Ateisti ili teisti ili nešto treće?

Uzmimo da je sve to istina, ali kako možeš nešto, bilo što, znati? Kako možeš znati, na primjer, da je gravitacija istinita?  

I da, slažem se, religija indoktrinira, ali institucionalizirana religija, a ne religija sama po sebi. 

Jesi siguran da si htio upotrijebiti tu riječ? Diskutabilno je je li nešto dokazivo ili ne. Ono što nije diskutabilno je li nešto dokazano ili ne. Tako da bih rekao da si mislio napisati da je suština vjerovanja nedokazanost. A u to si krenuo iz konteksta "vjere". Tu se ne bih složio s tobom. Suština vjere je očigledno nešto drugo.

Omnipotencija je kontradiktorna sama sebi. Omogućava li omnipotencija tvojem bogu kršenje prirodnih zakonitosti? Kršenje prirodnih zakonitosti možemo primijetiti. A rak rana za religije je i problem zla.

Ne kužim što tražiš od mene. Da ti ja objašnjanjam kriterije po kojemu se određuje je li netko mentalno oboljeli ili ne? Pitaj to nekog stručnjaka - psihijatra ili psihologa.

Znači, biti gnostički teist. Ne, to nije treća pozicija. Ta osoba je i dalje teist.

Crno-bijelo razmišljanje... Sve ili ništa. Čemu, zašto? Koje opravdanje imaš za to?

Što točno je znanost uništila?

aup..koji ludi forum ua kvotanje...prosao sam dosta i hrvatskih i svjetskih al ima bar tri ovakva s ovom ludom scriptom...

filozofija je majka svih znanosti pa tako i materijalistickih; fizike, matematike,.......usw je l´ ?

na vjerovanju u nesto nematerijalno, to je valjda jasno.

ti pises da je tvoj racio sav u materijalnom i tu tezu stalno proturas kao zakon kojega bi se drugi trebali drzati.

mbaksa kaže...

 

Zašto je nedokazivo? Zato jer tvoj bog ne postoji? 

 

Tebe nitko ovdje nije tražio da ti išta dokazuješ.

 

Ti ne bi morao nikome ništa dokazivati ako nikome ništa ne tvrdiš. Ako nekome nešto tvrdiš, onda se podrazumijeva da ćeš to i trebati dokazati - u suprotnom će se smatrati da su tvoji stavovi neutemeljeni i slijedom toga irelevanti. 

procitaj ponovno sto sam napisao.

moje tvrdnje su hipotetske,koji "moj bog" ?

moji npr stavovi kao vjernika su irelevantni tebi kao npr ateistu a dokazivati "moju vjeru" sam duzan dokazivati jedino na sudu ako roknem pet ljudi i tvrdim da mi je to bog naredio.

inace, ni po sekularnim zakonima NE, ni tebi niti bilo kome.

to ti se zove "vjerska sloboda".

opet ti ?!

sto ja imam kome dokazivati ?

zakonski imam pravo na VJERSKU SLOBODU (zapamti to) i moje misljenje utjece li Bog na mene, na prirodu, se ni tebe niti bilo koga ne tice ako ja to ne zelim..

kapis ??

vjera se ne zasniva na dokazima, ni na medjugorskim navodnim vidjelicama, ni na liku Isusa u drvetu, niti na ostalim glupostima.

ako ti mislis da bi bog trebao uciniti da nekom izraste amputirana noga to je tvoje misljenje i ne mozes ga imputirati meni kao npr vjerniku da ja mislim da je tako cisto zato jer sam vjernik...

zisku ?

odgovorit cu i na ovo posto mi je ostalo u quote grupi.

i ja bih prvo rekao da je u pitanju schizophrenija ili neki oblik teze psihopatologije i odveo bih osobu k psihicu da ju nakljuka Haldolom, Risperidonom, elektrokonvulzivnom ter. i vidjeli bi sutra u jutro je li jos u njoj sotona

ali sto ces.

ako nakon visegodisnjeg pokusaja lijecenja ta osoba pokazuje iste simptome dozvolio bih obitelji da ju vodi k sveceniku, hodzi, reiki terapeutu ili nekom carobnjaku.

ako ju ni nakon tri-cetiri godine kljukanja antipsihoticima, neurolepticima, elektrosokovima nisu uspjeli izljeciti nece joj ni Prota egzorcist naskoditi

Priznajem, nedokazanost je bolja riječ. 

Jest, ali ne shvaćam kako se to odnosi na moje pitanje. Opće je poznat tzv. omnipotence paradox u osnovnoj varijanti s kamenom. I ne vidim zašto je teodiceja toliko problematična. 

Ako ne možeš sam logikom doći do tih kriterija, onda ne možeš o tome niti govoriti, inače ništa od tvojeg kritičkog mišljenja. 

Sve što si time dokazao jest da se nešto dogodilo i onda nešto poslije toga, ne i da postoji neka sila koja vuče. 

Ne govorimo o religijama koje se danas mogu odrediti motologijskim principom.

Datax

Eto, momak sve lijepo rekao...

Zato kaj sam se molio narasla mi treća noga, umjesto amputirane druge...

