Ja sam samo jedno malo biće uplašeno prestankom života a sumljičav sam prema nekom lajf aftr lajf
Postanak života – tema koja uznemiruje duhove
- poruka: 1.522
- |
- čitano: 314.728
- |
- moderatori:
vincimus
Ako se ne kosi sa politikom BOL-a, volio bih kad bi naveli gdje se moze kupiti knjiga.
Evo ja sam ovde naša https://www.hdki.hr/hdki?@=21btr
Ako se ne kosi sa politikom BOL-a, volio bih kad bi naveli gdje se moze kupiti knjiga.
Evo ja sam ovde naša https://www.hdki.hr/hdki?@=21btr
E majstore, hvala ti na ovome.
Nazvao sam i jedna vrlo ljubazna gospodja mi je rekla da ce biti promocija knjige u srijedu 14:00, u Berislavicevoj 6/ 1.Kat i biti ce moguce kupiti knjigu po promotivnoj cijeni (redovna je cijena je 150kn, iako smatram da za ovakvu knjigu 150kn je pa usudio bih se reci, smjesna cijena)
Eto, ako nekoga zanima.
Nadam se da cu uspjeti organizirati se pa doci na promociju. Eto prilike da Nenad "call my bluff" i popijemo pice ( nadam se da se ovo nece shvatiti kao stalkanje? )
Ja bi reko da ima i njuferica
ali ako one to ne prakticiraju, to ih ne sprečava da imaju uvide, pače i mišljenje o istome (hint: odgoj dječice)
ma nije niti to problem, mišljenje je k'o i šupak - svi ga imamo
stvar je u tome što šupak nećeš pokazivati baš svugdje, nego tamo gdje je primjereno... kod doktora, u društvu gdje su svi gologuzi (čak i u takvim prilikama pristojni ljudi drže guzicu stisnutu) ili pak onome od kojeg očekuješ da te liši ovog statusa o kojem priča ansha
eh, a da su se "neki/e" riješili tog statusa, riješili bi se valjda i frustracija koje ih tjeraju da svoje šupak mišljenje nameću svima i posvakuda, pa apeliram na voljne forumaše da se žrtvuju i riješe taj problem jednom zauvijek
nije moj Tvrtko zločinac da ga svakam guram !!!!
pass...
Ako kreneš s time da odgovor (koji ti gladi ego) već znaš...
Mislim da nisi ni svjestan koliko si pogodio u srž.
Ako kreneš s time da odgovor (koji ti gladi ego) već znaš, nije čudno da nećeš prihvatiti drugačije objašnjenje.
Odakle ti taj zaključak?
Znači, po tebi, znanstvenicima bi pitanje nastanka svemira i svega u njemu trebalo biti potpuno irelevantno..? To je prijatelju "pitanje svih pitanja"! (na koje, vjerojatno, nikada nećemo znati točan odgovor)
Ali treba li zbog činjenice što smo ljudi i što smo krhki (ili zbog toga što je to pitanje preteško) prestati pitati i tražiti odgovore na pitanja koja su zanimala ljude od samoga početka mislećeg čovjeka?
Ne možeš ne razmišljati o tome, niti možeš prestati pitati i tražiti odgovore. Pa i ova knjiga je odgovor na to.
S malo smanjenim egom pitanje je u rangu hoće li sutra kišiti.
O da, znam.
U znanosti se nikad ne smatra da nešto znaš unaprijed (pa ni unatrag), to je rezervirano za praznovjerje.
Pa i nije. Proces nastanka kiše je dosta jednostavan (iz današnje perspektive, nekada je sigurno pojava fascinirala tadašnjeg čoveka), a sutrašnja vremenska prognoza je banalan podatak od određene praktične vrednosti. Nasuprot tome, mogućnost da od nežive materije nastaje nešto živo, što se kreće, hrani, razmnožava (pa makar to bio i neki od najjednostavnijih oblika života)... je nešto što budi radoznalost, na sličan način kao i pitanje šta se nalazi unutar (do sada poznate) najsitnije čestice ili kako "funkcioniše" svemir.
S malo smanjenim egom pitanje je u rangu hoće li sutra kišiti.
Daj mi primjer pitanja koje je samo po sebi vazno, a ne zbog onog sta nama znaci?
O da, znam.
U znanosti se nikad ne smatra da nešto znaš unaprijed (pa ni unatrag), to je rezervirano za praznovjerje.
