Individualni život počinje začećem.
ali tema nije individualni život
Moglo bi se reći da individualni život ili - bolje - život individue počinje začećem. No ne nužno. Biljke se razmnožavaju vegetativno, a bakterije diobom (mitozom). No što je individiualni život? Je li spermatozoid individua? A jajna stanica? Jesu li stance u našem tijelu individue? A crijevni mikrobi? Kada počinje život krumpira? Kad iz gomolja nikne klica. Znači da gomolj nije individua. Ili da klica već nije živjela u gomolju. Lako je naučiti definicije, pa ne misliti dalje.
Može li se uopće na taj način shvatiti život? Život nije stvar nego proces. Proces koji na ovaj ili onaj način teče od početka svemira.
Za koju godinu će svi sadašnji komentatori spoznati nepobitnu činjenicu da bi za njih daleko važnija tema bila "Prestanak života – tema koja uznemiruje duhove". A to će im vrijeme doći daleko brže nego si mogu zamisliti. Ma koliko se zavaravali da je to daleka budućnost. 
Zanimljiva tema, pogotovo kad je kod jedne polovice totalno neupitno kako je svjet nastao (bog naravno ali baš njihov i ne onaj drugi, jer onaj drugi ne postoji) druga polovica najvjerovatnije neće nikada imati 100% odgovor, ali to baš i je onaj najzanimljiviji dio jer konstatno izaziva nova istraživanja i širenje ljudskog uma, što nažalost kod prve polovice izaziva samo podsmjeh i to je i največi razlog zašto se znanost ne razvija brzinom kojom treba.
Mijenjaš što sam rekla da bi nekako došao do kuta u kojemu bi mogao, barem teoretski, biti u pravu. Jadno.
Što si ti uopće rekla da bi se dalo promijeniti? Apsolutno ništa. Bacaš neke wannabe misaone rečenice koje su potpuno besmislene, uvjerena u vlastitu intelektualnu i filozofsku nadmoć (tvrdnja tipa da život počinje smrću - što je besmislica pars exellence)
Ti si upala i proglasila teorijom zavjere to što sam ja rekao da tema postanka svemira ili života nije ni konačna ni shvatljiva ljudskom razumu (niti će ikada biti), te da je dobra tema za ubiranje poena. Što je tu teorija zavjere molim lijepo? To što sam rekao da se na ovoj temi može zaraditi.
I na kraju (kako ironično) koristiš teorijski princip engleskog franjevca i teologa pokušavajući ispasti pametna proglašavajući druge nekim glupim i neukim.
Za koju godinu će svi sadašnji komentatori spoznati nepobitnu činjenicu da bi za njih daleko važnija tema bila "Prestanak života – tema koja uznemiruje duhove". A to će im vrijeme doći daleko brže nego si mogu zamisliti. Ma koliko se zavaravali da je to daleka budućnost.
u tom slučaju je zagorska filozofija nenadjebiva - kad me nebu nek me jebu
dok god je vjerojatnost veća od 1/∞ ona postoji. Male su šanse da netko pogodi eurojackpot, pa opet mnogo ljudi ga je do sad pogodilo. Svemir postoji skoro 14 milijardi godina i u tom vremenskom rasponu postanak života uopće nije nevjerojatan, naprotiv. To je jednostavno igra velikih brojeva, prije ili kasnije u toliko mnogo vremena i u toliko velikom prostoru uvjeti za stvaranje života se moraju poklopiti ma koliko mala bila vjerojatnost za tako nešto.
Opet vrlo paušalno ocijenjeno..
Čuj moraju... Dajte ljudi pročitajte nekad malo nešto što kažu znanstvenici, kanite se kvartovsko-birtijske filozofije i metafizike.
Čitam mnogo pitanja u vezi članka i moje nove knjige. To je dobro jer filozofija počinje čuđenjem, kako govoraše stari Grci. No tu i ne završava. Treba prvo vidjeti što znanost kaže o postanku života, pa onda donositi svoj sud. Ono da život počinje za začećem, tj. spolnim odnosom, ne stoji. Život se tako samo produžava. Život je postajao i prije toga, tj. prije seksa (spolnog razmnožavanja). Naime, spolno razmožavanje postoji od kambrija, dakle 570 milijuna godina unazad, dok život postoji na Zemlji barem 3,8 milijarde godina.
