Ako želimo izvoziti, netko drugi mora uvoziti. Mi ne možemo izvoziti u Afriku jer naše proizvode tamo ne trebaju, a imaju i jeftiniju alternativu, isto vrijedi i za Južnu Ameriku. Proizvod koji mi možemo izvoziti mora biti nešto što oni ne mogu nabaviti lokalno ili je puno skuplje. Zato izvozimo oružje i prehrambene proizvode po cijelom svijetu, jer su kvalitetniji od onog što imaju lokalno (ili bar u istom rangu).
Igrom slucaja znam pokoju sitnicu na ovu temu i ne bih se slozio. Dapace. Ne ulazim u to da tvrtke same ne bi trebale gurati prodaju, ali da je tu potreba i drzave da omoguci gospodarsko djelovanje preko svojih izaslanstava, sto druge drzave i imaju, jer mi, i to odgovorno tvrdim, imamo nesposobnu drzavnu administracijum parazite koji nas sramote po svijetu, rade kombinacije da se pokusavaju ugraditi, i svojim neznanjem i seljastvom nas samo sramote po svijetu. Rade kontra interesa RH.
Slijedece sto pisem dolje je sve osobno dozivljeno cega sam bio svjedok iz prve ruke. Imena namjerno necu spominjati.
Sjecam se svoje posjete gospodarskom izaslanstvu HGK u Moskvi. Najavili smo posjetu preko mjesec dana prije dolaska jer smo imali par sastanaka s nekim tvrtkama i htjeli smo probiti prodaju na ogromnom trzistu kao sto je RF. Izaslanstvo je bilo ogromno na premium lokaciji u Moskvi (sada je ugaseno ofc), a docekale su nas 2 gospodje tamo. Jedna je navodno bila osoba s kojom je Nadan imao nesto. Kazu.
Samo otvaranje tog predstavnistva je gromoglasno objavljivano kao velika stvar, i iskreno, Rusi su se iskazali i dali RH po povlastenoj cijeni ogroman prostor u centru grada. Kontaktirali smo ih tamo, najavili posjetu i naravno nisu napravile nista. Nisu poslale ime niti jedne tvrtke koju mozemo barem sami kontaktirati, niti organizirale ijedan sastanak za nas. Kada smo dosli u izaslanstvo ponudile su nas griottama i bajaderama, ispricavale se kako smo se javili u zadni cas (6 tjedana za i jedan jedini kontakt barem je u zadnji cas?). Sam sam organizirao 7 sastanaka s osrednjim rezultatom koji se poceo realizirati, a onda je nastupio drugi problem.
Taj problem je bio ovaj:
Naime, RH je promatran kao pravni slijednik YU. Kao pravni slijednik YU nasljedili smo odredjene povlastice i nize tarife pri uvozu. U jednom trenutku, radi internih promjena u zakonodavstvu RF, ti su se ugovori trebali obnoviti, i RH treba potpisivati dokumente s RF ali direktno i nastaviti imati povlastene, vec stecene uvjete povlastenog uvoza. Rusi salju dopis, na ruskom jeziku, nama, u ministarstvo gospodarstva. Odgovora nema.
Jos jedan dopis. Tisina.
Nakon godinu dana, zato sto nema odgovora a rok istice, dolazi zadnji dopis u kojem se kaze da se moli odgovor ili ce nas se UGASITI, tj sve sto imamo steceno bit ce anulirano i de facto necemo vise imati gospodarske odnose papirno sto anulira povlastene tarife ofc. Odgovora nema.
RF nas gasi. Nitko toga nije svjestan.
Posto RH ima izvoznike u RF (vecinom Izraelci koji su kupili Plivu, Atlantic izvozi isto, Fragaria...), prvi kamion dolazi na granicu s RF, okrece ga se nazad. Nitko ne kuzi qurza.
Dolaze drugi i treci kamion koji se takodjer vracaju nazad.
Nakon toga neko dize slusalicu i krece zvati po ministarstvima u RH i pitati koji k se dogadja, ovi nam vracaju kamione? Nitko ne kuzi nista.
Na kraju distributer dize slusalicu i krece zvati po Moskvi da sazna sto se zbiva, i naravno saznaje (ne trebam spominjati uz koliki podsmjeh i koji su komentari bili), da retardi u RH primaju pisma, ne citaju i ne odgovaraju, i na kraju su sami sebe ugasili.
Onda slijedi moment spoznaje u RH, jedan klasicni Oh SHIT moment, pa se islo traziti tko je osoba koja je primila dopise pa nije odreagirala. Tu je isto ispao flop, jer je ocito ista osoba bila necji igrac. Guramo stvar ispod tepiha
RH nakon toga pokrece komunikaciju s RF, s repom pod nogama, da spasi sto moze, jer eto nismo u stanju citati i shvatiti sluzbene dopise drugih zemalja.
