Paranormalno

Evo, ispravio sam.

Što se tiče mog sjećanja na psa, pitao sam oca sjeća li se kada je pas nastradao i rekao mi je da ne. Onda sam pitao majku i kaže da sam imao 2 godine.

To znači da sam ja to zapamtio sa svoje 2 godine života. Ili tako nešto. Tko zna koliko prije njegovog stradavanja sam mu ja išao davati te ključeve... Isto tako mi kaže otac da je to možda bio pas od jednog njegovog prijatelja, ali ja se sjećam da smo bili samo otac i ja uz psa, a i kada gledam slike psa, vidim da je to taj kojeg ja pamtim.

Lažna sjećanja su gadna stvar.

Bez da linkam, onako napamet - fora je u tome da osoba zapravo sama može složiti cijeli scenarij i priču

u svojoj glavi na temelju informacija dobivenih od treće osobe ili nekim drugim putem (pisanim itd..)

Shema je jednostavna; sami sebi složimo cijeli film u glavi i zapečatimo ga kao actual sjećanje na recimo neki događaj ili radnju,

sve na temelju informacija koje smo zaprimili.

Nešto poput onog da makinalno tražimo oblike ljudskog lica u random strukturama u prirodi ili činjenice

da čovjek doslovno popi7di kad mu ugasiš vanjske poticaje za osjetila - ping pong loptice na očima experiment

ili recimo onaj drugi sa onom poznatom potpuno zvučno izoliranom prostorijom u kojoj nitko živ ne može boraviti duže od par minuta.

Svojih paranormalnih događaja definitivno imam nekoliko i nema tih mbaksi ovog svijeta koji s svojim for science! objašnjavanjima

meni ili ljudima poput mene mogu dokazati suprotno, no - to su privatne stvari i ne piše mi ih se ovdje.

Uglavnom, da se nadovežem na početak posta, jezivo mi je kako smo zapravo 'u gubitku' dobrih 3-4 godine života

jer se de facto praktički ničeg konkretno ne sjećamo a guugutali smo, progovarali prve riječi, rješavali prostorne zadatke,

socijalizirali se, učili i savladali sve od kakanja u plastičnu posudu pa do padeža i ravnoteže.

Ja se osobno sjećam izuzetno jako malo toga sve do svoje skoro pa 7 godine.

Ima tu itekako stvari da se razumijemo ali imam osjećaj (danas) kao da je to doslovno odgledan film

a ne moj mladunački život.

Gustam u vasim pricama uz jutarnju kavicu, ali moram primjetiti...

Nije li to ipak mali offtopic? :D

ja u zadnje vrijeme često sanjam rat,točnije bombardere i artiljeriju (možda je posljedica wot-a ili wowp-a xD)

Ne vjerujem da je to u pitanju. Jer meni je dugo u glavi ta "slika", jednostavno sjećam se u "magli" da se to dogodilo. Ali normalno da je moguće da se ja sjećam nečega drugog ili da je to jednostavno došlo samo od sebe, tj. "izgradilo" se. Ne znam sa sigurnošću, ali opet, znam da se to dogodilo.

To što sam ja bio rekao da se sjećam rata nije mi fascinantno jer ne znam zbog čega sam to rekao. A rođen sam '92. i sada baš mislim da ja nisam možda dan prije vidio da se na televiziji spominje rat i onda sam dan poslije (ujutro) majci kada sam se probudio rekao da se sjećam rata. Mislim, jer sam bio mali, 2-3 godine možda i pošto nisam puno razumio sam joj to rekao.

Meni je zapravo zanimljivo to jer ja to vežem kao moje najstarije sjećanje. Ali više ni sam nisam siguran je li starije to ili ono vezano za psa.

Kažem vam,istina je to da neki san može djelovati stvarno.

Probajte se samo sjetiti djetinstva. Onako će vam biti mutno i izgledat će dosta blago u vašim mislima. Onda se sjetite nekog davnog sna,on će isto djelovati malo blago.

Ne znam postoji li neko stanje da si budan a da se osjećaš kao da si u snu (osim onoga kad te udari temperatura od 40º C,a to znam iz iskustva).