Praznovjerje nema veze sa znanjem, tako da ti je i prošla simpatična aluzija samo to - simpatična.
Nije važno u praktičnom, nego u filozofskom smislu, a kako se nikome ne filozofira na prazan želudac, po prioritetima zapravo ne spada visoko, ali da bi se to shvatilo treba biti gladan neko vrijeme.
Iako me odgovori na takva pitanja vrlo zanimaju, draže mi je što imamo antibiotike i struju.
Kiša je Egipćanima bila jednaka misterija, a ako otkrijemo kako je nastao život onima iza toga to će biti banalno poput kiše. Mi smo samo u trenutku kada je jedno poznato, a drugo nije, no oboje su prirodne pojave s racionalnim objašnjenjem.
Ne treba se previse zamarati stvarima koje su nam nebitne - treba jednostavno uzivati u zivotu.
Nece Tvrtko zauvjek biti Stojkic, zato zivite dok ste mladi, kasnije ce te biti dusevno mladi al za kreiranje zivota prestari.
(savrsen video uradak jednog cijelog gradica - svi stanovnici su sudjelovali - Kapfenberg)
S malo smanjenim egom pitanje je u rangu hoće li sutra kišiti.
S ovim se ne mogu složiti. Iako odgovor na samo pitanje jest takav, razina znanja koju odgovor na to pitanje traži, ali i otvara, je svakako bitna i ima praktičnu primjenu.
Praznovjerje je kad tvrdiš da nešto znaš iako ne znaš, znači ima veze sa znanjem.
Stvarno znanje je provjerljivo, praznovjerje se temelji na drugim načinima uvjeravanja.
Matematika je na cijelom svijetu jednaka, dok za opis 'duše' nećeš naći dva čovjeka koji isto misle, i gle čuda nitko dušu ne može dokazati, a matematiku može.
Vrlo se bahato postavljaš prema tisućama generacija ljudi, znanstvenika, umjetnika, filozofa itd...
Ne vidim što bi tu bilo bahato. Osim ako je bahatost nemati iste prioritete kao ti.
Baš mi je drago da su oba autora prisutna i ovdje.
Nisam samo pratio, a u članku ne piše; hoće li biti paralelno neka sitnija naklada i na našem jeziku?
Gluplju izjavu odavno nisam vidio
Zato što je ne razumiješ. Skloni smo složenije koncepte proglašavati glupima jer ne možemo shvatiti njihov stvaran sadržaj. Naravno, to je poprilično neznanstven način razmišljanja koji ne bi trebao biti poželjan na informatičkome forumu.
Pa ja ću ti pomoći, iako nisi vjerojatno mislila na taj način: mi smo sazdani od smrti. Smrti zvijezda, smrti milijardi organizama prije nas koji su dijelili elementa koje trenutno imamo kao sastavne elemente, i na kraju na name i u nama neprestano nešto umire. Imamo bilijarde bakterija koje nastaju žive i umiru u nama, imamo stanice koje imaju programiran vijek trajanja, i dok god smo privremeno smješteni u isti razred, činimo suvislu cjelinu, nadorganizam koji jesmo možemo nazvati imenom i prezimenom. Kad se organizacija i uređenost elemenata organizma raspadne, mi to zovemo smrt, jer je prestala borba sa entropijom višeg stupnja, ali nakon što se taj sistem raspao, pojedini dijelovi nastavljaju živjeti. Osim ako nismo ohlađeni na apsolutnu nulu.
Dakle, eto mala moždana vježba: pokušajte pojmiti koliko je mrtvih tijela, "leševa" sačinjavala voda koja sad čini naših 70% organizma. O atomima bolje da i ne govorim. Vodik u nama star je koliko i svemir. Doslovno sadržavamo originalnu tvar nastalu iz samog stvaranja. Ti mali atomići nikako da ostare ili prestanu zujati sa tim svojim elektronima oko jezgre.
Standardni odgovor koji promašuje "scope" vjerojatnosti ovog problema.
Nije riječ o tome da netko osvoji Eurojackpot - malo vjerojatna stvar koja je potrefila mnoge... bolja usporedba bi bila, vele neki, da jedno te isti tip svaku srijedu osvaja e.jackpot. Sad mozemo opet reći: i dalje je vjerojatnost postojeca. U tom slučaju, statistika bi rekla da je rijec o prakticki nemogućim događajima (sve gdje je vjerojatnost manja od 1:10e50): oni koji nagađaju vjerojatnosti o nastanku života barataju troznamenkastim i četveroznamenkastim potencijama.