Ovo je vrlo filtrirana verzija ali samo da dobijete dojam tko smo mi i tko nas predstavlja u svijetu. Monty Python show je bio barem smijesan. Od ovoga bjezis glavom bez obzira i ne vracas se vise.
Naravno jer politika otvara vrata. Pogotovo u takvim zemljama.
Sjecam se, smijali smo se tada, a nije smijesno uopce, zene su se zalile kako eto pokusavaju organizirati radni rucak s par gospodarskih izaslanstava u zadnjih 6 mj ali ne uspjevaju jer su svi zauzeti.
Naravno da su zauzeti jer probijaju i otvaraju vrata za svoje tvrtke i ekonomiju. Kome treba sjediti po ruckovima s neukim babama iz RH da opravdaju dnevnice jer kao nesto rade. Mi kao tvrtka nismo dobili nista.
Talijani su tamo odradili ogroman posao koliko sam cuo, gurali su unutra ogromne kolicine robe. Jer naravno talijanska drzava je napravljena kao brand, i dovoljno je zalijepiti tricolori na proizvod i prodat ces ga skuplje i lakse od bilo koga. Za RH ne spominjem jer mi nismo ni napravili nista po tom pitanju. Slozili smo neku oznaku "izvorna hrvatska kvaliteta" ali s time obrises macku straznjicu. No da, talijani. Kasnije sam, igrom slucaja i osobno upoznao jednog talijana koji je tamo radio ogroman posao i bez proizvodnje. Naime frajer je kupovao dehidratizirani krumpir pire u Nizozemskoj, prepakiravao u Italiji u kutije s talijanskim brandom, i samo shibao za Moskvu. Desetine kamiona mjesecno je punio a imao je pogon s radnicima u Italiji koji su radili samo pakovanje.
Kada smo kod OS i politike, kao da PPD dobija robu jer netko nije preko neke politicke veze digao slusalicu. Iznenadio sam se kada sam cuo tko je kum firme jer sam mislio da on nema toliki pull, ali ocito je otvorio prava vrata, a i drugi su u igri. To su stvoreni ljudi i paravan tvrtke stvorene za odradjivanje poslova, opet u sprezi politike. No nema veze, narod ce to platiti.
Znaci svijet je velik i trzista ima. Nikada u povijesti nije bilo toliko lako kontaktirati nekoga jer mail leti s jedne tocke na planeti na drugi za 2 sekunde. Ali umjesto gledanja na Zapad gdje se svi guraju i gdje je najveca konkurencija, treba gledati na druga mjesta.
Tu se potpuno slažem s tobom, politika otvara i zatvara vrata (većinom nekompetencijom). Ono gdje se ne slažem, jest, da bi uvijek trebali očekivati / čekati nekog drugog da nam otvori neko tržište.
Prvo i najbitnije po meni bi trebala biti inovativnost i kvaliteta proizvoda. Ako imaš to, država ti ne treba, većinom ti samo smeta. Ako imaš proizvod koji je slični / isti kao i kod susjeda, a cijenom puno skuplji, onda nešto trebaš mijenjati.
Najbolji primjer toga ti je poljoprivreda u HR. Bio sam u nekoj posjeti u Slavoniji i tamo na nekom druženju, sve što sam slušao je bilo kako država nije osigurala tržište, cijena je niska, "rađe ću zaklati sve 'umetni životinju' nego da prodajem po toj cijeni". S druge strane živim u Sjevernom dijelu HR, gdje je većina poljoprivednika otvorila OPG-ove, napravili su iz imanja mala gurmanska turistička okupljališta, vikendice u "goricama" se iznajmljuju na veliko. Družim se privatno sa par vlasnika OPG-ova, ljudi niti meni ne mogu osigurati voće i povrće koje proizvode (a kao prijatelji smo si) zbog navale koju imaju.
Poanta priče je da se treba prilagoditi vremenu u kojem živimo, više nismo zatvoreni kao u vrijeme Juge, kad je Slavonija proizvodila hranu za cijelu Jugu i poljoprivrednika nije mučilo kamo će plasirati proizvod. Danas smo otvoreni i uvozimo hrane iz cijelog svijeta, gdje se može proizvesti jeftinije i u većim količinama nego kod nas. Moramo proizvoditi kvalitetnije, meni recimo nije problem dati euro više za naše proizvode,ali ako vidim da to vrijedi te novce. Da bi država trebala pomagati sa pametnim potporama (a ne da plaćaju liku za konje koji okolo tumare po selu i ljudima uništavaju prinose), edukacijom, subvencijom grana industrije koje dobro idu, da idu još bolje, slažem se, ali moram reći (a vjeruj mi nikad u životu nisam glasao za HDZ) da nam je puno bolje nego nam je bilo (gledajući globalno i generalno). Idemo naprijed, ali ne temeljem dobre vlasti, nego povećanjem srednjeg i malog poduzedništva koje gura cijelu industriju prema napred.