I je li svemir konačan ili beskonačan staro je pitanje, za koje je Kant dao odgovor još u 18. stoljeću. Svemir ne može biti ni konačan niti beskonačan, jer na takvo pitanje ljudski razum ne može odgovoriti. To je jedno od četiri "nemoguća" pitanja koje je njemački filozof nazvao "sukob transcedentalnih ideja u antinomiji čistoga uma". Dakle, sve se zna, samo treba htjeti znati.
Čestitam ako ste vi autor knjige!
Jako dobar odgovor, slažem se u potpunosti sa svime osim sa zadnjom rečenicom, jer mi je u suprotnosti sa ovim ranije napisanim.
Držim da neke stvari ljudski mozak i razum uopće nisu u stanju (niti će) "sažvakati". Tako da će ta neka transcedentalna pitanja do konca svemira golicati maštu i oštriti argumente zanstvenika i filozofa.
Još jednom, iskrene čestitke na intrigantnoj knjizi, i lijepo od vas što sudjelujete u raspravi na forumu.
dok god je vjerojatnost veća od 1/∞ ona postoji. Male su šanse da netko pogodi eurojackpot, pa opet mnogo ljudi ga je do sad pogodilo.
Standardni odgovor koji promašuje "scope" vjerojatnosti ovog problema.
Nije riječ o tome da netko osvoji Eurojackpot - malo vjerojatna stvar koja je potrefila mnoge... bolja usporedba bi bila, vele neki, da jedno te isti tip svaku srijedu osvaja e.jackpot. Sad mozemo opet reći: i dalje je vjerojatnost postojeca. U tom slučaju, statistika bi rekla da je rijec o prakticki nemogućim događajima (sve gdje je vjerojatnost manja od 1:10e50): oni koji nagađaju vjerojatnosti o nastanku života barataju troznamenkastim i četveroznamenkastim potencijama.
Mislim da je tesko (nezahvalno, nemoguce) nagadati vjerojatnosti uopce oko spajanja kemijskih spojeva prije x milijardi godina iz jednostavnog razloga što nemamo pocetne vrijednosti/uvjete... i nikad nećemo imati. zauvijek smo u mraku što se tiče takvih pitanja i to je teško prihvatljiva činjenica za mnoge koji ekstatično vjeruju da će vrli naši učenjaci dati odgovore na "svako" pitanje. Well, think again...
Dont these talking monkeys know that Eden has enough to go around? Plenty in this holy garden, silly old monkeys, Where there is one you are bound to divide it Right in two!
Moglo bi se reći da individualni život ili - bolje - život individue počinje začećem. No ne nužno. Biljke se razmnožavaju vegetativno, a bakterije diobom (mitozom). No što je individiualni život? Je li spermatozoid individua? A jajna stanica? Jesu li stance u našem tijelu individue? A crijevni mikrobi? Kada počinje život krumpira? Kad iz gomolja nikne klica. Znači da gomolj nije individua. Ili da klica već nije živjela u gomolju. Lako je naučiti definicije, pa ne misliti dalje.
Može li se uopće na taj način shvatiti život? Život nije stvar nego proces. Proces koji na ovaj ili onaj način teče od početka svemira.
Trebalo bi naglasiti u ovakvim raspravama bitnu informaciju, a to je da se u kontektstu nastanka života misli na bilo koji oblik života na Zemlji, ne samo ljudski. Zbog toga je vjerojatno došlo do nesporazuma kako (individualni) život počinje začećem.
Iz nekog (ne iz nekog, najčešće iz vjerskih) razloga ljudi misle da smo mi po nečemu posebni i da se sav ovaj svijet skrojio po nama, a mi smo zapravo ništa doli malo sofisticiranije životinje.
Uostalom, život počinje kad ti umre pas i kad zadnje dijete završi fakultet.
Život počinje smrću.
Tehnicki gledano, tocno - La petite mort - iliti mala smrt.