Sjetio sam se još nekih snova koji su mi izgledali dosta stvarno.

Jedan od njih je bio,a 100% sam siguran da je san,da me neka ptica nosi iznad ceste.

Onako,ja gledam u cestu,a ispred mene dvije djevojke (znam ih i dan danas,a sada su već velike djevojke i prave su pice )

Dok sam bio mali mislio sam često na ono:"To je bilo kada me roda nosila ".

Kasnije kada sam shvatio kako se djeca rade,znao sam da je to sve bio san.

A i dugi niz godina me mučio jedan san kojeg se i dan danas sjećam,a i izgledao je doista realno...

Nisam još ni pošao u školu kada sam to sanjao,a sanjao sam ga vrlo često

Sanjam ja da stojim u kuhinji i gledam u mamu. Ona mene pogleda,uzme neku čokoladicu  ,i povampiri se,ali doslovno!

Malo mi je to bilo cijelo vrijeme glupo,san je bio doista tužno izgledao ,i mene je to mučilo,a izgledalo je realno...

Bilo je to nedavno koliko se sjećam (otprilike prije pola godine),sajnao sam neki znakovit san (kad smo već kod snova moram i ovo podjeliti).

Uvijek sam znao da na djedovom tavanu imaju razne sitnice koje su me uvijek zanimale. Tamo sam našao sve moguće što se moglo naći,a najstarije je bilo oko 30ak godina .

Sanjao sam jedan san kako dolazim na tavan,ulazim u jedan dio gdje je određen kao neka mala soba. Tamo sam ugledao neku kutiju,a to je bila vjerojatno društvena igra. Okrenuo sam kutiju naopako te ugledao da je godina proizvodnje ista kao i godina mog rođenja. Doista me to rastužilo,pa čak i kada sam se probudio osjećao sam se vrlo tužno . Nije to zbog toga što mi je bilo žao da je to sve bio san i da nikako neću naći te neke stvari koje sam ugledao u snu,nego to mi je nekako probudilo osjećaje u meni prema roditeljima. To je bilo onako tipa:"oni su meni puno toga pomogli i brinuli se o meni,a ja im ni hvala nisam rekao". 

Malo jest to sve blesavo,pogotovo ovaj zadnji. Da san može osjećaje probuditi,to nisam znao...

Ma ne,nisam mislio konkrentno na osjećaje. Mislio sam na emocije. Nisam znao da san može probuditi tolike emocije u čovjeku...

Imao sam i ja takvih događaja. Sanjao sam bio jednom da sjedimo kod frendice pred kućom i da je odjednom rat izbio. Sad mi bježimo i pola njih pogine od njih koji su bili tamo. Ja i rođak smo se sakrili u jednoj kući na kraju te ulice. Rođo taman vadi cigarete (a znam da je stari duvač,kak bi rekli ),i odjednom ga pogodi metak,padne on i... probudim se!

Jednog jesenskog dana,prošle godine,išao sam na rođendan. Bilo je vrlo zabavno,a bio mi je i taj dotični rođak koji je bio sretan ko nova godina. Kad je počela kiša sjeli smo ispred kuće. Odjednom pogledam ja naprijed prema svima i vidim ja da mi je scena poznata. Mislim si ja: "pa ja sam ovo već proživio". Iste,al potpuno iste osobe vidim ja ispred sebe,a doduše prije toga nisam ni obraćao pažnju jer sam se s rođakom zajebavao po kiši . Dobro,ništa strašno nije bilo,nego me jedino preplašilo kada sam išao kući neki pucanj kao iz puške . Sjetio sam se toga sna,ali nisam bio previše uplašen jer sam bio umoran od tolikog ludiranja i skakanja na rođendanu...

Uglavnom,znam da postoji i taj Deja Vu,zbog kojeg misliš da se nešto dogodilo,i više puta mi se pričinjavalo da sam nešto slično već proživio!

-----

I još mi je nešto stiglo u glavu.

Sjetio sam se događaja kada sam bio na dočeku Nove godine kod bake (sad ove 2013.).

