Cape Music
- poruka: 7.029
- |
- čitano: 726.583
- |
- moderatori:
DrNasty, pirat, Lazarus Long, XXX-Man, vincimus
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
tako..ostavila malo zaliha muzike na rtu i sad opla veslam nazad..ugodan ti vikend..odmorinisam stigla sve linkove preslušat budem drrugi puta
Hey, pa đe si đevojko od vjetra rumenanisi svih 528 linkova presušala - haha, neoprostivo. Naglo je zahladilo pa je ta tvoja bura i ovdje zapuhala i otpuhala sezonu bicikliranja pa nema druge nego bicikl konzervirati do proljeća na balkon s ostalom zimnicom. Ništa, i ja ću tvoje poslušati kasnije - a moram ti i Mirka poslati da vidi imaš li dovoljno drva na zalihama. Pazi da te ne otpuše i siiiiiiiiiiiiii juuuuuuuuu
Klizim
kroz vrijeme tvog svitanja.
Trajem
zaobilazeći sva pitanja.
Sanjam
kroz neumorna skitanja.
Vraćam se
u vrijeme tvog svitanja…
Da te dotaknem
kao tajna zaspala na usnama.
Da te zagrijem
kao vatra bez bolnog plamena.
Da te pospremim
kao blago
na kraju svog traganja.
Da oživim te ljubavlju
i tobom ispunim
zaboravljena nadanja.
Ponekad
kad stvarnost se uspava
ja zamišljam sebe u tvojim danima…
kako osmijehom te budim iz sna,
kako plovim u tvojim očima
i nalazim nježnost
što u njima je zaspala
čekajući da oživim je dodirima
koje sam za tebe čuvala
ploveći životnim nemirima…
Ponekad
kad stvarnost se uspava
sanjam sebe u tvojim noćima
kako te pokrivam uzdasima,
grlim poljupcima
i čuvam da ne zalutaš u buđenja
bez mene.
Ulijevam u oči prostranstvo plavog mora
da ogrnem te njime
kada opet u mojim mislima oživiš,
kad dušom mi zaploviš
rasprskavajući želju ispod tople kože…
Upijam u pogled zlatne iskre sunca
što se na nemirnim valima ljeskaju,
da te pospem njima
kada opet izroniš iz moje dubine
razlijevajući se po meni mirisom čežnje…
Puštam da kroz mene poteče
šum valova dok stijene zapljuskuju
poput žudnje
što u meni šumi snagom tvojih dodira
dotičući bezdan
ispunjen tvojim osmijehom
koji na moje usne utiskuješ toplinom snova
kada izroniš iz daljine…
Danas je dan
uronjen u sive uzdahe tuge
a plave boje snova
utonule su u daljinu protkanu šutnjom i tišinom.
Rasipam misli po bespuću nedosanjanosti,
misli zarobljene u sjaju nade
i očekivanju tebe.
Trebam te
da dodirom oslikaš svemir u mojim očima
i u meni ostaviš biljeg svoje želje
koja s mojom žudnjom
istim ritmom pulsira.
Trebam te
da sa mojih usana upiješ sivilo neba,
sa tih usana
što nijemo šapuću tvoj refren
na mojoj koži zaboravljen.
Trebam te
da oživiš sve ono što u snovima krijem od kiše
koja potapa ovaj dan
predug bez tebe.
Kročim oprezno u novi dan,
skidam sa sebe zaostalu koprenu noći
u kojoj ostavljam dah ispunjen tobom
jer ti u bezglasnu tamu pripadaš,
u skrovite dijelove mene
koje nikome ne pokazujem,
za koje samo ti znaš da postoje.
Uranjam polako u zoru
što svoj purpur izlijeva po plavim oknima
natopljenim okusom protekle noći
i tobom,
tvojim dodirima
koje duboko u svoje misli spremam
ostavljajući ih da snivaju i u ovom danu
koji prijeti
da te od mene odvoji daljinom.