Iz Anthropica nam stvarno vrijedjaju inteligenciju.
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
iz ovog neznas jel oni hoce da ljudi investiraju u njih ili mozda ne zele... tragikomicno je to sve
Mene osobno najviše brine problem usklađivanja umjetne inteligencije (alignment problem) jer pokušavamo definirati „ljudske vrijednosti“ u svijetu u kojem su duboke nejednakosti već normalizirane i pravno zaštićene. Za čije će interese zapravo optimizirati?
Trenutno se sigurnost tretira kao niz tehničkih ograničenja i postojanje tzv. „neutralne“ osnovne linije. (u stvarnosti čista fikcija AI industrije)
Sigurnosni filteri i političke ograde tretiraju se kao tehničke zakrpe, ali u osnovi su alati političkog upravljanja umotani u kod. Kada se model umjetne inteligencije usklađuje pomoću ljudskih povratnih informacija ili smjernica politike, on ne otkriva univerzalnu etiku, već uči odražavati srednje kulturne norme, tolerancije korporativnog rizika i sistemske pristranosti društava i institucija koje ga financiraju i grade.
Ako optimizirate za prosjek trenutnog ljudskog ponašanja, dobivate visokotehnološko pojačalo postojećih asimetrija moći. Ono zaključava status quo, čineći nepravde trajnima tretirajući ih kao statističke konstante koje treba predvidjeti i sačuvati.
iz ovog neznas jel oni hoce da ljudi investiraju u njih ili mozda ne zele... tragikomicno je to sve
Naravno da hoce da ljudi investiraju. Mozda Anthropic CEO izgleda kao udaren u mozak, ali nije toliko.
Da ne zele ili da iskreno misle da je to toliko opasno, prestali bi raditi to sto rade.
Ali licemjerno pokusavaju dodati na velicini onog sto rade, prikazati ga veoma opasnim. A kad je nesto tako veliko i opasno, onda je bolje uloziti u to, ako neces ti, drugi ce.
To je sustina Anthropic PR-a.
Mislim da nam slijedi Dot com + cdo/mbs crash ver. 2 . samo što će se ovog puta zvati "crypto-synths" crash , kao posljedica kombinacije blockchain AI orakula (oracles) i sintetičkih tokena (synths).
* Big Tech companies are aggressively using a newly established SEC legal framework to block their stocks from being used on crypto-native synthetic and tokenized trading platform. As of late October 2026, over 33 major corporations—including Microsoft, Alphabet (Google), AMD, Intel, Oracle, and JPMorgan—have formally exercised their right to veto the tokenization of their shares
The estimated worth of assets that AI oracles could potentially manage or secure spans from hundreds of billions of dollars in the immediate short term to over $26 trillion in the long term. The Tokenized Real-World Asset (RWA) Horizon: $10 Trillion to $16 Trillion, The "Agentic Capital" Economy: $26 Trillion+
The most likely outcome of this clash is the emergence of a bifurcated market: a strictly regulated, institutionally controlled "walled garden" for tokenized Big Tech stocks, while decentralized crypto platforms pivot to fully synthetic, tracking derivatives that operate entirely outside U.S. jurisdiction.
Michael Burry (investitor koji je slavu stekao predvidjevši slom tržišta nekretnina 2008) stalno ponavlja, "Ako ne znaš kolika je poluga u kriptu, ne znaš ništa o kriptu, bez obzira na to što misliš da znaš."
Cijeli DeFi počiva na re-leverageu (posudiš imovinu A, pretvoriš u sintetičku imovinu B, staviš je kao kolateral za poziciju C). Burry upozorava da ta količina ugrađene poluge stvara privid neograničene likvidnosti na putu prema gore, ali jamči majku svih slomova ("the mother of all crashes") kada krene likvidacijska spirala.
U nedavnim analizama (listopad 2026.) povodom financiranja AI sektora i Anthropicovih dogovora, Burry je upotrijebio frazu koja precizno opisuje rizik DeFi sintetika: "catastrophically vulnerable organism" (katastrofalno ranjiv organizam).
Opisao je kako Big Tech i AI kompanije koriste nevjerojatno složene strukture duga i kružnog financiranja kako bi maknuli dugove s bilanci.