Za one koji nisu seksualno aktivni ili im to ide loše, Francuzi zovu orgazam - mala smrt...
zanimljivo, navodno među ninja tehnikama je kao modus operandi postojala i smrtu u ševi, tzv. gokuyako-oujo...
Mijenjaš što sam rekla da bi nekako došao do kuta u kojemu bi mogao, barem teoretski, biti u pravu. Jadno.
Što si ti uopće rekla da bi se dalo promijeniti? Apsolutno ništa. Bacaš neke wannabe misaone rečenice koje su potpuno besmislene, uvjerena u vlastitu intelektualnu i filozofsku nadmoć (tvrdnja tipa da život počinje smrću - što je besmislica pars exellence)...
Rekla je sve, bar za onog tko zna razmišljati glavom (hint: supernova).
Život u svemiru nije nastao nego postoji oduvijek - ciklus života i smrti. Život je u svemu, možemo samo govoriti o omjeru, koliko je nešto živo, tj. koliko mrtvo - relativno naravno.
Život počinje smrću.
Tehnicki gledano, tocno - La petite mort - iliti mala smrt.
Za one koji nisu seksualno aktivni ili im to ide loše, Francuzi zovu orgazam - mala smrt...
zanimljivo, navodno među ninja tehnikama je kao modus operandi postojala i smrtu u ševi, tzv. gokuyako-oujo...
Jasno je to svima, ono sta nije jasno je kakve to ima veze s pocetkom zivota...
"Neuk" kaže da je ono posljednje (što je podcrtao) u suprotnosti s onime što sam prije rekao. To nije priznavanje nemoći znanosti, nekakav skepticizam ili spoznajni nihilizam, nego pitanje logike ili ispravne upotrebe razuma. Ako bismo htjeli dokazati da je svemir konačan morali bismo izići iz njega i istog časa prekoračiti njegove granice. (Ne možemo vidjeti kuću, u cijelosti, ako iz nje ne iziđemo.) Pitanje o konačnosti ili beskonačnosti svemira naprosto je loše postavljeno pitanje, kao što su primjerice pitanje "Kako je izgledala prva živa stanica?" ili "Koja je prva molekula bila živa?" isto tako loše postavljena pitanja. A kad se loše postave pitanja onda nema napretka, jer se - jasno - na njih ne može odgovoriti. Takva su pitanja poznata u logici, pa su se skolastičari njima bez veze bavili, npr.:
1. Govori li istinu ili laže onak tko kaže: "Ja lažem."
2. Može li Bog napraviti tako velik kamen da ga ni sam ne može podignuti? (Čitao sam da je autor tog pitanja završio na lomači.)
Stoga je u znanosti i u filozofiji potrebno izbjegavati loša pitanja. Ljudi su se 2000 godina bavili problemom kvadrature kruga, a tek je u 19. stoljeću dokazano da to nije moguće. Eto toliko od autora "Kuharice života".
Joj, sjecam se da sam nasao neki video na youtubuu kojem neki matematicar, kemicar ili fizicar objasnjava kako su male sanse da nastane zivot sam sam od sebe.
Statisticki je usporedio na nacin da napunis citav vidljivi svemir pijeskom, i da u citavom tom vidljivom svemiru punog pijeska iz prve izvuces bas zrno koje ti je trebalo.
Znaci, po njegovoj racunici sanse su da izvuces odredeno zrno pijeska 1:pun vidljiv svemir pijeska.
Sad sam oprobao naci taj clip, ali ne mogu :(
EDIT:
Al evo slicno, i zvuci jos nevjerojatnije:
ozbiljno ?
Mijenjaš što sam rekla da bi nekako došao do kuta u kojemu bi mogao, barem teoretski, biti u pravu. Jadno.
Što si ti uopće rekla da bi se dalo promijeniti? Apsolutno ništa. Bacaš neke wannabe misaone rečenice koje su potpuno besmislene, uvjerena u vlastitu intelektualnu i filozofsku nadmoć (tvrdnja tipa da život počinje smrću - što je besmislica pars exellence)...
Rekla je sve, bar za onog tko zna razmišljati glavom (hint: supernova).
Život u svemiru nije nastao nego postoji oduvijek - ciklus života i smrti. Život je u svemu, možemo samo govoriti o omjeru, koliko je nešto živo, tj. koliko mrtvo - relativno naravno.
