1. Onda nisam siguran da sam dobro shvatio rečenicu koju sam isprva citirao: "Zapravo filozofija i teologija ulaze u područje fizike s pretpostavkom o Bogu bez ijednog dokaza." Ja sam ju shvatio na ovaj način: "Filozofija i teologija, kad govore o fizičkim problemima, pretpostavljaju postojanje Boga - a za to nema dokaza." Za teologa se slažem, no filozof koji ulazi u bilo koju raspravu nije obavezan pretpostavljati postojanje Boga (niti nepostojanje Boga), on se npr. uopće ne mora baviti pitanjem Boga dok raspravlja o tom problemu. Pitanje postojanja bogova je obično čisto-filozofski problem (barem za neke bogove; npr. pitanje postojanje Zeusa je više fizikalni problem...), no nema razloga da filozof govori o bogu u kontekstu danog fizikalnog problema (bez obzira je li teist ili nije) u svakom svom izlaganju. Kao što, npr., fizičar koji zastupa teoriju struna ne mora pri objašnjavanju tlaka u stvari poput "p = m / S" ubacivati svoje stavove o teoriji struna (može objasniti tlak bez obzira na to slaže li se s teorijom struna ili ne).
2. U onoj podjeli sam govorio o onome što pretpostavlja istinitost nečega (u znanosti, npr., načelo opovrgljivosti, indukcije, ostalih logičkih metoda...; u teologiji, razne dogme) i onoga što kreće od 0 (ustvari, u praksi obično ne, ali bitno je da smije kretati od 0, ne da to nužno baš uvijek radi (što bi bilo vrlo zamorno)), tj. "čiste" filozofije. Naravno, znanost ima potpunu drugačiju težnju od teološke, i izvan te osobitosti da nešto pretpostavljaju, se razilaze. :)
3. Dobrim dijelom je takav stav prema filozofiji opće-prihvaćen zbog lošeg društvenog tretmana prema onome što ne donosi praktične rezultate (pa se prikazuje kao nešto bez ikakvih rezultata uopće). Primjerice, u većini gimnazija se uče samo rani počeci filozofije. Istini za volju, u počecima filozofije je bilo zanimljivih ideja, kao i u počecima znanosti, no profesori filozofije su obično nekompetentni i ne znaju protumačiti te tekstove, kao niti premjestiti dobru ideju iz povijesti u sadašnjost (pritom izbaciti mitološke i slične utjecaje). Obično se događa da se filozofija uči kao književnost (ili povijest), a moderni stavovi ne spomenu (usporedio bih to sa hipotetskim svijetom u kojem se u predmetu fizika podučava astrološkim otkrićima). Ovisno o ukusu, razni ljudi će cijeniti razne dijelove filozofije (ako uopće, naravno). Meni su npr. zanimljivi rezultati logičkog pozitivizma (iz kojeg se između ostalog razvila i ideja o opovrgljivosti; no i brojne druge zanimljive ideje), filozofa matematike, logičara... Doprinos znanju u smislu podataka i informacija vjerojatno nije velik, no čini mi se da je za filozofiju posebno bitan zadatak stvoriti "svjetonazor", uklopiti gomilu razbacanih podataka u jednostavnu i preglednu ideju; ukratko spojiti znanja (kao što je više ljudi kroz temu spomenulo, filozofi znanosti nisu dali revolucionarne doprinose samoj znanosti svojom filozofijom o znanosti, no dali su razumijevanje znanosti i njene metode kakvo do tada nije postojalo).