Mislim da je tesko (nezahvalno, nemoguce) nagadati vjerojatnosti uopce oko spajanja kemijskih spojeva prije x milijardi godina iz jednostavnog razloga što nemamo pocetne vrijednosti/uvjete... i nikad nećemo imati. zauvijek smo u mraku što se tiče takvih pitanja i to je teško prihvatljiva činjenica za mnoge koji ekstatično vjeruju da će vrli naši učenjaci dati odgovore na "svako" pitanje. Well, think again...
Od trenutka prve autokatalitičke reakcije, ta usporedba ne vrijedi. Naime, svake srijede se taj dobitnik "klonira" u hrpu novih primjeraka, a onda sljedeće srijede dobije neki od klonova.
E to sam htio pojasniti onima koji neprestano linkaju i ponavljaju logičku pogrešku da život nemože nastati samo tako jer je presložen pa je vjerojatnost premala. To je isto kao i pričanje da čovjek nemože nastati evolucijom. Da, DNK je vrlo složena, da stanice su složene, ali to NIJE NASTALO iz ničega poput tog "jackpota". Za jackpot bi bila vjerojatnija analogija, da prvi put osvoji netko jackpot jer je imao već dosta novca kojeg je uložio u mnogo kombinatorike kom,binacija, pa tim jackpot novcem uplati milijune novih kombinacija, dobije drugi jackpot pa tim novcem kupi milijarde kombinacija (jer ga ne zanima trošenje dobitka, nego isključivo i samo ulaganje u slijedeći dobitak) Na kraju, ima toliko novca da svaki put dobija i po tri, četiri jackpota i mora dijeliti dobitke sam sa sobom. Onda netko površan zna samo da ovaj neprestano dobija na jackpotu.
Praznovjerje je kad tvrdiš da nešto znaš iako ne znaš, znači ima veze sa znanjem.
Stvarno znanje je provjerljivo, praznovjerje se temelji na drugim načinima uvjeravanja.
Matematika je na cijelom svijetu jednaka, dok za opis 'duše' nećeš naći dva čovjeka koji isto misle, i gle čuda nitko dušu ne može dokazati, a matematiku može.
Kembridžov rječnik veli:
Superstition
belief that is not based on human reason or scientific knowledge, but is connected with old ideas about magic, etc.:
Dakle, da ponovim: praznovjerje i znanje su praktički dijametralno suprotne stvarnosti. Ti želiš uvjerenja (koja su uglavnom metafizičke tvrdnje) svrstati u praznovjerje, ali to ti neće proći. Postoje različite istinite tvrdnje; neke su empirijski provjerljive, druge pak nisu. Činjenica da ne možeš provjeriti potonje metodom znanosti znači samo to - da nisu znanstvene. Sada, možeš tvrditi da je materija jedina stvarnost pa po defaultu ne prihvaćaš ništa "neznanstveno". Imaš to pravo, samo... kad to izrečeš, izričeš metafizičku i empirijski neprovjerljivu tvrdnju; ukratko, izričeš svoje uvjerenje, a to nije znanost.
Gluplju izjavu odavno nisam vidio
Zato što je ne razumiješ. Skloni smo složenije koncepte proglašavati glupima jer ne možemo shvatiti njihov stvaran sadržaj. Naravno, to je poprilično neznanstven način razmišljanja koji ne bi trebao biti poželjan na informatičkome forumu.
Pa ja ću ti pomoći, iako nisi vjerojatno mislila na taj način: mi smo sazdani od smrti. Smrti zvijezda, smrti milijardi organizama prije nas koji su dijelili elementa koje trenutno imamo kao sastavne elemente, i na kraju na name i u nama neprestano nešto umire. Imamo bilijarde bakterija koje nastaju žive i umiru u nama, imamo stanice koje imaju programiran vijek trajanja, i dok god smo privremeno smješteni u isti razred, činimo suvislu cjelinu, nadorganizam koji jesmo možemo nazvati imenom i prezimenom. Kad se organizacija i uređenost elemenata organizma raspadne, mi to zovemo smrt, jer je prestala borba sa entropijom višeg stupnja, ali nakon što se taj sistem raspao, pojedini dijelovi nastavljaju živjeti. Osim ako nismo ohlađeni na apsolutnu nulu.
