"zbog čega je nizozemsko je pravosuđe odlučilo potražiti pomoć Europskog suda u određivanju legalnostistreamanja filmova i ostalih sadržaja."
Svaki drugi članak na netu unazad nekoliko godina sadrži jezične bravure s pomoćnim glagolima htjeti i biti (u ovom je slučaju sporan nenaglašeni nesvršeni pomoćni glagol biti "je" koji se u spornoj rečenici nepotrebno koristi na dva mjesta). Pa me zanima jesam li ja to spavao pod kamenom cca 25 godina od kada sam završio osnovnu školu ? Moram priznati da baš ne pratim jezične promjene. Da li se to naš jezik toliko debilno promijenio od tog vremena da sada na više mjesta u rečenici moramo uporno ponavljati te vražje glagole ? Nema tog jezičnog promašaja koji me više baci iz takta od ove kuge višestrukog korištenja glagola htjeti i biti kao da smo kreteni koji će se pogubiti u rečenici ako nam se isti ne navode na nekoliko mjesta. Ili bi se možda današnji novinari i "novinari" (i klinci) ipak trebali zapitati neke stvari o poznavanju vlastitog jezika ? Ili pak se radi tek o slučajnom copy/paste lapsusu ? Nekako mi se ne čini da je tako ako je suditi po hrpetinama članaka u kojima nalazim takve bravure. Isprika autoru ako je ova debilana ušla u hrvatski jezik, mene tome nisu učili u školi.