Bio sam malo i vani,ali nije mi se dugo dalo bit pa sam se vratio doma. Otišao sam tek poslije pola noći u birtiju i potrošio svu lovu 

Uglavnom. Na TV-u smo gledali doček. To nam je bila tradicija skoro svake godine. Bila je ona emisija,ak se ne varam,što ide red glazbe red smjeha (no meni je bilo samo do glazbe,jer gdje god bih došao,na isto bi mi došlo ).

Započne odjednom jedna,onako malo vesela pjesma. Sjedim ja tako i isčekujem ponoć (a to je sve bilo zbog toga što sam čekao pjesmu koja na kraju nije ni išla).

Slušam ja onako malo,vidim poznata mi melodija. Nemam pojma,bokte dao ni kak se zove,al znao sam srećom izvođača.

I kažem ja baki i djedu:"Ma dam se kladiti,zakleo bih se,da je ova pjesma izvedena 2001."

Sutradan,na novu godinu,pogledam ja na internetu albume tog lika što pjeva pjesmu,odem pod ime te pjesme,i na zaprepaštenje piše:"Godina izdanja:2001.). 

Taj De Ža Vu :D mi je najjaca stvari dalje ne mogu shvatiti gdje i kada sam to vec vidio. Danas gledam nesto kroz prozor i samo ''propadnem'' u neke misli i jednostavno mi pred ocima ide sve kao da je vec videno i kako kolega gore kaze osjecas se cudno, ''pijano''. To je jednostavno dokaz da je nas mozak sposoban za nesto puno, puno naprednije i vece a ne ovih 20% kojih sada koristimo. zamislite samo da koristimo 100% naseg mozga, gdje bi nas to dovelo i kako bi to bilo genijalno.

It's a glitch in the Matrix :D 

karabaja....

Jutros pogledao film Silent Hill pa me podsjetilo na ono što sam pronašao na netu pa probajte i vi pretražiti malo net o ovome,možda nije paranormalno ali dosta je vezano sa lokacijom iz filma pa bi moglo bit dosta zanimljivo za ovu temu.Inače,ono što hoću da kažem je da postoji grad u Americi pod imenom Centralia ili tako nešto.To je napušten grad,vatra još uvijek vjerovatno gori pod površinom tog mjesta,baš kao na filmu,i cesta je totalno raspadnuta.Proguglajte,na youtube potražite ima klipova o tome.Vjerovatno ću sutra otvorit temu o ovome gradu,samo dok prikupim još informacija.

Evo napravio sam temu u podforumu Ostalo i zove se Pravi Silent Hill (Centralia,PA) pa provjerite ako hoćete.Ali stvarno izgleda čudno to mjesto jer poklapa se sa filmom,u filmu gori vatra pod zemljon,a u Centraliji već oko 50 godina gori vatra pod zemljon.Djeluje fin za istražit ali žalosno je to što su ljudi morali da napuste domove u kojima su odrasli.

Ne nego jučer ujutro hehe pa šta ću kad je sve fino urađeno hehe ali eto i prije sam ovo vidio ali kako sam pogledao film podsjetilo me da napravim temu i da malo prokomentarišemo.Stvarno u Americi ima čudnih ghost townova,sve to treba provjerit.

Ghost townovi su zakon!

Tisina, napusteni grad i tvoj um cine 'hororac'.

Oduvijek mi je zelja otici u neki americki ghost town sa drvenim kucama, onim karakteristicnim americkim i svaka ima trijem i sve.

Prasnjave ulice, drvece bez lisca cije se grane klate na vjetru i lupkaju jedna o drugu i svasta jos :)

Pokusat cu napisati pricu za sebe pa ako mi se svidi, postam ju ovdje.

Jel ima tu gdje u blizini kakav grad duhova(Hr i okolne drzave)?

Totalno se slažem sa ovim iznad objavljenim.Napušten grad,tišina i naš um čine horor.Ali pazite se kad idete u ghost townove jer ljudi koji su tu odrasli i živjeli sretno ne bi samo tako napustili svoje rodno mjesto i mjesto odrastanja.Ja ne bih samo tako.Ali pazite,možda ponekad napušten grad,tišina i naš um nisu jedini koji čine horor,ponekad tu zna biti još nešto što je stvarno i što čini pravi horor toga grada.