A gle ono, u Jugi nismo imali traperice i Chevrolet, ali si znao da ćeš ako se obrazuješ i radiš dobit stan od firme/države i da nemaš straha jer ćeš dobiti i veći ako ti treba. Danas znaš da radom nikad nećeš kupit stan, a ako se odlučiš na kredit od 30 godina u velikoj si opasnosti da unutar tih 30 godina izgubiš posao i banka ti uzme stan, a ti završiš s obitelji kao beskućnih u pučkoj kuhinji.
To je osnovna i činjenična razlika. Tada su svi imali najviše kante Fiću i Stojku, a malo bogatiji su išli u Trst po zapadnjačke proizvode. Danas većina preživljava u debelim dugovima stranim bankama, živi u sivoj zoni radeći na crno i moli boga da u firmi izdrži i ne dobije otkaz. Mali broj privatnika uspijeva poslovati da preživi, a jako mali broj, oko 200 zlatnih obitelji ima u vlasništvu otprilike sve.
To su činjenice i žao mi je ako to nekog ljuti i razočarava, ali meni je od naziva nacionalnosti na dokumentima ipak važnije kako živim. Bio netko Hrvat, Srbin, Rus ili Amer, ako je siromašan, siromašan je, ako skuplja plastične boce za novac, skuplja ih. Glad i bolest ne pitaju dokumente - svi su im isti.
Nacionalnost, države i slična sranja su umjetne podjele koje u praksi nemaju smisla. Nažalost, proći će stotine godina dok vjera, nacionalizam i etnicizam umru kao razlozi sukoba i podjela, ali dobar je znak da polako i sigurno umiru. Različitost, nacionalnost i vjera uz ostala tradicionalna i kulturna bogatstva - da, kao oblik kontrole i ograničenja - ne.
ŠTO SE KRVLJU BRANI NE PUŠTA SE LAKO Ante Gotovina --- HEROJ