Kada se to preslika na teoriju blockchain orakula i sintetičkih tokena, Burryjev zaključak je jasan: ta kružna povezanost (gdje vrijednost jednog protokola ovisi o orakulu drugog, a ovaj o stabilnosti trećeg) pruža lažnu sigurnost. Sve funkcionira dok sustav raste, ali u trenutku zastoja ili pada, cijeli organizam implodira u milisekundama.
Kada se prvi put pojavila ideja o SEC pravnom okviru i masovnoj tokenizaciji dionica na blockchainu, Burry je upozorio je da tokenizacija dionica drastično smanjuje regulatorni nadzor i prenosi golemi rizik na male ulagače.
Njegov citat o tome glasi: "Regulatori imaju samo jedan posao. Ne otvarati strašna vrata." Iz njegove perspektive, dopuštanje tradicionalnoj imovini da uđe u neregulirane kripto-sintetičke vode otvara vrata sistemskom riziku koji se više neće moći kontrolirati.
Nakon pada FTX-a i uspona DeFi platformi koje nude "Proof of Reserves" (dokaz o rezervama), Burry je izjavio da su te revizije potpuno besmislene. Usporedio je današnje revizore digitalne imovine s revizorima iz 2005. godine koji su učili "u hodu" dok su odobravali Credit Default Swaps (CDS). Sintetički tokeni koji tvrde da prate dionice i da imaju algoritamssku podlogu za Burryja su samo digitalna verzija AAA rejtinga iz 2008. – matematika koja lijepo izgleda na papiru dok ne dođe kriza likvidnosti.
Mene osobno najviše brine problem usklađivanja umjetne inteligencije (alignment problem) jer pokušavamo definirati „ljudske vrijednosti“ u svijetu u kojem su duboke nejednakosti već normalizirane i pravno zaštićene. Za čije će interese zapravo optimizirati?
Trenutno se sigurnost tretira kao niz tehničkih ograničenja i postojanje tzv. „neutralne“ osnovne linije. (u stvarnosti čista fikcija AI industrije)
Sigurnosni filteri i političke ograde tretiraju se kao tehničke zakrpe, ali u osnovi su alati političkog upravljanja umotani u kod. Kada se model umjetne inteligencije usklađuje pomoću ljudskih povratnih informacija ili smjernica politike, on ne otkriva univerzalnu etiku, već uči odražavati srednje kulturne norme, tolerancije korporativnog rizika i sistemske pristranosti društava i institucija koje ga financiraju i grade.
Ako optimizirate za prosjek trenutnog ljudskog ponašanja, dobivate visokotehnološko pojačalo postojećih asimetrija moći. Ono zaključava status quo, čineći nepravde trajnima tretirajući ih kao statističke konstante koje treba predvidjeti i sačuvati.
Postoji li univerzalna etika?
Mene osobno najviše brine problem usklađivanja umjetne inteligencije (alignment problem) jer pokušavamo definirati „ljudske vrijednosti“ u svijetu u kojem su duboke nejednakosti već normalizirane i pravno zaštićene. Za čije će interese zapravo optimizirati?
Trenutno se sigurnost tretira kao niz tehničkih ograničenja i postojanje tzv. „neutralne“ osnovne linije. (u stvarnosti čista fikcija AI industrije)
Sigurnosni filteri i političke ograde tretiraju se kao tehničke zakrpe, ali u osnovi su alati političkog upravljanja umotani u kod. Kada se model umjetne inteligencije usklađuje pomoću ljudskih povratnih informacija ili smjernica politike, on ne otkriva univerzalnu etiku, već uči odražavati srednje kulturne norme, tolerancije korporativnog rizika i sistemske pristranosti društava i institucija koje ga financiraju i grade.
Ako optimizirate za prosjek trenutnog ljudskog ponašanja, dobivate visokotehnološko pojačalo postojećih asimetrija moći. Ono zaključava status quo, čineći nepravde trajnima tretirajući ih kao statističke konstante koje treba predvidjeti i sačuvati.
Postoji li univerzalna etika?
pojam „univerzalna etika” koristim u kritičkom kontekstu, da bi ukazao na zabludu ili lažno obećanje u razvoju umjetne inteligencije.