Njemu sam zahvalan, tko god bio (Donalde, znam da si ti, diskrecija 100%.)

na sto si se ti sine referirao ?!

nemoj trolat...

Krivo si shvatio. Kako mogu osporiti nešto što se ne može dokazati? 

 Bravo, IQ ti je u skladu sa nickname-om  

Iskreno sam očekivao da možeš bolje od toga. Dakle, poanta je da vjeruješ tom frendu o kojem pričaš? Vjeruješ li frendu koji vjeruje u Boga? (vjerujem da imaš i takve frendove . teiste) I ako ne vjeruješ, zašto? Pa sve su to frendovi. Nisi me baš očarao odgovorom. Nemaš dokaze, samo pretpostavke, jer vjeruješ u ono što si učio u školi. Da rezimiramo, nadao sam se da ćeš shvatiti da svi mi "vjerujemo" bilo u te zakone o kojima govoriš, ili nešto treće, što nema veze sa religijom, dakle zajednička uvjerenja. Moje pitanje je bilo zašto onda ne vjeruješ u postojanje Boga kad ni svoja dosadašnja uvjerenja ne možeš dokazati?

Pozdrav svima,

Teorije da je svemir tj. "sve" nastalo slučajno, bez ičije volje, ne drže vodu. Takav kompleksan sistem, u kojem je svaki detalj nevjerovatno precizan, sistem u kojem sve tako nevjerovatno precizno funkcionira, nije mogao nastati slučajno. 

Nauka je tu samo da otkriva zakone, stvari, pojave i sve ostalo, što već postoji. (Nikola Tesla je naučnik koji je to priznao).

 Evo ti malo, pa se obrazuj;

My beliefs are true if (and only if) things are as I believe them to be. My belief that the earth revolves annually round the sun is true if (and only if) the earth does revolve annually around the sun. But my beliefs are ones that I am justified in holding if in some sense they are well grounded; if in some sense I have reason for believing that they are true. My belief that Brutus killed Caesar is one that I am justified in holding if I read in a history book commended to me by someone who is or who I believe to be a Professor of Ancient History that Brutus killed Caesar. Not all justified beliefs are true—the evidence (even the evidence available to a Professor of Ancient History) may indicate that Brutus killed Caesar, although in fact he did not. This book has as its major concern, what it is for a belief to be justified. More precisely, it is concerned with what it is for someone to be 'justified' at a certain time in holding some belief—which I shall take as equivalent to their belief (at that time) being 'justified' Beliefs that are true often amount to knowledge—especially if they are justified beliefs, but not always then and perhaps not only then. This book has as its other concern, what is the difference between my believing truly that Brutus killed Caesar, and my knowing it. 'Justification' is a central notion in contemporary epistemology in the analytic tradition. Epistemologists are concerned with the kind of justification that is indicative of truth. There is a sense in which one is justified in believing one's husband to be faithful, even when the evidence suggests that he is not—because of the instrumental value of having that belief (quite independently of whether or not it is true) in helping one to continue to live happily or to love one's children. But justification of that kind is not my concern. My concern is with the kind of justification a belief has, when in some way or other that is indicative of its truth. Twentieth-century philosophers have spent a lot of time trying to analyse what it is for a belief to be justified, and they have given some very different accounts, the great divide being between internalist and externalist accounts. An internalist theory of justification is one that analyses a person's belief being 'justified' in terms of factors accessible by introspection to that person— for example, it being supported by that person's other beliefs. An externalist theory of justification is one that analyses a person's being 'justified' in terms of factors of which the subject maybe unavoidably ignorant— for example, in terms of whether the belief is produced by a reliable process, that is, one that usually produces true beliefs. Some of these philosophical accounts of justification are extremely complicated, and yet very different from each other. Analysing what it is for a belief to be 'justified' typically consists in reflection on many (actual or imaginary) cases of beliefs that we (almost) all agree to be 'justified', and on many cases of beliefs in many ways similar to the former but that we (almost) all agree not to be 'justified', and producing a general formula analysing what it is for a belief to be justified, which yields and plausibly explains the result that the former are all justified and the latter all not justified. Such a formula would enable us to resolve many disputed cases of whether certain beliefs were justified. The trouble is that there is rather a large range of kinds of actual and possible beliefs about which the intuitions of philosophers and ordinary speakers of the language differ as to whether or not they are 'justified', and the various internalist and extremalist accounts give different answers as to whether those beliefs are justified. Richard Swinburne "Epistemic Justification"

O čem ti pričaš? Kakva "nadljudska snaga", kakva opsjednutost? Pa ovo je manje uvjerljivo od filma Egzorcist!

Intelektualno doveden u pitanje? Nemoj si laskati. Žuti si dobio zbog vrijeđanja.

Nitko nije rođen kao teist. Slažeš li se s tim? Ako nismo rođeni kao teisti, onda smo rođeni kao ateisti, konkretno agnostički ateisti. Druga je sad stvar što ćeš ti sad na termin ateizam pokušavati nabaciti sve i svašta što nema nužno veze s njim. Jedina, ali doista jedina zajednička stvar svim ateistima je ta da nemaju svog boga, da ne vjeruju ni u jednog boga.