ASBIS jamstvo - neovlaštena osoba

Na više PC dijelova mi piše da ukoliko ga ugradi neovlaštena osoba jamstvo ne vrijedi. To je čista glupost, ne? 

fine print koji u praksi ne znaci previse.

strucna osoba i ovlastena osoba su dva razlicita pojma u kontekstu garancije, strucnost je tesko dokazivati, ovlastenost vrlo jednostavno.

tako da, osim ako uz proizvod ne dolazi i lista ovlastenih osoba i/ili servisa za ugradnju (klime, grijalice,bojleri, peci npr), to stvarno nije nesto oko cega se treba zabrinjavati.

strucna osoba u tom kontekstu je isto kao i da kazes da strucna osoba pece jaje. to znaci samo da osoba treba znati kako se jaje pece, a ne da je zavrsio puste skole o pecenju jaja ili ima ovlastenje proizvodjaca ili distributera jaja da ih pece.

 imas pravo, pogresno sam procitao....

a kontaktiraj asbis, da ti daju popis "ovlastenih" osoba u tvom gradu koji mogu ugraditi te dijelove, pa ces vidjeti na sto se odnosi

 -točno (tumačenje) .. jer cpu i win licence imaju takav originalan ingliš termin system builder, stručna-osposobljena osoba uz znanje-struku kako se nešto radi, ne ovlaštena ili ovlašteni servis.. a asbis prodaje takvu robu, ne klimu.. za klimu je u jamstvenim uvjetima navedeno da je za jamstvo ugradnja ovlaštene osobe, ne bilo koji majstor za klimu nego onaj koji ima ugovor s brandom-proizvođačem-trgovinom, ima atest i papire.. i to se ugovara u pravilu pri samoj kupnji i dostavi, no to je klima, svaka roba, razlike, auto, kućanski aparati, računala-komponente, paradajz.. zakon pokriva sve ali nije sve u svakom slučaju primjenjivo na sve uz dodatke i izuzetke..

-oem roba.. ne bi smjela biti u maloprodaji kranjem kupcu, potrošaču.. u maloprodaji bi morao biti isključivo retail-pakung-ambalaža.. i to vrijedi za sve robe na tržištu kao i deklaracija koja mora biti na takvoj robi a to riješava proizvođač u samoj proizvodnji ili distributer naljepnicom za pc-komponente jer se u eu ne proizvodi skoro ništa od pc-ja.. i za eu tržište, distributer=proizvođač, onaj tko regulira jamstva i podršku na tržištu koje pokriva.

-jamstvo, jamstveni list na kojem sve to piše, tj proizvođačko-komercijalno-klasično jamstvo na koje mislimo u vezi s računalima je jedno, daje ga proizvođač dok je lanac distribucije kroz koji se to ostvari stvar lanca-tržišta.. mali-veliki i može biti jedan ili više distributera-lanaca, pri čemu jedan ne prihvaća robu drugog, nema s tim veze, osim ako brand-vlasnik-proizvođač želi nešto kao globalno jamstvo pa je nevažno gdje u kojoj trgovini se nešto reklamira.. kao dio pozitivne reklame-imagea..

-jamstvo može dati bilo tko ako želi, dodatno.. i ono što navede-uvjetuje, vrijedi.. tj komad papira, slova, to zakon voli, pravnu jasnoću.

-problem može biti u točnosti prijevoda, termin-riječ-značenje.. slično-isto.. kao ovlaštena ili stručna osoba, ovlaštena je ona koja ima takav papri-ugovor, bez da mora imati neko znaje-stručnost-vještinu.. ovlašteni servis, dok je stručna osoba ona koja je strukovno osposobljena, majstor u struci, liječnik, električar, fizer.. i ima stručna znanja i vještine nekog posla, pa i sudski vještak kojeg se tad pita za mišljenje i stručnu procjenu.. no nisu ovlašteni, kao što za priključiti struju mora biti atestiran-ovlašten električar, ne bilo koji, ne stručnjak nego imati 'pečat' za taj posao, licencu.. 

