Može li biti gore (ponuda IT poslova)

Morate izgarati, morate gristi, morate bit gladni i pohlepni znanja.
Koliko ste puta ostali budni do jutra, jel ste morali ostati za kompjuterom?
Probudite se, te opet za kompjuter dok ne rješite problem.
Idete ulicom, te razmišljate kako rješiti problem.

Volite učiti nove stvari?
Kaj mislite da će vas netko moliti da dođete kod njega raditi?

Fali ljudi, al kvalificirane radne snage.
Problem je kaj su ljudi danas iskompleksirani do bola, te misle da su centar svijet.
Kaj mislite da će netko padati pred vašim portfolio u nesvijest?
Kaj mislite da ste svima guba sa svojim luzerskim mentalitetom?

Svi gledaju "bljštavilo" IT, al nitko ne vidi kaj stoji iza toga. Sa managerom Java odjela, rješavamo posao konobaru preko šanka.

Fali i dobrih nogometaša, dobrih astronauta, pa možda da se probate javiti u NASA-u ili pak Real Madrid??

Ajmo ovako: "voljeti PC", istraživati probleme i slično je, realno, korisnički dio priče, ne profesionalni u IT-u.

Isto tako, programiranje je samo dio priče, manjina se bavi nekakvim programiranjem, imaš niz poslova (sysadmin je daleko od servisera, support čega točno?) u IT-u.

Početak - zaboravi na išta remote. Da bi skupio iskustvo trebaš zapeti u nekom smjeru koji te interesira, samo smisli koji je to. Onda moraš malo raditi na samoobrazovanju, naći nekakvo radno mjesto tog tipa, itd.

Tražiti poslovnu budućnost u IT-u bez ijednog plana, pozicije, ičega je nemoguće.

 Slažem se sa tobom nema se šta dodati... najteže mi je odrediti u kojem smjeru se okrenuti i šta me zanima...to je kao jezik ne znaš ni jedan a neki moras naučiti pa nekako bi onda uzeo najlakši.. teško mi je doci i do posla nekog početnog kad sam u manjem mjestu gdje bi skupio iskustvo.... da se ne ponavljam već sam napisao situaciju u gornjem postu... očajnički želim promjenu a neznam koju i ne želim previše teško to ostvariti nego nekako bez puno muke i znoja polako

Za ekipu koja želi/planira/mašta uletiti u IT svijet, posebno smjer programiranja, evo komentar jednog propalog programera, pa neka vam budem orijentir. 

Nakog godina lutanja jednog dana odlučio sam okušati se u programiranju. Skoro dvije godine sam grizao, pišao krv, učio poslije posla, na poslu, vikendom, pregledao "milijune" tutorijala, pročitao stotine stranica dokumentacije i napokon uspio dobiti posao kao junior dev. Matematika i logika su mi bili inače katastrofa.

I tako sam počeo raditi kao dev i od prve sekunde sam osjetio kako kaskam na projektu za drugima. Osjetio sam kako mi razina matematičko-logičkog razmišljanja nije na dovoljno visokoj razini da bi uspješno rješavao taskove. Nakon par mjeseci sam shvatio da mi se rješavanje taskova svodi na metodu pokušaja i promašaja. Imam za bug riješiti i umjesto da čitam kod i razmišljam kako se kod ponaša ja sam mjenjao stvari u kodu dok jednostavno ne bi proradilo. Mislio sam da je to normalno i da će s vremenom stvari doći na svoje. Nisu došle na svoje. Bugove i taskove koje bi kolege rješavali u pola sata, meni je trebalo dva sata. Naravno da lead developer i klijent nisu bili sretni. Raste stres; veći stres - više pogrešaka. Dolazi u tim novi kolega sa matematičkog faksa. Rekoh sebi, ok sada valjda neću biti najsporiji. Lik u dva dana pohvatao sve konce projekta, riješio task u jednom danu, a ja sam ga prije toga bezuspješno rješavao dva dana. 

Ključni trenutak koji je presudio je bio razgovor s tim novim kolegom. Pitao sam ga kako je uspio nešto riješiti i onda mi je objasnio kako on to gleda s matematičke strane, isto takav problem je imao na faksu, ali u obliku matematike i to mu je jako pomoglo. Faks mu je jako pomogao da razvije logičko razmišljanje koje ja recimo nisam imao. 

Nakon tog razgovora sam radio još dva mjeseca do trenutka kada sam dobio task napraviti nešto i doslovno sam sjedio sat vremena ne znajući kako krenuti. A već sam radio godinu dana. I onda sam sjeo i razmislio, skužio sam koliko se stalno nelagodno osjećam, koliko mi je neprirodan takav način razmišljanja i koliko sam pod stresom. Jednostavno sam osjetio da to nije to, i da mogu učiti cijeli dan i noć, ali za neke stvari čovjek jednostavno nije stvoren. 

Zahvalio sam se na pruženoj prilici, dao sam otkaz i nakon toga se preselio u support gdje sam već dvije godine, dvije i pol ustvari, skoro tri. Super mi je, super mi je posao, manje stresa i manje "matematičkog" razmišljanja. 

Štogod vam netko pričao, ne može svatko biti developer. A posebno ne može svatko biti dobar developer. To je marketing ponikao od ne znam ni sam koga. Bogati, ne može svatko biti dobar kuhar, a ne programer. Svi mi imamo svoje limite i mogućnosti. Ali da svatko može biti dobar dev uz dovoljno grindanja - nope. 