U ovom smislu, univerzalna etika odnosi se na ideju da postoje objektivna, bezvremenska i općeprihvaćena moralna načela koja bi trebala vrijediti za sve ljude i društva, neovisno o tome tko ih financira, gradi ili koristi. Tvorci AI-ja često prikazuju proces usklađivanja (alignment) kao potragu za takvom univerzalnom etikom, dok u stvarnosti modele uče tek prosjeku i pristranostima trenutnih šerifa/milijardera.
Glavna poanta je da postoji ogromna razlika između "univerzalne etike" i statističkog prosjeka.
Ono što AI industrija tvrdi da radi je da kodira univerzalne etičke vrijednosti i „neutralne” sigurnosne ograde.
Ono što AI zapravo radi je da kroz tehnike poput RLHF-a (Reinforcement Learning from Human Feedback), AI usvaja vrijednosti zapadnih, kapitalistički orijentiranih korporacija i njihovih evaluatora.
Mene osobno najviše brine problem usklađivanja umjetne inteligencije (alignment problem) jer pokušavamo definirati „ljudske vrijednosti“ u svijetu u kojem su duboke nejednakosti već normalizirane i pravno zaštićene. Za čije će interese zapravo optimizirati?
Trenutno se sigurnost tretira kao niz tehničkih ograničenja i postojanje tzv. „neutralne“ osnovne linije. (u stvarnosti čista fikcija AI industrije)
Sigurnosni filteri i političke ograde tretiraju se kao tehničke zakrpe, ali u osnovi su alati političkog upravljanja umotani u kod. Kada se model umjetne inteligencije usklađuje pomoću ljudskih povratnih informacija ili smjernica politike, on ne otkriva univerzalnu etiku, već uči odražavati srednje kulturne norme, tolerancije korporativnog rizika i sistemske pristranosti društava i institucija koje ga financiraju i grade.
Ako optimizirate za prosjek trenutnog ljudskog ponašanja, dobivate visokotehnološko pojačalo postojećih asimetrija moći. Ono zaključava status quo, čineći nepravde trajnima tretirajući ih kao statističke konstante koje treba predvidjeti i sačuvati.
Postoji li univerzalna etika?
pojam „univerzalna etika” koristim u kritičkom kontekstu, da bi ukazao na zabludu ili lažno obećanje u razvoju umjetne inteligencije.
U ovom smislu, univerzalna etika odnosi se na ideju da postoje objektivna, bezvremenska i općeprihvaćena moralna načela koja bi trebala vrijediti za sve ljude i društva, neovisno o tome tko ih financira, gradi ili koristi. Tvorci AI-ja često prikazuju proces usklađivanja (alignment) kao potragu za takvom univerzalnom etikom, dok u stvarnosti modele uče tek prosjeku i pristranostima trenutnih šerifa/milijardera.
Glavna poanta je da postoji ogromna razlika između "univerzalne etike" i statističkog prosjeka.
Ono što AI industrija tvrdi da radi je da kodira univerzalne etičke vrijednosti i „neutralne” sigurnosne ograde.
Ono što AI zapravo radi je da kroz tehnike poput RLHF-a (Reinforcement Learning from Human Feedback), AI usvaja vrijednosti zapadnih, kapitalistički orijentiranih korporacija i njihovih evaluatora.
Ako idemo po tom načelu, s obzirom da se kao čovječanstvo nećemo tako skoro dogovoriti koja su to univerzalna načela etike ili morala po meni nema niti smisla raspravljati o tome s obzirom da je to subjektivna tema. A najbliže tome što trenutno možemo doći je međunarodno pravo iako i to velesile ne moraju priznati.
Novice, pa upravo si nehotice pogodio bit onoga što govorim!
Slažem se s tobom 100%: univerzalna etika ne postoji i ljudsko društvo se oko nje ne slaže.
Ali evo u čemu je stvar i zašto je ovo itekako važna tema:
Šačica privatnih kompanija u Silicon Valleyju trenutno radi upravo to; odlučuju umjesto svih nas što je "ispravno", a što nije.
Zamisli to ovako:
Umjetna inteligencija je poput divovskog digitalnog sudca ili nastavnika kojeg će u budućnosti koristiti milijarde ljudi; u školama, na poslu, u državnoj upravi i medicini. Kad taj "sudac" odgovara na pitanja, on mora imati neka pravila.
