Život nije nastao jednom, nego dva puta, kaže nova

 Ovo mi je uvijek bila najzabavnija teza modernih "pametnjakovića".

Reci mi koja bi svrha bila takve simulacije? Izađeš van na balkon i pomisliš "znam što treba ovom svijetu - ISTI OVAKAV SVIJET SAMO SIMULIRAN, ali ostaviti ćemo ličinke koje djeci jedu oči i da nečija majka/muž/dijete umre od raka kostiju u najgorim mukama jer je to "realizam".

 Pa ti sam priznaješ da ti život nema smisla jer te napravio netko kao simulaciju? 

"Ownao sam nekog u raspravi tako da sam rekao da sam NPC u igrici"

I kako je nastala ta "inteligencija", kada je nastala i zašto je sapunjala majmuna negdje u bespućima svemira 10 milijardi godina dok se nije sjetila napraviti nas na "svoju sliku". I ako je na svoju sliku, zašto nemamo mi bar moalo tih nadnaravnih moći nego smo što se toga tiče identični crvu.

 
Pa, po toj hipotezi, tih 10 milijardi (ili koliko već po najnovijim spoznajama) godina niti nije bilo.

Eh, nešto se maglovito sjećam i početka Hawkingove "Kratke povijesti vremena", u kojoj mu jedna postarija gospođa također (slično kolegi SharkuZ) spočitava da su sve te znanstvene teorije čista glupost i da ravnu Zemlju na leđima nose četiri slona koji stoje na leđima ogromne kornjače koja pliva beskonačnim oceanom, a Hawking priznaje da je u principu i ta hipoteza jednako validna kao i njegove teorije, osim što za ove zadnje postoji daleko više indicija koje su u više-manje direktnoj sprezi s opazivim i provjerljivim stvarima.

Laici mistificiraju znanost zato što je ne razumiju, kao što se uostalom mistificira sve što se ne razumije. A znanost nije ništa drugo nego obična ljudska pamet koja se malo odmakla od svakodnevnice. Zaključujemo prema iskustvu i o onom što se dogodilo i o onom što će se dogoditi. Djevojka je zatrudnjela. Iz iskustva znamo zbog čega je zatrudnjela, no još ne znamo od koga je zatrudnjela, pa postavljamo petpostake koje poslije verificiramo dokazima. Isto tako prema iskustvu zaključujemo da će roditi za toliko i toliko mjeseci. Na isti način radi i znanost, postavlja hipoteze, pa ih verificira. A onda se nekome čini da znanstvenici ništa ne znaju, jer ne znaju sve. Nikada se sve ne može znati ni u znanosti ni u životu, no to ne znači da ne treba tragati za istinom. Što nam inače preostaje? Slijepo vjerovati u dogme, unatoč tome što se kose i s iskustvom i sa zdravom pameću. Je li to rješenje? Dakako da nije, jer ne samo da ne saznajemo više, nego se sve više zatupljujemo i zaglupljujemo. Duh mora uvijek biti otvoren za promjene, samo se tako napeduje. A to da znanost mora biti primjenjiva, to je nerazumijevanje znanosti. Primjenjivost ne čini znanost znanošću nego je znanošću čini znanstvena metoda. Gledam kako treperi lišće na brezi isped moje kuće. Hoću li reći da to ne vidim samo zato što ne mogu od tog treperenja imati koristi? 

Ne ako je upetljan Duh Sveti  

problem je ljudi koji su koncept nema ničega...đe ba ono nestalo...shvatili doslovno...jer i ništa je u biti nešto...mi znamo da je prazna čaša prazna jer znamo da postoji puna...međutim ako nema pune čaše...kako onda znamo jel prazna ili ipak i ta praznina može biti punina

ali glavna stvar je da ako pljuješ po nečemu onda nemoj to ni konzumirati

AI google:

Da, evolucijska biologija i kemija su jako puno pomogle razvoju medicine.
Bez njih moderna medicina ne bi postojala.
One nam daju alate za liječenje bolesti, stvaranje lijekova i razumijevanje ljudskog tijela.

Ovo što kaže Gallu je točno: neka će pitanja zauvijek ostati neodgovorena. Ne zato što znanost na njih ne bi mogla odgovoriti, nego zato što su postavljena tako da se na njih ne može odgovoriti. To su poznate četiri Kantove antiomije čistoga uma (a poznavaoci filozofije kažu da ih ima mnogo više). Jedno od tih pitanje je i postajanje Boga postajanje kojega, kaže Kant, ne možemo ni dokazati ni opovrći. Kad bi se postojanje Boga moglo znanstveno dokazasti, prestao bi biti Bogom - jer bi postao ograničeno, iako vrlo moćno biče (neka vrsta supermena ili tehnološki i biološki razvijenog izvanzemaljca). Stoga su to isprazne rasrave. Neki ljudi imaju potrebu da u Boga vjeruju, pa zašto im onda nametati svoje (ateističko) uvjerenje? A kad stisne, onda svatko zaziva Boga. Priča mi neki čojvek, koji je služio u partizanskim jedinicama na kraju rata, kako su dočekali pobjedu. Kad su čuli da je ratu došao kraj, okupili su se u krug i iz veselja pucali u zrak strojicama. A onda je u selu počelo zvoniti crkveno zvono. I svi ti komunisti i ateisti, koji su na sav glas pjevali "Partizanka (partizanska kapa) sa tri roga, borimo se protiv boga", skušeno su ušli u crkvu da zahvale Svevišnjem što su ostali živi. Osjetili su da postoji nešto jače i više od čovjeka, nešto na čemu ćovjekova sudibina leži kao voda na dlanu. Taj primarni religijski osjećaj ne može se zatomiti, jer bi onda život ljudski postao besmislen. Ne zagovaram nijednu "objavljenu" religiju, no i da su (vrlo vjerojatno) izmišljene, one opet izviru iz iskonske ljudske duhovne potrebe. Unatoč svim napadima arteista, religije još uvijek žive. Pa sad, ako forsirate znastveni pogled na svijet, neka znanost odgovori na pitanje zašto je religija ljudska potreba? Očito se ne može sve svesti na razum, čovjek je još emotivno i voljno biće. To govorim kao znanstvenik. I ponavljam: nemam ništa protiv religije sve dok ona ne zadire u područje znanosti. Religija i znanost su dvije zasebne oblasti: ako mogu naći poveznice, dobro, ako ne mogu, neka svaka ide svojim putem. Tako je najbolje i za vjeru i za znanost. 

