Mattelu i Hasbrou se tresu gaće

Dominirajuća tehnologija s kojom će se susretati kad odrastu?

Nekad su klinci učili pisati kredom po komadu pločice, znači sad kad su odrasli i dalje se susreću s tim?

Nekad su glazbu slušali i presnimavali je po kazetama, znači sad se susreću s tim kad su odrasli?

E pa nije istina, jer sad se klinci od nekaj sitno godina igraju tabletima jer će se s njima susretati kad odrastu? pa za pet godina bude već nekaj umjesto tableta, a kamoli za 15 ili 20 kad odrastu.

A ja sam se ko klinac igrao golubovima i pilićima, i to sad znači da sam zatucani seljak?

E pa oprosti ali s goluba i pilića sam prešao na računala, kako softverski tako i hardverski, tu je i grafički dizajn, web dizajn, css...nisam stručnjak u tome ali snalazim se.

A znam ljude kojima su starci kupovali razne gluposti, tipa comodoraca i sličnih, kasnije prvih pentiuma... da bi se sad povlačili po parkovima i žicali za kunu.

To ti ne znači ništa, ako nekog zanima nekaj on bude to ostvario bez bogatih staraca i njihovih poklona.

Ja sam sebi sve sam kupovao, i sve zaradio, i zato cijenim to.

A klinac kojemu već s 3 godine kupuju tablete i smartphone, teško da bude nekaj cijenio kad odraste.

Ne govorim o pločama i kredama, nego o pločicama i kredama kad nisu svi imali za bilježnice. 

Kaj tu nije jasno?

Onda kaj tu nije jasno ko cijeni nekaj?

Onaj ko si sam nekaj kupi cijenio bude tu stvar.

A onaj kojemu kupe starci nebude.

Seljački rečeno, ja koji sam si sam sve kupovao pazim na to, i čuvam,

dok onaj kojemu starci kupuju, baš ga briga i ak se razbije, ogrebe, potrga, zna da mu budu starci kupili drugi.

Gle ako nešto cjeni to znači da pazi na to, misliš da djete od 3 godine pazi na tablet? Boli ga briga za to ostavit če tablet na podu i netko nagazi na njega i što onda?

Neka se djeca igraju s time, dok sam ja bio mali tata mi je govorio kako on nije imao televiziju, govorio je da televizija čini ljude glupima. Dok moj deda nije imao ni ono što je moj tata imao u djetinjstvu govorio je isto kao moj tata za televiziju. Mi čemo svojoj djeci govoriti da nismo imali pola stvari koje če oni imati. Prije su bile naj bolje igračke barbike, i legići itd. a prije toga nešto drugo i tako možemo do sutra.

Svaka igračka se može razbiti, to ti je isto dio odgoja, razbiješ igračku pa je više nemaš. Ineće, imam troje djece, svi su se od rođenja igrali na mojem računalu i nisu ga razbili. Vjerojatno ni ti nisi svojim roditeljima razbio televizor, ni kad si imao 3 godine. 

Konačno, ovo rasprava je lišena smisla, djeca se igraju na računalima, mobitelima i tabletima, što tko misli o tome je nebitno. Tko se bavi biznisom vezanim uz dječje igračke to mora imati u vidu ili će mu se dogoditi išto što i Nokiji, završena priča. Koga briga što su "sturučnjaci" u Nokiji mislili o iPhone-u. Krivo su mislili pa su popušili. 

  Također od sedme godine.

Vidim nekada kako si ljudi razbijaju računala i komponente i sa podsmijehom govorim neka radije meni daju ako oni ne žele.

Ako mi se dogodi da mi nekada nešto slučajno padne ili da doživim neku stravičnu scenu u stalkeru u tunelu(oni koji su igrali prvi stalker znati će) pa slučajno bacim tipkovnicu u zrak i to je to.

Ne ozbiljno,ako imate porive da razbijate svoje komponente,laptope,računala ili se spametite ili dajte meni,makar starije od deset godina,ja ću iz toga napraviti neki homemade router ili nas server...

Svako vrijemje nosi svoje, i to je neminovno... međutim, mene zabrinjava otuđenje današnjih klinaca. Da pojasnim:

Kao nadobudni klinac od svojih 8 godina, danas već daleke 1981. sam užicao od staraca ZX80. Pošto nisam bio mudar, pa odmah užicao i kazetofon, bio sam osuđen prepisivati stotine linija Basic koda iz "Mog Mikra", "Pilot Videa" i dr. informatički časopisa iz tog vremena, a da bi zaigrao bar neku primitivnu (Basic) igricu. Sa 10 godina sam već rasturao assembler za Z80 i sam zalemio profi tastaturu za Spectruma. Od 12 godina sam pobjeđivao na svim općinskim, republičkim i saveznim (ex.Yu) informatičkim takmičenjima. I sve je to bilo super i krasno, ali onda bi došlo ljeto, i kompjuter ne bi vidio 3-4 mjeseca. Ako nisam bio na obližnjoj plaži ispod kuće, bio sam sa ekipom na ulici i smišljao koje ćemo nepodopštine napraviti susjedima;-) Onda je tu bio karet na balinjere, franje i još stotine igrara koje su poticale samogradnju, razvoj motorike/spretnosti.

