Ova metoda postigla je učinkovitost pretvorbe energije od oko 130 %, što premašuje tradicionalno ograničenje od 100 % i ukazuje na mogućnost izrade snažnijih solarnih ćelija.
Netočno ili barem obmanjujuće. Ovdje se radi o kvantnoj učinkovitosti pretvorbe fotona specifične energije u nosioce naboja (elektrone). No ukupna učinkovitost pretvorbe energije sa korištenim materijalima u studiji je oko 1%, daleko manje od 15-22% standardnih solarnih ćelija. Radi se o iskorištavanju energije specifičnog spektra (infracrvenog) koji se u konvencionalnim solarnim panelima gubi u vidu topline. To znači da se teoretski ovom tehnologijom može povećati efikasnost (i trajnost jer se smanjuje radna temperatura) solarnih panela, gdje bi teoretski limit bio negdje od 35 - 45%, umjesto sadašnjih ~29%.
Naravno, ovo je daleko od komercijalne upotrebe i upitno je hoće li uopće zaživjeti.