 Jako pametno rečeno i prvi put da se slažem sa znanstvenikom, čak sam i iznenađen cijelim komentarom.

Ali sad očekujem ateističku rulju sa pitanjima "gdje su dokazi", "na temelju kojih podataka", "tko je to izračunao", "ne postoji nadnaravno", "odbaci tehnologiju ako vjeruješ u boga" i sl. maloumne fraze...

Neki ljudi se ponašaju kao unitree roboti i AI generirani kod, nema razlike.

Uglavnom, za mene je ova tema case closed, sve bitno je rečeno, a svatko nek sam dalje istražuje ono što ga zanima.

 ispitajte religijske principe koji su dominirali svijetom: teško da ćete naći išta osim bolesničkih snova ili tlapnji luđaka."

Kognitivni znanstvenici smatraju da religija nije nastala kao bolest, već kao "greška u kodu" našeg evoluiranog mozga.Hiperaktivni uređaj za detekciju namjere (HADD): Ljudski mozak je evoluirao da svugdje vidi namjeru (ako šuška grm, bolje je misliti da je tigar nego vjetar – tako preživljavamo). Nusprodukt tog mehanizma je da ljudski mozak prirodno pripisuje namjeru i svijest neživim stvarima: olujama, potresima i zvijezdama, stvarajući bogove i demone. U tom kontekstu, religija je nusprodukt kognitivne preosjetljivosti.

U modernoj psihijatriji, zabluda (deluzija) se definira kao čvrsto vjerovanje u nešto što se kosi sa stvarnošću i dokazima. Evolucijski biolog Richard Dawkins i stručnjaci sličnih stavova tvrde da religija ispunjava sve kriterije kliničke deluzije:

Izuzetak u psihijatriji:

Ako pojedinac danas tvrdi da razgovara s nevidljivim bićem koje mu zapovijeda što da radi, psihijatar će mu dijagnosticirati shizofreniju ili sumanutost. Međutim, ako taj isti pojedinac kaže da je to biće Bog i da se nalazi u crkvi, džamiji ili sinagogi, društvo i psihijatrija to tretiraju kao "vjeru". Dawkins to naziva društveno ugrađenim virusom uma (tzv. "mimički virus").

problem je nastao kad su klinička deluzija i šizofrenija postala ustavna kategorija

Oba stanja pripadaju psihotičnom spektru poremećaja i zahtijevaju stručnu medicinsku pomoć psihijatra radi postavljanja točne dijagnoze i određivanja odgovarajuće terapije (koja najčešće uključuje antipsihotike i psihoterapiju).

 Prvo, ja ne bi miješao religiju i vjeru, to su dva odvojena pojma, vjernik možeš biti i bez religijskih obreda i crkve općenito.

 Mislim da u psihičke poremećaje itekako spada ateizam, jer po postovima pojedinaca ovdje, mnogi imaju paranoje od religije i grčevito se bore protiv tuđih uvjerenja jer ih valjda ugrožavaju.

U dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM-5) paranoja se karakterizira kao simptom paranoidnog poremećaja ličnosti (F60), a najčešće se prepoznaje kao pojačana sumnjičavost i nepovjerenje u vlastitu okolinu te neprestani osjećaj ugroženosti i straha. 

Pojedinci se toliko se zgražaju vjernika i njihovih uvjerenja da mislim kad bi dobili priliku bi ih sve pobili, jako opasna sorta ljudi kojoj očito nisu usađene temeljne ljudske vrijednosti.

 Jedino su katolici vjernici? Jedino oni vjeruju u boga?

A čak se i tamo navode temelji simulacije ali ne onako kao neuki ljudi (koji ništa ne proučavaju) smatraju da je simulacija.

Već se i u Bibliji spominju naznake toga pa tako Isus kaže da je Sotona vladar ovog svijeta, tj. lažne i manjkave stvarnosti, tj. simulacije, a Bog je vladar prave stvarnosti.

Najbolje je to objašnjeno u gnosticizmu.

Ali to su preduboke teme za ovaj forum i likove koji su upravo odigrali par sati u Fortnitu...