Budući da univerzalna pravila ne postoje, vlasnici tih AI kompanija uzmu svoja osobna pravila, svoje političke stavove i interese svojih dioničara i ugrade ih u AI pod oznakom: "Evo, ovo je neutralno i sigurno."
Dakle, problem nije u tome tražimo li mi savršenu etiku. Problem je u tome što nam nekolicina milijardera prodaje svoju privatnu subjektivnost kao objektivnu istinu za cijeli svijet.
Ako kažemo "nema smisla o tome raspravljati jer je sve subjektivno", mi svi kolektivno zapravo pristajemo na to da ti privatni vlasnici budu ti koji će tiho određivati granice onoga što se smije misliti, reći i raditi u digitalnom dobu. Međunarodno pravo tu ne pomaže jer zakoni ne pišu kod, pišu ga korporacije
Novice, pa upravo si nehotice pogodio bit onoga što govorim!
Slažem se s tobom 100%: univerzalna etika ne postoji i ljudsko društvo se oko nje ne slaže.
Ali evo u čemu je stvar i zašto je ovo itekako važna tema:
Šačica privatnih kompanija u Silicon Valleyju trenutno radi upravo to; odlučuju umjesto svih nas što je "ispravno", a što nije.
Zamisli to ovako:
Umjetna inteligencija je poput divovskog digitalnog sudca ili nastavnika kojeg će u budućnosti koristiti milijarde ljudi; u školama, na poslu, u državnoj upravi i medicini. Kad taj "sudac" odgovara na pitanja, on mora imati neka pravila.
Budući da univerzalna pravila ne postoje, vlasnici tih AI kompanija uzmu svoja osobna pravila, svoje političke stavove i interese svojih dioničara i ugrade ih u AI pod oznakom: "Evo, ovo je neutralno i sigurno."
Dakle, problem nije u tome tražimo li mi savršenu etiku. Problem je u tome što nam nekolicina milijardera prodaje svoju privatnu subjektivnost kao objektivnu istinu za cijeli svijet.
Ako kažemo "nema smisla o tome raspravljati jer je sve subjektivno", mi svi kolektivno zapravo pristajemo na to da ti privatni vlasnici budu ti koji će tiho određivati granice onoga što se smije misliti, reći i raditi u digitalnom dobu. Međunarodno pravo tu ne pomaže jer zakoni ne pišu kod, pišu ga korporacije
Moraju poštivati zakone država u kojima djeluju inače mogu i trebaju biti kažnjena. I slažem se, zapadnjačke firme oblikuju AI prema zapadnom svjetonazoru kao i istočnjaci prema svojem.
Sad će nas zli jako pametni LLM-ovi pobiti. You are absolutely right.
Novice, pa upravo si nehotice pogodio bit onoga što govorim!
Slažem se s tobom 100%: univerzalna etika ne postoji i ljudsko društvo se oko nje ne slaže.
Ali evo u čemu je stvar i zašto je ovo itekako važna tema:
Šačica privatnih kompanija u Silicon Valleyju trenutno radi upravo to; odlučuju umjesto svih nas što je "ispravno", a što nije.
Zamisli to ovako:
Umjetna inteligencija je poput divovskog digitalnog sudca ili nastavnika kojeg će u budućnosti koristiti milijarde ljudi; u školama, na poslu, u državnoj upravi i medicini. Kad taj "sudac" odgovara na pitanja, on mora imati neka pravila.
Budući da univerzalna pravila ne postoje, vlasnici tih AI kompanija uzmu svoja osobna pravila, svoje političke stavove i interese svojih dioničara i ugrade ih u AI pod oznakom: "Evo, ovo je neutralno i sigurno."
Dakle, problem nije u tome tražimo li mi savršenu etiku. Problem je u tome što nam nekolicina milijardera prodaje svoju privatnu subjektivnost kao objektivnu istinu za cijeli svijet.
Ako kažemo "nema smisla o tome raspravljati jer je sve subjektivno", mi svi kolektivno zapravo pristajemo na to da ti privatni vlasnici budu ti koji će tiho određivati granice onoga što se smije misliti, reći i raditi u digitalnom dobu. Međunarodno pravo tu ne pomaže jer zakoni ne pišu kod, pišu ga korporacije
Postoje neki određeni filteri da to ublaže, ali isto je i danas.