-takve potrebne kvalifikacije za neki posao mora imati djelatnik, dok neke ateste-ovlasti pribavlja firma-biz, tj tko je vlasnik-nositelj nekog značenja, pa tako vlasnik frizerskog salona ne mora biti frizer dok djelatnim koji šiša mora.. vlasnik bolnice može biti čoban, doktor-liječnik je onaj tko ima dozvolu liječiti ljude, ne vlasnik, dok je bolnica-institucija nositelj drugih prava, ne osoba-djelatnik itd.. no za bolnice i liječnike nam je recimo jasno.. za pc-komponente ne baš, jer ne postoji struka, srednja ili viša škola, mada postoje i studiji.. ne postoji osposobljenost za umetnuti usb stikić, zamijeniti toner ili dodati papir na printeru, ne postoji ni za zamjenu izmjenjive baterije, laptopa ili autića na daljinski.. može to i dijete jer je tako napravljeno-dostupno, odnosno ako je napravljeno da korisnik ne može bez specijalnih alata tad nosi u specijalizirani servis koji je u pravilu i ovlašten (ugovori-naplata-trošak..) pa u slučaju mobitela na kojem se ne može jednostavno zamijeniti baterija kad se dogodi greška serije to ide na trošak proizvođača u takvim servisima koje on već nekako plati-ugovori.. pa do tog da eu možda uvede zakon koji će i to tražiti kao što je uveden usb i usb-c prikljčak za punjače umjesto svaki svoj-različit itd..

-npr dovoljno je da proizvođač koristi neki šaraf-maticu specijalnog oblika i da time eliminira mogućnost da korisnik bez takvog ključa to može.. dok logično osigura da ovlašteni-stručni servsi to ima-može, ali to tad mora imati, osigurati, uvjeti poslovanja i jamstva u eu tržištu bez dodatnog troška za potrošača itd..

-što od tog ima pc trgovina-uvoznik? pa ... ništa, nije poseban alat, znanje-stručnost, nije čak ni prostor mada malopordaja mora biti fizički odvojena od skladišta, servisa.. osim ako je tako mali prostor da je to nemoguće pa se tolerira.. i sve to su formalno odvojene firme-poslovi, pravni subjekti, neovisno što vlansik može biti jedna fizička osoba ili firma.. uvoz-distribucija, malo-vele-prodaja, servis.. i moguć ping-pong kad krenu zrendati kupca-potrošača s jamstvom, uvjetima i prihvaćanja reklamacije ili npr prava povrata kupnje na daljinu.. počevši od tog da kupac mora biti mali-kranji, da bi se primjenjivao zakon o zaštiti potrošača.. ne firma, ne veleprodaja.. i sama riječ potrošač ima definirano pravno značenje mada je slično riječi kupac itd. a ta riječ je važna ako želi vratiti kupljeno na daljinu ili se pozvati na zakonsko jamstvo (neovisno o komercijalnom-klasičnom ako postoji ili ne postoji).. dok oem roba ne bi smjela biti u maloprodaji potrošaču no to je stvar inspektorata-porezne i odnosa proizvođača-trgovca, ne kupca-potrošača pa on s tim nema veze, no može prijaviti i možda tad stvoriti problem trgovcu koji krši pravila igre.. tj da je u pitanj unpr cocacola tad bi bio problem trgovcu, dok za pc to odavno rade svi, rutinski i nitko nije kažnjen pa se ni ne boje po toj osnovi, mada je eto mimo pravila..

-ponovo, to je asbis.. nije auto, klima, čarape.. i možemo na ćoravo znati da su cpu ili win ..

-tad ako je cpu, može biti 'tray'.. tj to je oem roba, ne retail-maloprodajna, no to nije stvar zakona-države, nego odnosa proizvođača-trgovine, njihovo interno cjenkanje-uvjeti-ugovori.. dok na police maloprodaje formalno smije samo retail pakung, .. koji za cpu ima plavu kutiju, sličicu, i navedeno cooler ili bez.. no nije tray.. i ne pakira se na desetke-tucete, nije u kartonskim kutijama nego u ambalaži za policu na kojoj je i deklaracija, suglasnot-jamstvo itd..

