Parkour, free running, backflip, wallflip itd...

Ovaj... nauci pisati poruke na forumu. Ako ti ovako izgleda post na forumu, ne mogu ni zamisliti kako ti izgleda wikipedija.

Btw, malo smo yugonostalgicni, a? ;-)

ajd reci ti meni zasto facepalm

zar je fail ili glupo ako neko ima recimo avatar jugoslavije? mozda je covjek nostalgican,ima taj avatar iz sale itd.

da te pitam koliko ti godina imas

nemas blage o ratu o jugoslaviji niti kako je bilo prije

također niti ja al onda niti se ne guram i niti ne diskutiram o onome o cemu nemam pojma

sry na offtopic al morao sam izreci ovo misljenje cim prije

Facepalm je jer znam da je čovjek star kao ja, znači 16 godina ;)

Jednakim failom smatram i avatar NDH, za kojom ljudi isto mogu bit nostalgični ;)

Idemo se mi vratiti na naš parkour.

prvo pocnes sa sklekovima, trbusnjacima, zgibovima, dizanjem utega, trcanjem itd. te vjezbe bi trebao paralelno odradivati sa treninzima. prvo sto ce ti svi savjetovati ti je da ne skaces sa velikih visina(cca 2 m).

ja vec godinu i nes dizem utege i lagano radim sklekove, pa mi nije tesko preskocit zid koji mi je i do glave :)

evo ti nes korisno:

  ja neznam sta ljude tak fascinira salto naprijed ili nazad, pa sumnjam da je to ikome pomoglo u svladavanju nekakve prepreke :)

daa.. ekipa se masovno time bavi ili da mogu bjezati muriji, ili da fataju cure ili da se preseravaju ekipi.. 

sada cu ispast seljak, ali znas kako mozes bolje ovce po livadama hvatati kada znas kvalitetno preskociti 1.5 m ograde i skakati po stablima...=D

sada ozbiljno...

poanta parkoura je bolje snalazenje u prirodi... nista visee...

priroda je sve sta nas okruzuje...

iako ona u gradu smrdi ali opet.. priroda je..

Ne najbrze. Najefikasnije.

 Niti ti kakiš po parkour-u niti ja kakim po free running-u,ja i vježbam neke pokrete iz tricking-a i free running-a.

Ja samo kažem što je što i informiram druge,a informiram se i o free running-u.

Respect my man.

Peace.

Filozofija i neki način gledanja svega može biti prisutan i u freerunningu i u parkour-u, a isto tako netko tko ne zna uopće što je to može na totalno krivi način predstavljati disciplinu.

Većina ovih ljudi što se nabrijavaju da su freerunneri su u biti samo trickeri. Parkour je prelaženje prepreka, a freerunning je sloboda pokreta. Po meni, ne možeš postići slobodu pokreta ako ne možeš prelaziti prepreke.

Freerunning nije otići na livadu i flipat. Naravno to može biti trening za freerunning, ali netko tko ne može napravit precision od 2m nije freerunner. On je tricker.

Ništa drugo nego gimnastički elementi. Dajte mu livadu i on je sretan.

Neki ljudi se bave freerunningom ili parkourom da bi zadivili druge. Takvi najčešće odustanu ili se polome :D Svatko ima neki motiv, meni je motiv taj da ipak živim koliko toliko zdrav život, da se bavim nečim

da prelazim preko svojih strahova, i poboljšavam se. Iako ja ne flipam, ne mislim da svatko tko izvodi trickove radi to da bi zadivio ekipu.

Naravno, filozofija znači više onima koji jednostavno imaju drugačiji širi pogled na to što vježbaju i kako bi pravi Parkour praktikanti rekli - " Way Of Life " . Mnogo ljudi danas miješa terminologiju između Parkoura i Freerunninga i ma koliko se god mi trudili da ljudima pojasnimo oni nikada da skuže zato sam zapravo prestao ljudima objašnjavati kako se zove to šta vježbam, pogotovo kad vidim ovaj UltimateParkourChallenge šta prezentira o Parkouru, dodje mi mrak na oči. Kome drugome prezentirati takav sadržaj nego tupavim Amerima koji povjeruju u sve. Naravno ljudi čim to vide dobivaju krivi pogled na sve to i zapravo nastoje Parkour učiniti da bude cool, ekstermno ga komercijaliziraju što je pogrešno. 

Priznajem da sam počeo Parkour sa namjerom da zadivim druge, no tada nisam bio informiran i sve mi je bilo relativno novo. Prvih par mjeseci nisam uopće ništa radio, samo sam nastojio da se kvalitetno informiran dobim kao takvu predodžbu kako bi to sve trebalo izgledati. Nije bilo nikoga tko bi mi barem malo pomogao na početku, nego sam bio uporan i o svemu se sam informirao i zbog toga mi nije nimalo žao danas. Oduvijek sam volio penjati se po drveću i nikad se nisam bojao visina i kad sam saznao za Parkour za mene je to bilo prosvjetljenje. Nisam bio nešto dobar u sportovima kao nogomet, rukomet i sl. no kad sam otkrio za Parkour sve se promijenilo. Otkrio sam nešto što volim i što sam oduvijek volio i čemu bi se rado volio posvetiti. Samo kad se sjetim mojih početaka, sve je bilo tako teško kad se pogledam danas koliko toga razumijem i znam, sav taj trud se je isplatio. Filozofija mi danas predstavlja jednu veliku bit koju stalno nastojim unaprijediti i mislim da predstavlja jednu bitnu važnost u Parkouru.