Na prvi dio komentara se neću referirati, jer nema potrebe. Očito je da ste vas dvoje umišljeni birtijski filozofi. Rečenica "Život počinje smrću" može značiti sve a može značiti i ništa. U vjerskom smislu je istinita, u znanstvenom je besmislica. I ta smrt supernove na koju se referiraš nije smrt u pravom smislu te riječi kakvu doživljavaju živa bića na planeti Zemlji, nego je jedan kozmički (zvjezdani) ciklus kojega tako opisujemo.
A drugi dio komentara je posebno inspirativan... U rangu poruka Louise Hay na boci Jane...
" možemo samo govoriti o omjeru, koliko je nešto živo, tj. koliko mrtvo " - nemam riječi. Bravo!
Na prvi dio komentara se neću referirati, jer nema potrebe. Očito je da ste vas dvoje umišljeni birtijski filozofi. Rečenica "Život počinje smrću" može značiti sve a može značiti i ništa. U vjerskom smislu je istinita, u znanstvenom je besmislica. I ta smrt supernove na koju se referiraš nije smrt u pravom smislu te riječi kakvu doživljavaju živa bića na planeti Zemlji, nego je jedan kozmički (zvjezdani) ciklus kojega tako opisujemo.
A drugi dio komentara je posebno inspirativan... U rangu poruka Louise Hay na boci Jane...
" možemo samo govoriti o omjeru, koliko je nešto živo, tj. koliko mrtvo " - nemam riječi. Bravo!
Ti to ne mozes shvatit jer si materijalist, on ti je strasno duhovan i njegova razina razumijevanja svemira je daleko iznad tvoje. 
Joj, sjecam se da sam nasao neki video na youtubuu kojem neki matematicar, kemicar ili fizicar objasnjava kako su male sanse da nastane zivot sam sam od sebe.
Statisticki je usporedio na nacin da napunis citav vidljivi svemir pijeskom, i da u citavom tom vidljivom svemiru punog pijeska iz prve izvuces bas zrno koje ti je trebalo.
Znaci, po njegovoj racunici sanse su da izvuces odredeno zrno pijeska 1:pun vidljiv svemir pijeska.
Sad sam oprobao naci taj clip, ali ne mogu :(
EDIT:
Al evo slicno, i zvuci jos nevjerojatnije:
ozbiljno ?
Pa ovaj sto sam ostavio zvuci jos nevjerojatnije
"Neuk" kaže da je ono posljednje (što je podcrtao) u suprotnosti s onime što sam prije rekao. To nije priznavanje nemoći znanosti, nekakav skepticizam ili spoznajni nihilizam, nego pitanje logike ili ispravne upotrebe razuma. Ako bismo htjeli dokazati da je svemir konačan morali bismo izići iz njega i istog časa prekoračiti njegove granice. (Ne možemo vidjeti kuću, u cijelosti, ako iz nje ne iziđemo.) Pitanje o konačnosti ili beskonačnosti svemira naprosto je loše postavljeno pitanje, kao što su primjerice pitanje "Kako je izgledala prva živa stanica?" ili "Koja je prva molekula bila živa?" isto tako loše postavljena pitanja. A kad se loše postave pitanja onda nema napretka, jer se - jasno - na njih ne može odgovoriti. Takva su pitanja poznata u logici, pa su se skolastičari njima bez veze bavili, npr.:
1. Govori li istinu ili laže onak tko kaže: "Ja lažem."
2. Može li Bog napraviti tako velik kamen da ga ni sam ne može podignuti? (Čitao sam da je autor tog pitanja završio na lomači.)
Stoga je u znanosti i u filozofiji potrebno izbjegavati loša pitanja. Ljudi su se 2000 godina bavili problemom kvadrature kruga, a tek je u 19. stoljeću dokazano da to nije moguće. Eto toliko od autora "Kuharice života".
Ispričavam se na nesporazumu. Podcrtao sam dio sa kojim se slažem.
A ne slažem se sa zadnjom rečenicom u kojoj kažete da parafraziram: "Sve se zna, samo treba htjeti znati"
To mi zvuči pomalo preuzetno/prepotentno... i u nesuglasju mi je sa onim iznad u komentaru gdje kažete da neke stvari ljudski razum ne može pojmiti. Sve ostalo razumijem i slažem se.