Danas sam čovjek u 40-tima, developer (kako je danas moderno kazati) i imam 2 sina. Obojica su krenuli mojim stopama, jer naprosto od rođenja gledaju kreativni nered na mom stolu u vidu svakojakog hardwarea i gadgeta. Stariji sin se već od 3. godine naprosto nije mogao odvojiti od tastature, a sa 4 je igrao igre bolje i brže od mene. Vidio sam da je vrag odnio šalu kada je i kratke vožnje autom kratio igrama na mom tadašnjem SonyEricssonu P900 i kada mu više ni jedna igračka nije mogla zaokupiti pozornost duže od par minuta. Nakon malo dužeg razmišljanja kako dalje, upisao sam ga u Montessori vrtić gdje su sve igračke od drveta, i gdje nema nema ni jedne elektroničke naprave! Prvih par dana vrtića je bio show program jer neće u vrtić kad tamo nema TV-a, kompjutera i sl. Upornošću Montessori odgojiteljica djete je vrlo brzo prihvatilo timsku igru sa npr. običnim drvenim kockicama. Vrlo brzo je zavolio vrtić i nema šanse da kaže da bi rađe ostao igrati igrice kod kuće jer jedva čeka igranje sa (primitivnim) igračkama. Ne moram ni spominjati da je sa mlađim sinom bila identična situacija:-)

I evo danas i jučer, nas trojica smo sjedili na podu i utukli dva dana slažući nove Legiće koje su dobili za Božić, dok su tableti stali na stolu i nisu im opće bili interesantni.

Poanta:

Ako ste roditelj, nemojte da vam tableti, smartphoneovi, kompjuteri i sl. budu odgajatelji! Učite djecu kretivnosti, timskom radu, druženju s vršnjacima, igrajte se s njima, a moderni gadgeti neka budu samo ispomoć pri tome!  

To je dobra ideja s vrtićem, ali opet tableti nisu krivi što se djeca igraju samo na tome. To se vidi iz ovog primjera, meni je pc jednom krepao nisam ga imao 2 tjedna dok nisam pronašao nove polovne djelove i zamjenio ih, pc mi nije falio bio sam s prijateljima malo duže nego dok je pc radio ispravno. Ali ja ne bi mogao živjeti samo s pc-om to nema šanse.

Kad svaki dan čovjek sto mailova pročita(vjerojatno i više stotina) i u tim mailovima pregledava kod,i onda taj kod prihvaća ili ne prihvaća i još dosta drugih stvari radi,onda normalno da nekada ima živčani ispad.Pogotovo ako gospodin Mauro doista nije radio dobar posao.

I jopet Bug copra, najme, baš Hasbro prošle godine izbacio Risk Legacy koji se prodaje ko lud i sad ja djelomicno citiram gameinformerov clanak: Svak game developer gleda kak bi taj novi board game digitalizirao.

A s druge strane ,kolko znam Hasbro ima i digitalnu diviziju, a Mattel ima sve svoje igrackice i u digitalnom formatu na ovaj il onaj nacin.

Isto, Tragic The Gardening se prodaje ko blesav..LEGO, ko sto je vec netko rekao svako malo izbaci nešt novo, baš sam vidio negdje da se djeca igraju s Raspery Pijem i legicima, meni to osobno djeluje kao pozitivna stvar, spoj starog i novog...

To sad konkretno sta se teme tice, a sta se djece tice, smatram da je sve dobro dokle god roditelj uspjeva odrzat kontrolu nad kolicinom i sadržajem koje isto upija.

Jer tu je par problema, nekad kad dodjes umoran ko pas s posla, bas je lijepo sta djecica tiho sute i bleje u telku, igrajuc neku novu igru na konzoli, no s druge strane ak je dijete agresivno il nešt, uvijek je ona stara"upo je u lose društvo- krvave igrice"...

A, s druge strane, svi vrli informatičari i stručnjaci su bila baš ona djeca kojima su roditelji kupovali spectrume, commodorce, amige i tako dalje, dok oni koji su dobivali Nintendo,Sega etc konzole su i ostali na tom...

Normalno da djeca trebaju imat pristup modernoj tehnologiji jel ce to u njihovo vrijeme bit toliko uobičajno i najvjerovatnije i potrebno za svakodnevne radnje il cak posao(prije 30 godina ko bi rekao da ce se osoba koja se ne zna sluzit Office-om smatrat nepismenom) .

Na roditelju je šta, kolko i kad! Nit škola , nit društvo nisu odgovorni ako roditelj ne zna djetetu objasnit da ima zivota nakon osnovne/srednje skole te da ce prezivit ak nema iPhone5 i PS3, naravno da je teško borit se protiv te ogromne marketinške mašinerije, al opet, uz puno  razgovora i jasne granice i mjeru moguce je bar usmjerit dijete na pozitivan put, a na njemu je oce li ga odabrat il nece.

Svaka čast, skidam kapu!

Kad budeš otac gledat ćeš vjerojatno nešto drugačije na to. Granice se moraju definirati i pravila moraju biti jasna. Ako si uporno bivao kažnjavan zbog nečega onda vjerojatno dio problema leži i u tebi, ne? Ne poznam te, ali znam da ima pun K razmažene dječurlije koja stvarno nisu u stanju cijeniti ništa. Frend mi je stvarno poprilično bogat i muku muči sa sinom koji je razmažen van svih granica. Mali je prošle godine pred starcima bio razbio mobitel o zid kad mu nešto nisu dozvolili. Kazna je bila drakonska - 2 tjedna nije dobio novi mobitel. I to mi još on osobno ispriča... I dalje se čudi što je mali nemoguć

EDIT:

Kako si žudio za računalom ako su ti samo igre bile zaključane? Ja sam sa svojim prvim računalom više vremena proveo proučavajući operativni sustav nego igrajući se. Ako ti računalo stvarno služi samo za igru i bez igara osjećaš kao da ni nemaš računalo - bolje ga baci kroz prozor ili pokloni nekom siromašnom frendu.