A što ako neko dijete ima dobre rezultate u igri a ne u igrici?
(Vrhunski e-sportaš i gamer koji svoje igre naziva igricama - promašena generacija. Zašto svoju obuću ne naziva tenisičice a odjeću trenirkice?)
A što ako neko dijete ima dobre rezultate u igri a ne u igrici?
(Vrhunski e-sportaš i gamer koji svoje igre naziva igricama - promašena generacija. Zašto svoju obuću ne naziva tenisičice a odjeću trenirkice?)
Gledajući tako, nije ni "sportaš"
Isto kao što ni šah nije ni sport, nije ni pc gejming.
Malo pretenciozan naslov, bolje bi bilo; "domaći e-igrač ili još bolje, kod nas ukorijenjeno GEJMER"
Koliko ih uspije zarađivati na ovaj način? jedan od par milijuna?
I onda savjetovati klince da igraju video igre po cijele dane? Koliko promašenih slučajeva sam se nagledao u srednjoj školi i na faksu od klinaca koji su duboko zabrazdili u videoigrice da im je to uništilo kompletnu percepciju stvarnog svijeta... A šansa da će u tome uspjeti je skoro pa ravna nuli, iako su oni smatrali da su vrhunski igrači...
U pravom sportu barem imaš neki benefit čak i ako ne dođeš do profesionalne razine, od društvenog, fizičkog pa i realnog u stvarnom životu gdje možeš napraviti dobre i prepoznatljive rezultate na lokalnoj razini... U e-sportovima toga nema (još)...
Tko voli nek izvoli, ali ne bih savjetovao svom djetetu da igra videoigre po cijele dane ne bi li postao svjetska klasa u tome...
Ne kužim tu bijesnoću igrača kad im se objekt zabave naziva umanjenicom.
Kaj si bolje pravdaš utrošeno vrijeme ili se osjećaš odraslo ako igraš "igre", a ne igrice?