A što ako neko dijete ima dobre rezultate u igri a ne u igrici?
(Vrhunski e-sportaš i gamer koji svoje igre naziva igricama - promašena generacija. Zašto svoju obuću ne naziva tenisičice a odjeću trenirkice?)
A što ako neko dijete ima dobre rezultate u igri a ne u igrici?
(Vrhunski e-sportaš i gamer koji svoje igre naziva igricama - promašena generacija. Zašto svoju obuću ne naziva tenisičice a odjeću trenirkice?)
Gledajući tako, nije ni "sportaš"
Isto kao što ni šah nije ni sport, nije ni pc gejming.
Malo pretenciozan naslov, bolje bi bilo; "domaći e-igrač ili još bolje, kod nas ukorijenjeno GEJMER"
Koliko ih uspije zarađivati na ovaj način? jedan od par milijuna?
I onda savjetovati klince da igraju video igre po cijele dane? Koliko promašenih slučajeva sam se nagledao u srednjoj školi i na faksu od klinaca koji su duboko zabrazdili u videoigrice da im je to uništilo kompletnu percepciju stvarnog svijeta... A šansa da će u tome uspjeti je skoro pa ravna nuli, iako su oni smatrali da su vrhunski igrači...
U pravom sportu barem imaš neki benefit čak i ako ne dođeš do profesionalne razine, od društvenog, fizičkog pa i realnog u stvarnom životu gdje možeš napraviti dobre i prepoznatljive rezultate na lokalnoj razini... U e-sportovima toga nema (još)...
Tko voli nek izvoli, ali ne bih savjetovao svom djetetu da igra videoigre po cijele dane ne bi li postao svjetska klasa u tome...
Ne kužim tu bijesnoću igrača kad im se objekt zabave naziva umanjenicom.
Kaj si bolje pravdaš utrošeno vrijeme ili se osjećaš odraslo ako igraš "igre", a ne igrice?
Koliko ih uspije zarađivati na ovaj način? jedan od par milijuna?
..
- kao u svakom drugom poslu, sportu, glazbi-filmu, bilo kojoj branši, programeri, designeri... od par tisuća poneki, ostali su samo 'masa'.
Ne kužim tu bijesnoću igrača kad im se objekt zabave naziva umanjenicom.
Kaj si bolje pravdaš utrošeno vrijeme ili se osjećaš odraslo ako igraš "igre", a ne igrice?
- jer je to ozbiljan biz, gaming industrija, koja je već odavno prešla npr hollywood, jednako kao što filmove ne nazivamo filmići, aute-autići itd..
-biz je biz, bilo koji, legalan-droga, prostitucija, politika, pecanje, šah, .. svaki biz može biti za pojedinu osobu-majstora dobar, a kad je biz, kad nije amaterski-hobi, kad je 'za istač' tad se ne koriste deminutivćići, što je odavno pravilo barem na stranicama buga, odnosno dok je bug bio it časopis.. a sad samo jedan od medija ..
znači ako sam pro gamer i mlatim pare onda igram igre, a ako sjednem za komp na sat-dva ili uzmem switch pa nabacim pokemone ili zeldu onda igram igrice?
edit: i sudjedovu šlapu od auta, VW up nazivam autić, a dolazi od konglomerata koji je u 2023. godini uprihodio 45 milijardi eura.
-ne, nego kad je biz, tad je to gaming industrija, a kad je hobi, tad možeš koristiti riječi kao igrice, ne samo u soft-it svijetu, npr sex igrice u krevetu, odnosno tepati dječici riječima prstići, nosići itd..
-ok, kod nas je normalno, reći igrice, ne kao deminutiv nego kao riječ koja se koristi.. jednostavno je tako, dok 'ispravljaju' samo oni koji o it-u nešto znaju, npr da je to ozbiljan biz, za razliku od prije par desetljeća kad se to nije znalo pa do tog da u početku IT-soft biza sam soft nije smatran nečim bitnim, os, .. bilo je važno računalo, ne soft... sve je soft, upravo obrnuto, hw je sporedan, samo sredstvo, biz je soft, copyright, licence, vlasništva, kodeci.. soft.
Ovo igrice šta nekima smeta to se vuče iz početaka gaminga kad su igre na računalu umjesto video igara zvali igrice. I onda kad ti roditelji kažu da igraš igrice, znači omalovažavanje tebi omiljene aktivnosti, umjesto da ideš vanka, družit se sa pravim ljudima, igrat pravu igru, nogomet, ti stojiš doma igraš igrice. Igraš igrice, igraš igrice, i tako nekoliko puta svaki dan, godinama. Tako da danas namjerno iz inata ljudima u facu govorim da igram igrice - kao, vidite me, odrastao sam, normalano razvijen fizički, imam ženu i dicu, firmu - i igram igrice. Crkni! A sa druge strane reć igram igru ili igram igre mi zvuči malo mentalno retardirano. Sa treće strane mi je pretenciozno zvati moju igricu igra. Kao, uuuu, sad to više nije igrica, sad smo mi pro shit. ...dođi, dođi mi, aj...
A gejmer ne govorim više nakon onog meme/tiktoka šta je ovaj doša ocu pa mu reka tata, tata, ja sam gej.... otac mu zalipi trisku da mu se glava okrene - gejmer tata! A to je bio neutralan izraz, kojeg je ovi mora uništit radi glupog memea.
Čestitke našemu
FIFA ...
kolega iznad objasnio - jbg. urezalo se ovo "igrice" od svega toga još s kraja 80ih do danas i nikak se riješit umanjenice :D
Zato jer to nije sport i jer nije sportas. Pisem ti to kao gamer. Puno nas ce se nac u mojim rijecima. Imam 4500 sati u jednoj igri kroz 3 i pol godine. To je dosta za prosjecnu osobu koja radi, a igra za zabavu. Jako puno mentalnog napora je potrebno ulozit, medutim to je sve. Mozemo vuc paralele sa profesionalnim sportasima i profesionalnim igračima, ali ne u smislu riječi sport. Životni stil i stanje uma? Da. Fizicki aspekt koji vezemo uz sport? Ne.
Ajde da je pc platforma i igre u pitanju ali konzole? WTF?
Od igrača priznajem jedino speedrunere koji s gitarom od guitar heroa prelaze soulse.
Ukoliko ste kirurg, igrajte igre, učinite uslugu sebi i svojim pacijentima :D