Dakle, eto mala moždana vježba: pokušajte pojmiti koliko je mrtvih tijela, "leševa" sačinjavala voda koja sad čini naših 70% organizma. O atomima bolje da i ne govorim. Vodik u nama star je koliko i svemir. Doslovno sadržavamo originalnu tvar nastalu iz samog stvaranja. Ti mali atomići nikako da ostare ili prestanu zujati sa tim svojim elektronima oko jezgre.
Ovo je poprilicno lame.
Dosla je u temu praveci se uzvisenom, patronizirajuci sugovornike bez da je obrazlozila ono sto je pjesnicki htjela reci.
Ali ono sto je rekla nema nikakve vaznosti za temu. Tema je nastanak zivota, a zivot ima svoju definiciju.
Zvijezde ne umiru jer nikad nisu bile zive, to je samo pjesnicki nacin za izrazavat ljepotu nekih svemirskih procesa.
Naravno da mozemo definiciju prosirivat...i ono panteisticki gledano svi smo mi isto, dio svemira, svemir je ziv blah blah. Ali na taj nacin je sve zivot, i proces izgaranja papira znaci da je papir umro, a dim se rodio.
Ako tako gledamo stvari, rijec "zivot" nema nikakvog smisla i onda o tome nema ni smisla razgovarati.
kratak povratak na naslov. koliko se razumijem u duhove, njih uopće ne uznemirava život jer su ga se relativno riješili. eventualno mu malo zagorčati škripanjem dasaka, zveckanjem lanaca i sličnim blentavim forama. who you gonna call? ghostbusters!
Kembridžov rječnik veli:
Superstition
belief that is not based on human reason or scientific knowledge, but is connected with old ideas about magic, etc.:
Dakle, da ponovim: praznovjerje i znanje su praktički dijametralno suprotne stvarnosti. Ti želišuvjerenja (koja su uglavnom metafizičke tvrdnje) svrstati u praznovjerje, ali to ti neće proći. Postoje različite istinite tvrdnje; neke su empirijski provjerljive, druge pak nisu. Činjenica da ne možeš provjeriti potonje metodom znanosti znači samo to - danisu znanstvene. Sada, možeš tvrditi da je materija jedina stvarnost pa po defaultu ne prihvaćaš ništa "neznanstveno". Imaš to pravo, samo... kad to izrečeš, izričeš metafizičku i empirijski neprovjerljivu tvrdnju; ukratko, izričeš svoje uvjerenje, a to nije znanost.
Primjeti da si sam opisao upravo ono što si citirao iz rječnika. Imaš uvjerenja, koja nisu utemeljena na znanosti (a nisu baš ni razumna), a bazirana su na prastarim mitovima o magiji (djevice rađaju i nakon toga lete u nebo, zombiji oživljavaju i sl.).
Ti pod metafiziku pokušavaš progurati tvrdnju da je za sve što još ne znamo objasniti odgovorno neko više biće. Empirija je vremenom pokazala da se većina tih tvrdnji može objasniti racionalno, pa to više nije metafizika, nego zaluđenost i tvrdoglavost.
Ja tvrdim da je materija jedina nama poznata objektivna stvarnost. Ako postoji nešto drugo - izvoli dokaži. Dok to ne uspiješ moja tvrdnja se može smatrati empirijski točnom.
S malo smanjenim egom pitanje je u rangu hoće li sutra kišiti.
S ovim se ne mogu složiti. Iako odgovor na samo pitanje jest takav, razina znanja koju odgovor na to pitanje traži, ali i otvara, je svakako bitna i ima praktičnu primjenu.
Nisam rekao da je potpuno nebitno, već da nije pitanje života i smrti (he he). Recimo prognoza, s kojom sam usporedio, je često doslovno pitanje života i smrti, a današnji nivo je zahtijevao puno istraživanja i velika ulaganja. Fizika atmosfere je jedno od najtežih područja zbog kompleksnosti sustava. A ipak ju doživljavamo toliko banalnom, da si se skoro uvrijedio zbog usporedbe s postankom života.
