Pa baš o tome govorim. I apk i os su najobičniji alati i nekakva zadivljenost i posvećenost tim alatima je pogrešan pristup ( sjeti se vjerskih win/lin litova ). Aj zamisli drvosječu koji bi toliko vremena i živaca posvećivao svojoj sjekiri. Kad se istupi, naoštri ju, kad pukne držalo zamijeni ga, dok radi tada koristi ru sjekiru, a lim neradi gleda da je čim dalje od te sjekire.
Pogotovo u suvremenom kontekstu kada su ljudi sve bolesniji ( pretilost, pušenje, alkohol, druge, pritisak očekivanog postignuća, stres, uzurbanost ...) bi nekakvo nekakvo sjedenje pred zaslonom trebalo biti svedeno na onu najmanju nužnu dozu koja ti treba za neki cilj ( učenje, rad...)... Sveopća otuđenost, izostanak empatije, rastući cinizam i sl se mogu popravljati samo u neposrednom kontaktu i interakciji. No kada masu pretvoriš u izolirane, neaktivne, bezvoljne individue onda tom masom daleko lakše upravljaš i nije ti više prijetnja makar im preko noći poskupio struju ili smanjio neka prava ili prihode. Probaj razmisliti o ovim rječima u malo širem kontekstu pa možda zaključiš da su mnoge stvari koje se masovno dešavaju diljem planete dio šireg scenarija a tvoja volja za čačkanjem po osu im je savršena jer bi u birtiji možda skonto da i tvoji susjedi imaju slične probleme pa bi nakon dve loze zafitiljio ciglu u tahijev prozor.....
😀
pa ok, slazem se i jako sam slicnog, ako ne i istog misljenja kao ti. Ali uzmi u obzir da sam developer i da mi to donosi pare. Iako nisam devops/sistemac, cesto znam konfigurirati neke masine. U biti, s obzirom da nisam fakultet zavrsio (imam samo gimnaziju) morao sam (a moram i dalje) vjestine i znanja steci negdje dalje. Naravno da nema smisla provoditi cijele dane na IT (ili bilo sto drugo). Cak sam naletio na osobu kojoj kada sam rekao: "pa dobro, ali treba imati i zivot osim posla, baviti se nekim nevezanim stvarima" mi je odgovrila "pa, ne znam bas...".
O drustvu kao takvome zbilja ne bih. Pasivno je i tromo, svi samo cekaju da se nesto dogodi i ne zele snositi nikakvu odgovornost. Previse primjera sam vidio gdje ljudi jednostavno trpe jer se boje poduzeti nesto da im bude bolje.
Mome bratu, jos dosta davno kada je izasao na prosvjede za nezaposlene da ih podrzi su rekli "sta ti ovdje radis, pa ti imas posao, idi kuci nemas se ti sta zaliti"
U biti, kada si poceo o tome imao sam potrebu toliko toga napisati i totalno sam se pogubio u mislima, ali ovo sto sam napisao (iako nisam pretjerano zadovoljan kako sam srocio) cu ostaviti i sada stati.
Nezadovoljan sam mnogim stvarim u drustvu oko sebe (iako je meni s mojom placom i bonusima ok, pogotovo s obzirom na obrazovanje), gledam ljude koji crnce za ~3k i boje se promjeniti ista. Ako im zelis pomoci onda se jos ljute na tebe kako ti njih ne kuzis, kako je njima tesko, kako ti to nikad neces moci razumijeti jer ti je dobro i imas dobru placu, da je njima ko tebi oni se ne bi zalili, bla, bla. A ne kuze/ ne zele prihvatiti da su oni sami uzrok svojih problema.
.
.
.