-može biti i druga pc roba-komponente, npr ram, gpu, disk, napajane, mbo.. može i biti proizvodnja računala ako ga sklopimo i prodamo kao artikal-robu, no ne bi smjelo biti baš tako, tj papirologija i kemijanje pa se može svašta pri čemu ni proizvođač-brand ili država-porez ne osjećaju da su prevareni-pokradeni i sl. pa ne traže sa svoje strane kaznu-naknadu, kao ni kupac koji oem plati manje nego retail ... pri čemu jamstvo može biti identično, ali ne mora.. tj sve piše, mora pisati.. pa i jamstvo, uvjeti, trajanje.. a ovakva rečenica je nešto što se može ignorirati ali se može po potrebi i koristiti, tj ako distributer to nije ubacio slučajno npr pogrešan prijevod-smisao-značenje, tad je možda to dodao svjesno-namjerno.. jer time ima mogućnost, pravni temelj tako se i ponašati u slučaju reklamacije-spora.. i ako čitamo 'sitna slova' tad je već pobjedio, u pravu.. da ne ulazimo u procjene kako bi sud tumačio npr traženu stručnost ili znači li to ovlašteni ili stručni.. onak, sudski proces koji bi bio oko ničeg, dok ni s todorićem sud nikako da krene a kamoli presudi.. :) pravo-pravda ili sudski epilog nekog slučaja nisu baš linearno matematički determinirani, pa ni mogući odgovori da-ne, ovisi.. čak ne o zakonu ili ugovoru-stavci ponekad više o cijeni odvjetnika kod kojih su svi klijenti na kraju priče slobodni-nevini.. a pravo i slovo zakona se nisu mijenjali.. dok bi ostali slučajevi završili drugačijim presudama. ..

- što je tad zakon ili pravo ili što znači ako mi tu pametujemo i tumačimo.. ima neku pravnu težinu i pomaže u sporu-problemu? -ne..

Ako nesto sjebes sam si kriv i snosis sam troskove pa prema tome jamstvo nemoze vrijediti. Primjer ides sam ugradivati cpu i sjebes recimo pinove na ploci, ostao si bez ploce i moras opet kupiti novu!
U slucaju da ti to ovlastena osoba slozi dakle njihov servis ili neki drugi servis i ako oni nesto sjebu dobit ces nove komponente bez ikakve naknade bezbroj puta ako treba...nije tesko!

 -točno.. no opisan posao ekšli nema ništa s jamstvom :) .. tj i bez jamstva, izvan jamstva ili po isteku.. jednako, ako odeš u servis, auta ili računala, oni nešto rade i sjebu.. snose trošak, ne po osnovi jamstva kojeg možda daje proizvođač... nego odgovornosti za štetu, posao, ispravnost preuzetog-vraćenog, stanje... a to nije jamstvo i odgovor na pitanje unutar jamstva..

-dok, ponovo, podsjetnik.. na davnu toshiba reklamu-jamstvo, ''no mather what'' ilustrirana znakom klizavog poda i pada osobe.. s lomom računala-laptopa.. jamstvo koje je pokrivalo i takvo fizičko oštećenje lapopa, padom-lomom.. i to je jamstvo, daje ga tko želi dati i tad vrijedi... tj za sud-zakon, vrijedi ono što piše na papiru tj jamstvenom listu ako govorimo o jamstvu proizvođača (sinonimi, komercijalno jamstvo, klasično, 'pravo' itd..) dok bilo tko može dati bilo kakvo vlastito jamstvo pa i biti jamac kredita :) ..

-za razliku od tog, proizvođačkog.. posotji i zakonsko jamstvo (ex materijalni nedostatak).. koji propisuje zakon, eu, tržište.. ne volja porizvođača nego regulatora.

-tad opet vrijede uvjeti koje onaj tko daje jamstvo odredi-navede kao uvjete.. pri čemu država ne postavlja uvjet kao npr ovlašteni servis, jer ona nema ovlašteni servis i zakon se odnosi na sve robe i usluge na tržištu i jednako ih širokim tumačenjem sve jednako regulira dok se dodatnim to radi preciznije ili izuzetci.. npr pravo povrata kupnje na daljinu.. i izuzetak za npr karte koncerta i avio i sl. no tad je to i navedeno..

-za zakonsko jamstvo nije nadležan distributer koji je inače pravna osoba u eu za jamstvo-support-logistiku umjesto proizvođača jer roba nije iz eu.. nego trgovac-maloprodaja, konkretno prodajno mjesto robe, jer državu ne zanima distributerski lanac i tko s kim ima kakav odnos nego je to pragmatično-jednostavno svalila na teret trgovine-maloprodaje, kranje točke gdje roba sreće kupca-potrošača.. a potrošač je ... konkretna pravna kategorija.

-time se kao osigura da trgovac zbog odgovornosti ne prodaje lošu-škart robu, da potrošač ima zaštitu, jer je trgovac jači-veći.. država tako štiti potrošača (ne miješati s kupcem, maloprodaja, kranji kupac, ne firma..).

-roba pri tome može i ne mora imati (klasično, pravo, proizvođačko, komercijalno) jamstvo.. no ima zakonsko.