Ali evo u čemu je stvar i zašto je ovo itekako važna tema:
Šačica privatnih kompanija u Silicon Valleyju trenutno radi upravo to; odlučuju umjesto svih nas što je "ispravno", a što nije.
Doslovno si opisao kako funkcionira svaka vlada, unija, organizacija... i zapravo kako funkcionira svijet od pamtivjeka.
Tako da ne znam zašto bi to sad bilo sporno?
Imaš 2% elite i 98% kmetova, ovi prvi će ti reći što da radiš i što je dobro za tebe, ali neće ti oni to reći direktno nego kroz znanost, školstvo, medicinu... tj. preko svojih plaćenika koji imaju "diplomu".
Baš kao što si sve do sada bez pogovora prihvaćao - tako ćeš i AI.
Ništa novo se tu ne događa...
iz ovog neznas jel oni hoce da ljudi investiraju u njih ili mozda ne zele... tragikomicno je to sve
Naravno da hoce da ljudi investiraju. Mozda Anthropic CEO izgleda kao udaren u mozak, ali nije toliko.
Da ne zele ili da iskreno misle da je to toliko opasno, prestali bi raditi to sto rade.
Ali licemjerno pokusavaju dodati na velicini onog sto rade, prikazati ga veoma opasnim. A kad je nesto tako veliko i opasno, onda je bolje uloziti u to, ako neces ti, drugi ce.
To je sustina Anthropic PR-a.
Stvar je to kolapsizma. Imaš bogataše kojima se trenutna situacija ne sviđa a znaju da je kolaps neizbježan i vjeruju da će ga preživjeti, pa ga žele ubrzati kako bi što prije "instalirali" nešto novo. Zato su neki spremni uložiti u nešto veliko i opasno.
Zašto vjeruju da će sami preživjeti kolaps? Pa vjerojatno zato što mnogi bogataši krize prolaze neokrnjeni, dapače - još i dobro zarađuju na njima, a ako pak kriza kolapsa bude prevelika, imaju bunkere..
Anthropic želi privući svakakve investitore, pa tako i ove, zato trkeljaju svašta i zato se čini kao da ne znaju što bi sa sobom - znaju jako dobro. Zapravo po njihovom ponašanju možemo zaključiti koliko ima vjernika kolapsizma među investitorima ili koliko su takvi moćni. Po izloženom sudeći, ili ih ima puno ili ih ima malo ali sa dubokim džepovima. U svakom slučaju, imaju priličan utjecaj.
A što je to novo što se želi instalirati? Eh, vjerojatno ništa dobro za obične smrtnike.. Između ostalog, vjerojatno se žele osloboditi posrednika (konvencionalne vlade i regulacije) koji predstavljaju trošak u poslovanju.. A kako bi to izgledalo, jasno prikazuju mnogi SF filmovi. Već i sada vidimo težnju prema slijedećem[1]:
Replacement of Governments: In many dystopian films, traditional nation-states have collapsed, weakened, or sold their authority to for-profit entities due to climate crises, economic failure, or overpopulation.
Privatized Services: Corporations take over core public functions like police forces, military defense, prisons, healthcare, and water or air supply.
Gated Societies: Society is typically divided into stark tiers—such as corporate executives living in guarded, lush "green zones" with high-tech life extension, while the working class or unemployed live in squalid "red zones" or urban slums.
Total Surveillance and Control: Companies monitor employees' or citizens' health, loyalty, and data through implants, biometric tags, or digital networks.
Iz ovoga je jasno zašto je "borba" protiv klimatskih promjena, ekonomskih kriza i prenapučenosti mlaka do nikakva, odnosno iluzorna..
Kolapsa bi pak vjerojatno bilo i bez interesa elite za istim. No taj kolaps ne mora biti loš za obične smrtnike, pod uvjetom da ove seronje ne prežive, ili barem da ne preživi njihova moć.
[1] https://www.globaljustice.org.uk/blog/2016/09/corporations-running-world-used-be-science-fiction-now-its-reality/
Ima prekrasan Olegov članak - kolumna na Mreži : https://mreza.bug.hr/komentar/lica-koja-ne-ulijevaju-povjerenje-63468, vezano za AI doom pošast koju su počeli "forsirati" sami glavni igrači.

