Učenje u snu: kako se tijekom spavanja pohranjuje

problem su i hrkačlije: zbog njih ionako nitko ne može spavati (a oni ne čuju svojih 130 dB, odmah pokraj i svojih ušiju) i oplemenjivati memoriju pamćenja dok ostali, usprkos ovoj dodatnoj zvukovnoj stimulaciji, ostaju osuđeni na zaboravnost (iako neki još i "piju da zabooooraveee"), rastresenost i neznanje. dok se jednom ne naspavaju. mene i pas, suptilno i podlo, često zbudi iz čista mira, uništavajući mi napore na izgradnji dugoročnih sjećanja (primjerice, na kvalitetan san poslije seksa - ne prije!). 

Meni se povremeno događa da tokom sna mozak realtime inkorporira vanjske informacije u san. Npr. glasniji zvuk automobila vani rezultira renderiranjem automobila u snu koji proizvodi taj zvuk. Naravno, poslije toga slijedi buđenje. 

I to možda ne bi bilo čudno da fenomen promijeni kontekst sna ali radnja u snu je zapravo takva da inkorporacija efekta djeluje sasvim prirodno (ne kao nešto što se pojavljuje iznenada, neočekivano ili što bi odskakalo od teme). 

Teško je taj sinkronicitet pripisati slučajnošću, efekt sugerira da je mozak anticipirao baš takav vanjski podražaj - u ovom slučaju, prolazak automobila. 

Ni to možda ne bi bilo čudno da su takvi podražaji česti (u ovom slučaju, spavanje kraj autoceste ili sl.) ali nije tako. 

A znam još jednog kolegu kojem se isto to događalo pa bi to morala biti normalna stvar, barem kod određenog tipa ljudi.

želiš reći da, ako si pustim stimulirajuće zvukove...