open world igre su postale vrlo uobičajene, ali neki svjetovi su zanimljiviji, neki manje. volim open world i većinom u tim svjetovima izgubim sate i sate
iako sam igrao puno jako dobrih igara i dalje mi je apsolutni vrh Skyrim, naravno kada pričamo u kontekstu svijeta. na stranu to što mi se jako svidio taj hladni sjevernjački štih i atmosfera, ono što mi je jednostavno fantastično je što svaki npc u igri ili barem velika većina imaju svoje funkcije, imaju svoje kuće, ujutro su u polju ili u trgovini ili tako nešto, navečer budu u birtiji a poslije na spavanje. naravno ima bandita, stražara i takvih koji imaju smo tu jednu funckiju, ali ovi što su živahni stvarno dižu to sve skupa na jednu višu razinu. u svaku kuću se može ući, sve ima svoju funkciju, nije tu samo da bi ispunilo prazninu
witcher 3 mi je fantastična igra, ali nema te neke komponente, imaš npc ekipu koja ti daje questove, a sve ostalo je plastično, većina zgrada kuća i ljudi su tu da bi izgledali dobro, isto tako je u assassins creedu origins u kojem stvarno uživam i izgleda predivno, ali sva ekipa je totalno plastična
u skyrimu stvarno postoji jedan osjećaj da možeš biti sve što želiš, i baš mi je naglašen osjećaj da sam stanovnik toga svijeta i moram se izboriti za svoje mjesto, dok sam u ovim gore navedenim igrama i sličnim uvijek imao osjećaj da je tu svijet zbog mene i da sam ja glavni

Intel Core™ i7 Forever----- Battlelog: SoldierStippy

ili kada sam prvi puta sreo umbru, skužio sam da ima neki bolestan mač, ispričao mi je priču kako ga stotinama godina nikada nitko nije porazio.. kad sam se pofajtao zabio me ko debosa. ja sam onda otišao do grada, nakupio jedno 30-ak sumajami (ili kako se već zvala ta cuga) popio sve, digao str. na par stotina i 1-hitao ga