-komercijalno ide u pravilu na teret proizvođača tj to je stvar distributerskog lanca i kako to oni urede, recimo distributer.. ne trgovina koja je tad samo posrednik + deklaracija koja je obavezna u maloprodaji i na kojoj je to navedeno.. i ako postoji, tad se kao 'bolje' koristi, tj za trgovca je to bolje ako nije na njegov trošak, .. zakonsko je na njegov trošak a hoće li on od dobavljača nešto dobiti se ne tiče portošača ili države..

-uz razliku.. tj zakon pokriva sve robe i usluge, dok je ovo ipak primarno pc-komponente i time specifično-različito..

-zakon tako ne određuje kako će se trgovac i kupac nagoditi, na koji način.. tj ako nema dogovora-suglasnosti-nagodbe, tad ide povrat po iznosu računa ili umanjeno za dio koji trgovac mora opravdati-dokazati.. no može biti u bilo kojem drugom obliku kao dogovor, jedna roba za sasvim drugu, u ratama, dijelovima.. bilo što.. tj država ne uvjetuje, ne određuje, dok je samo suglasnost obje strane pitanje riješenja.. npr umjesto neispravne grafičke uzme fižider.. jedno s drugim nema veze, no ako su obje strane zadovoljne za državu je stvar gotova ...

-no kod proizvođačkog jamstva kao klasično za komponente.. je to vrlo važno, najvažnije.. nema kemijanja-kompenziranja, ne može biti.. jer je jedna roba-artikal-brand iz jednog izvora, uvoz, porez-carina-papiri.. i ne može se zamijeniti za drugu robu.. nema kompenzacije. .. a pošto nema ni popravka-realno.. tad ili zamjena za novo-identično (brand-model-serija, tj isti artikal-serija-barkod..) ili povrat po računu.. drugo ne može, računovodstveno ne smije, tj kemijati se može ali je zabranjeno i distributerski lanac to ne podnosi, jer je samo ta roba tog distributera, nema veze s ostalim robama u trgovini kao frižider.. čak ako je isti brand kao samsung i sl. .. i ta roba se teoretski vraća, stornira, povrat u kinu i sl ili zbrinjavanje otpada.. postoji lanac-sljed unazad za povrat-reklamacije i sl. .. dok je česta praksa da pošto neke robe više nema, kao generacije gpu jer svake godine dođe novo-jače, tad se blagim kemijanjem ponudi novija-jača u zamjenu umjesto iste-identične na što u pravilu kupac pristane.. ili povrat po računu. + .. oboje je storno stare-neispravne robe i izdavanje novog računa time i novo jamstvo koje ima novi početak.. kao druga razlika pa je to jamstvo opet novo.. dok se po zakonskom-materijalnom nastavlja do isteka 2god + produljenje za trajanje servisa-popravka-reklamacije.. no to se ne produžuje kao ovo novim, jer nova roba ima svoje novo vlastito jamstvo i novi serijski broj.. tj to je velika razlika u tom lancu i knjiženju-pravilima, povrat poreza itd. mada se sve može dogovoriti i kemijati, veliki ne kemijaju jer bi brzo bili zapetljani i kazna za neruredno poslovanje pri čemu ne treba dodatni prekršaj kao utaja-muljanje s računima ili porezima..

-osnovna intencija zakona-zaštite ili jamstva je da kupac ima ispravnu robu koju je platio a ako je neispravno zamjena-povrat ili neki dogovor.. dok proizvođačko jamstvo eliminira 'dogovore' tj ima svoja jasna pravla i nema dogovora-kompenzacije jer nije stvar o kojoj odlučuje trgovac nego proizvođač-distributer-lanac.. mada su to sve ljudi i tad se može sve, dogovoriti ili osporiti-zavlačiti-izvrdavati itd..

 1. garancija se moze odbiti ako dokazu da je korisnik kriv. Kod kompa je to jako tesko. Isto tako je jako tesko da korisnik nesto sjebe. Mozda pinovi ili hladnjak ne nalegne na cpu ali kako ovo drugo dokazati. Ako ne mogu dokazati prednost je na strani korisnika. 

2. koji trosak? pa oni su dobili garanciju od svog dobavljaca.

3. serviser nije zadnji koji daje svoju ocjenu prije suda. To bi trebala raditi inspekcija. Ja sam bio inspektor u bih 10+godina i praksa je da je korisnik uvijek u prednosti.... Da se slusa serviser niko nikad ne bi ostvario nikakvu garanciju.....