Zašto? Igram nogomet od svoje pete godine i nikada neću biti kao Messi. Zadnjih 10 godina trčim polu-maratone i nikada neću skinuti nijedan rekord. Svi imamo limite. Ne mogu svi biti dev seniori koji će za 6000 dolara bruto raditi remote za amerikance. 

Baš to. Ja sam rasturao sintaksu. Ali kada bi došao task svo poznavanje sitakse bi palo u vodu. 

Ok, evo Messi. Trenira svaki dan sigurno preko 8h, prvi je uvijek na treningu, zadnji odlazi jer još sam trenira poslije kada svi odu. Jesi i ti tako oprobao ili si kao i ja igrao kad se skupi ekipa pa se udara po sat, dva? I onda opet ništa po par dana.

Molim te. Moj lead nema tehnički faks završen. A opet dobro programira. Imaš onog lika Clementa na yutjubušto je kreirao onaj neki sajt za učenje programiranja, algoexpert. Milijunaš je, nema tehnički faks. Grindao je svaki dan po 8 i više sati dok nije usavršio svoje znanje.

Sorry, ali vaš pojam grindanja nečega i stvarnog grindanja nije isti. 

Koliko svaki dan treniraš za polu-maratone? Kao neki pro sigurno? Ako da, nešto krivo radiš, promijeni trenera ili navike.

1h dnevno ili 3x tjedno raditi nešto i očekivati super rezultate ne ide u istu rečenicu.

Messi nije trenirao sigurno svaki drugi dan. Top programeri sigurno ne programiraju 2h dnevno.

Imaš više levela supporta. Ovo što ti spominješ je L1 (Level 1). Ja sam Level 2. Znači što L1 ne može riješiti ide meni. Što ja ne mogu riješiti ide na L3. 

 Jedna riječ - talent. Messi je od malih nogu pokazivao vanserijski talent koji je sa redovnim treniranjem usavršio do savršenstva. Šta misliš da je on jedini koji toliko trenira? Da drugi igrači ne ostaju nakon treninga i dodatno treniraju? Ako je samo do rada i upornosti, zašto svake godine nemamo novog Messija? Rossija? Schumachera? Usain Bolta?

Naravno da tehnički fakultet nije uvjet niti garancija. Nisam to ni rekao. Ja osobno ne bi mogao ni upasti na tehnički fakultet jer i najjednostavnije stvari radim preko kalkulatora. Iz logike sam imao dva. 

Kada sam baš u treningu trčim svaki dan po programu kojeg sam dobio od atletskog kluba. Partner mi je prijatelj koji nije u nikakvom programu, trči rekreativno, jedanput, dva put tjedno. Ali ima takvu tjelesnu konstituciju i organizam da me uz dva puta manje treninga na duljini polu-maratona ostavi 10 minuta. Zašto? Ima jednostavno takve predispozicije i ja tu ne mogu ništa. Dosegnuo sam svoj limit i dalje ne ide. Isto je s mozgom. Moja cura priča četiri jezika, osim engleskog nijedan drugi nije nikada formalno učila. Zašto? Ima talent za jezike. 

Ne može svaki inženjer raditi u NASA-i, ne može svaki programer raditi u Google, ne može svaki vozač voziti F1/WRC. Postoje ljudski limiti. 

Igrao sam nogomet 4 godine, igralište mi je bilo na manje od minute tako da svakodnevno tamo bio, kada su bili treninzi i kada nisu. Dolazili su skauti iz drugih klubova i nisu me odabrali. Zašto? Postojali su bolji, talentiraniji. I to je ok. 

Svaki dio IT-a traži neki support.

Bio u pitanju HW, SW, servisi, komunikacije itd.

Svaki pak taj dio traži različite nivoe supporta, u smislu da je klasična L1 - L3 (nekad i L4) podrška zasebna i o tome o čemu se radi kao i o elementima tipa radi li se za veliku ili malu firmu, krajnjeg korisnika ili vendora itd.

Znači, možeš biti support u maloj firmi i znati nešto o windozama, ofisu i slično, ali to u velikoj firmi nije toliko bitno, tu treba npr. više znanja o specifičnim aplikacijama, sustavima itd.

U svakom slučaju moraš znati bitno više od skupine kojoj daješ podršku. Za neke stvari moraš imati ozbiljno znanje koje ne možeš naučiti sam.

 dobar može, najbolji ne može, kao što si napisao dolje postoje prirodni talenti, ali vjerujem da uz dovoljno rada svaki prosječno inteligentan čovjek uz zainteresiranost za tehnologiju može biti dobar dev

@kipo

Nitko to ne misli. Miješaju se kruške i jabuke. Ljudi se uhvate tog famoznog Messija bez veze. Realnost je da na jednog uspješnog sportaša, dolazi 15000 neuspješnih.

Al' da se 15 000 djece uhvati developanja, bilo čega u IT, dobar dio njih bi završio kao uspješi devovi/IT-evci.

U vrhunskom sportu dosta je jaka konukrencija i selekcija. U IT, ovisiš o samom sebi. Ionako je više radnih mjesta, nego devova.

Imaš kompjuter, imaš softver, imaš Git. Nitko ti nije konkurencija ako želiš raditi na svojim skillovima.

Ok ajmo reći da mi se sviđa ta ideja biti support,raditi kao support negdje.... nije teško programiranje vec je zanimljivije drugačije bar meni djeluje a sad kako kreniti u to odakle početi ne vidim nekih tečajeva?