Da smo prije sto godina odgonetnuli kako je nastao život, a još ne znamo prognozirati vrijeme, sada bi vodili obrnutu diskusiju. Stvari se vremenom razotkrivaju, pa će i ovo kad-tad.
Ova rasprava se ocito pretvorila u postojanje Boga iako nitko direktno to ne spominje ali svatko na to misli.
Postojanje Boga je po meni filozofsko pitanje a ne znanstveno.
Znanost nikada, pa ni onda nece moci objasniti sve ono sto se veze uz Boga tipa moral, savjest, smrt...
Sve su to filozofska pitanja i tu znanost nema sta da radi. Sto znanost spoznaje vise, shvaca da zna manje.
Ako ljudi prezive iducih milion godina, i tada ce postojati rasprave o postojanju Boga i svega sto se veze uz njega.
A sto se tice znanosti, znanost je super stvar, omogucila nam je svima lagodan zivot, ali postojanje visih sila je ipak po meni vise za filozofiju nego znanost.
A oni koji govore kako pored danasnje znanosti nema mjesta visim silama su bedasti i ne treba ih ozbiljno dozivljavati.
Primjeti da si sam opisao upravo ono što si citirao iz rječnika. Imaš uvjerenja, koja nisu utemeljena na znanosti (a nisu baš ni razumna), a bazirana su na prastarim mitovima o magiji (djevice rađaju i nakon toga lete u nebo, zombiji oživljavaju i sl.).
Primjeti i ti da je tvoj pogled na svijet također metafizički stav. Dovoljno je zaviriti u neki rječnik pod "materijalizam".
Ti pod metafiziku pokušavaš progurati tvrdnju da je za sve što još ne znamo objasniti odgovorno neko više biće. Empirija je vremenom pokazala da se većina tih tvrdnji može objasniti racionalno, pa to više nije metafizika, nego zaluđenost i tvrdoglavost.
A ti pokušavaš progurati tvrdnju da ja povlačim "God of the gaps" argument, što ne može biti dalje od istine. Metafizička uvjerenja, kako je filozofija kroz milenije raspravljala ad nauseam, metodološki nisu predmet alata kojeg danas zovemo znanost.
Ja tvrdim da je materija jedina nama poznata objektivna stvarnost. Ako postoji nešto drugo - izvoli dokaži. Dok to ne uspiješ moja tvrdnja se može smatrati empirijski točnom.
Tvoja tvrdnja se ne može smatrati "empirijski točnom" jer se bavi prirodom objektivne stvarnosti, a to nije predmet empirije, već metafizike kako smo već zaključili. Sama tvrdnja (u malo "jačem" obliku) "sva istina (sve što jest) je empirijski provjerljiva" pobija samu sebe jer je ne možeš empirijski provjerit. Ti pokušavaš partikularnu istinu (empirijski verifikabilne tvrdnje) nametnuti na objektivnu stvarnost. To je metodološka pogreška.
Što ja, ti ili netko drugi može ili ne može znanstveno dokazati nema veze sa konceptima kao što su: idealizam, materijalizam, monizam, dualizam etc...
Ova rasprava se ocito pretvorila u postojanje Boga iako nitko direktno to ne spominje ali svatko na to misli.
Postojanje Boga je po meni filozofsko pitanje a ne znanstveno.
Znanost nikada, pa ni onda nece moci objasniti sve ono sto se veze uz Boga tipa moral, savjest, smrt...
Sve su to filozofska pitanja i tu znanost nema sta da radi. Sto znanost spoznaje vise, shvaca da zna manje.
Ako ljudi prezive iducih milion godina, i tada ce postojati rasprave o postojanju Boga i svega sto se veze uz njega.
A sto se tice znanosti, znanost je super stvar, omogucila nam je svima lagodan zivot, ali postojanje visih sila je ipak po meni vise za filozofiju nego znanost.
A oni koji govore kako pored danasnje znanosti nema mjesta visim silama su bedasti i ne treba ih ozbiljno dozivljavati.
Kakve veze ima bog sa nefizickim zivotom. Ako postoji i kako da se dokaze (nefizicki zivot, ne bog) je malo teza tema. Nasa percepcija nije nesto sto je 100% fiksno.
I koji je zaključak...kak je nastao život? Slučajno, od strane višeg bića, pokrenuli ga izvanzemlajci...ako da kako su nastali izvanzemlajci ili više biće...slučajno? A možda smo si u matrici i služimo kao baterije