A u ovom komentaru se ne slažem sa Vašim završnim zaključkom: "Stoga je u znanosti i u filozofiji potrebno izbjegavati loša pitanja."
Imao sam jednog odličnog profesora koji je znao reći da ne postoje loša pitanja, nego samo loši odgovori. Sve treba propitivati. Svako pitanje je validno. Toga sam mišljenja i ja.
Veliki pozdrav i čestitke na sudjelovanju u forumu.
Teško vodit ikakav ozbiljan razgovor kad je tema puna njufera
Individualni život počinje začećem.
Zapravo, začećem nastaje schrodingerova kutija ;-)
Da pojasnim: začećem dobijemo oplođenu jajnu stanicu koja vjerojatno ima potencijala za razviti se u život, ali možda i nema. Nemali broj oplođenih jajnih stanica se uopće ne "uhvati", neke zbog vanjskih, a neke zbog unutarnjih razloga. S druge strane, ako se uhvati, vjerojatno će nastati jedan individualni život, ali moguće da ih nastane i više. Isto tako, iz dvije oplođene stanice može nastati jedan život ako se spoje (iako se takvo spajanje daleko češće događa kod prethodno podijeljenog zametka, ali je svakako moguće i kod dva zasebna).
Teško vodit ikakav ozbiljan razgovor kad je tema puna njufera
Ja bi reko da ima i njuferica
Standardni odgovor koji promašuje "scope" vjerojatnosti ovog problema.
Nije riječ o tome da netko osvoji Eurojackpot - malo vjerojatna stvar koja je potrefila mnoge... bolja usporedba bi bila, vele neki, da jedno te isti tip svaku srijedu osvaja e.jackpot. Sad mozemo opet reći: i dalje je vjerojatnost postojeca. U tom slučaju, statistika bi rekla da je rijec o prakticki nemogućim događajima (sve gdje je vjerojatnost manja od 1:10e50): oni koji nagađaju vjerojatnosti o nastanku života barataju troznamenkastim i četveroznamenkastim potencijama.
Mislim da je tesko (nezahvalno, nemoguce) nagadati vjerojatnosti uopce oko spajanja kemijskih spojeva prije x milijardi godina iz jednostavnog razloga što nemamo pocetne vrijednosti/uvjete... i nikad nećemo imati. zauvijek smo u mraku što se tiče takvih pitanja i to je teško prihvatljiva činjenica za mnoge koji ekstatično vjeruju da će vrli naši učenjaci dati odgovore na "svako" pitanje. Well, think again...
Od trenutka prve autokatalitičke reakcije, ta usporedba ne vrijedi. Naime, svake srijede se taj dobitnik "klonira" u hrpu novih primjeraka, a onda sljedeće srijede dobije neki od klonova.
Teško vodit ikakav ozbiljan razgovor kad je tema puna njufera
Ja bi reko da ima i njuferica
ali ako one to ne prakticiraju, to ih ne sprečava da imaju uvide, pače i mišljenje o istome (hint: odgoj dječice) 
Eto ga.
If you can handle it by your self and not go mad, then you are on the right path to become insane.
Život počinje smrću.
Tehnicki gledano, tocno - La petite mort - iliti mala smrt.
to nije tehnički nego pjesnički
Imamo nova kola radi dojma, imamo stav kad nemamo pojma...
Ako se ne kosi sa politikom BOL-a, volio bih kad bi naveli gdje se moze kupiti knjiga.
Nenade, svaka cast.
Ovaj BOL-ov dio sa znanstvenim clancima se pomalo pretvara u jedno od posljednjih svjetala u ovom mracnom dobu prozetom politikom na svakom koraku.
Usput Dario, sve vise te dozivljavam kao hrvatskog Neil De Grass Tysona.
U svakom slucaju, Nenadu i Dariu bih volio stisnuti ruku i platiti pice, ukoliko se ikada takva prilika ukaze.
Ozbiljno kontempliram da ovo isprintam i uokvirim.
Odlicna misao, svaka cast!
