin >> broj;

   }while(broj>=0);

}

Kao što je domagoj napisao, trebaju ti polja (odnosno samo jedno polje :P). Ne znam jeste li to već obradili i kako ste to pažljivo obradili. Na linku imaš uvod koji će te uvesti u polja ili te prisjetiti ako si nešto zaboravio.

Evo mojeg rješenja, bez upotrebe STL-a bi se trebalo ići na više C-ovsku soluciju koja uključuje malloc(), ali i realloc() ukoliko niz naraste preko svoje prvobitne veličine.

Koliko znam, sa new i delete operatorima se ne može imitirati realloc().

Uglavnom, više je posla bez STL-a.

Pogledaj link iz mog posta gore. Nakon što pročitaš sve pitaj ovdje ako ti nešto još uvijek nije jasno.

U biti sad sam skužio da za uspješno rješavanje ovog zadatka ipak nije nužno koristiti polje.

#include <iostream>

using namespace std;

int main()
{
    int broj;
    bool uIntervalu = true;
   
    do
    {
        cout << "Unesite realni broj: ";
        cin >> broj;
       
        if (broj == 0 || broj > 100)
            uIntervalu = false;
    }while(broj>=0);

    if (uIntervalu == true)
        cout << "Uneseni niz je u trazenom intervalu\n";
    else
        cout << "Uneseni niz nije u trazenom intervalu\n";

    return 0;
}

I dalje sa cijelim brojevima zato što se uvjet manje komplicira, sa realnim brojevima bi uvjet izgledao ovako:

if ((broj >= 0 && broj < 1) || broj > 100)

objasni :P

Ma stvar je u tome da kada u zadatku vidiš da se spominje upisivanje niza brojeva polje ti po defaultu padne na pamet. Ali ponekad stvarno nije potrebno sačuvati sve te brojeve i onda ponovno prolaziti kroz njih.

Naravno to ja sad samo glumim pametnjakovića, šansa jest da je ovaj zadatak baš zadan sa poljima na umu i da je to ono što profesor želi vidjeti, a ne nekakva rješenja koja zaobilaze korištenje polja. Ovo mi je palo na pamet kad sam vidio što je pr0n_addict napisao, jer na prvi mah uopće nisam obraćao pažnju da duljina polja (odnosno količina upisanih brojeva) nije definirana u zadatku.

Možeš naravno hardkodirati nekakvo polja od 100 elemenata sa pretpostavkom da nitko normalan neće ići upisivati 100 i više brojeva, ali strogo gledano to ne bi bilo točno rješenje. Realloc također ne izgleda previše primamljivo i ne volim ga koristiti, što te onda ostavlja ili sa vektorima (poželjno) ili nekakvim hibridnim kompliciranim rješenjima sa listama (čija bi implementacija nekoliko puta nadmašila veličinu samog zadatka).

Pa jel moj program provjerava svaki broj iz beskonačnog niza brojeva? :D

Jasno ti je valjda da polja nisu beskonačna, i da rastezanje polja sa realloc vjerojatno nije u opsegu ovog zadatka. Pročitati post iznad, kao i post koji je pr0n_addict napisao da bi shvatio zašto ovakav pristup problemu s moje strane. Nisam ni rekao da je to točno rješenje, ali daje točan krajnji rezultat