Vaš audio kutak

 Od gušta ću odgovorit. Diana Krall i njoj slične Patricia Barber, Norah Jones... ne podnosim. To iz mojih zvučnika ne izlazi. Mnogi audiofili forsiraju takve likove, ali ja konkretno u njima ne vidim ništa. Istinski sam ljubitelj rocka i to starijeg i to mi je jedini žanr koji volim. Večinu mog izbora pjesama kojima poznanicima reklamiram moj sustav je iz rock glazbe, a tu se nađe nešto vrlo malo klasike i fusiona. Jazz mi ne ide... ni na silu. A neke rock stvari poput Dire Straits "You And Your Friend" koje su pretjerano audiofilski forsirane zaobilazim u širokom luku jer su mi se doslovno zgadile.

Sretan Uskrs!

Svaka čast, više sam mislio zbog nicka zajebancija na dianu krAll, a mislio sam da je krell :) jer kog svakoga koga sam došao malo slušat je to uvijek glavna stvar bila, a brate mili više haha, dajem pass za steely dan jer mi je aja zbilja odličan album ali mogu i reći da zbilja sjaji na dobrim sistemima.

 Što se izbora glazbe tiče meni je bizarno da se uglavnom za testiranje u audiofilskoj zajedinici koriste izuzetno jednostavne i nezahtjevne skladbe.

Uglavnom nekakav dosadni jednolični jazz koji zvuči kao ona glazba dok se voziš u dizalu, solo ženski vokali - ne bi rekao čak ni da je to minimalizam već jednostavno krajnje nezahtjevna mlaka dosada.

Kao da netko kupi 5090 rtx grafičku i onda vrti minesweeper ili tetris pa na tome gleda framerate.

U npr. jednom tehničkom death metalu imamo više gitara različitih tonaliteta i intenziteta distorzije, bas gitaru koja se kad je produkcija dobra probija kroz miks, bubnjeve u kojima činele i kick udaraju više desetaka puta u sekundi, nerijetko visoki i duboki vokal kako se izmjenjuju ili preklapaju itd.

Po ovome što sam vidio da ekipa koristi za pisane/video recenzije ili po sajmovima imam dojam da bi im glava eksplodirala da čuju nešto tako i da nisu sposobni to uopće pratiti, kamoli probati malo analizirati koliko se u tome može razaznati npr. separacija instrumenata.

Moje je mišljenje oprečno.

Smatram da je jazz najgori način za testirati sustav jer ne sadrži adekvatne karakteristike unutar zvučnog zapisa.

Separacija instrumenata je sama po sebi izuzetno naglašena tako da će na svemu zvučati kao da sustav ima široku zvučnu sliku, o nekakvom sub basu nema ni govora tako da se rub najnižih registara neće percipirati, niti ima naglašenih krištavih visokih tonova koji mogu otkriti potencijalnu sibilantnost.

Kad u extremnom metalu mogu obratiti pažnju na specifični instrument u odnos na ostatak glazbe, kad se zasebno čuje svaki kick bubnja umjesto mulja, gitare grizu ali nisu naporne te vokal blago iskače iz svega toga znam da slušam pravu stvar.

Godišnje sam prosječno na pedesetak koncerata, pa reverencu vućem iz dobrog koncertnog zvuka (naravno često tonci znaju zajebat) i tome težim u kućnim uvjetima.

Sjećam se da sam na prošlogodišnjem Too Loudu bio u Intekovoj sobi sa dva REL suba više kategorije, i ekipa je puštala neki dosadnjikavi jazz koji vjerojatno nije išao ispod 60 Hz.

Pa daj nekakvu elektroniku, dub, techno, nešto da se čuju subovi poboga. Odabrat npr jazz za npr. prezentaciju subova je naprosto nekompentencija prezentera.

A gle, ruku na srce ogromnoj količini mainstream publike koji nisu srednjevječni audiofili jazz je dosada , a klasika još veća.

Ne kažem da svi trebaju vrtiti extremni metal po sajmovima ali postoje stotine žanrova koji ne odišu atmosferom iz staračkog doma ili udrugre gerijatričara.

Jazz i klasika, fakat teško da možeš isfurat veći audiofilski klišej.

 Zaboli me za mainstream publiku. Ti sad govoriš isključivo o svom ukusu i predrasudama. Kod klasike imaš apsolutno sve što ti treba za predočit sposobnosti svog sustava.

Nisu to predrasude več činjenično stanje da audiofili konstantno siluju sa jednim te istim žanrom i kategorički odbacuju sve ostalo.

Kult u kome se čude kako to da nema interesa mlađe populacije, a puštaju glazbu za ekipu iz staračkog doma po sajmovima gdje bi trebali zainteresirati ljude za to.

Ne kažem da vrtiti brutalni death već neki od stotina ostalih žanrova. Nikad u životu nisam čuo da se samoinicijativno pušta nekakav žešći metal ili rock, elektronika tipa techno ili ebm, instrumentalne soundtrackove filmova, pop hitove, evergeene...al ne, nula bodova - jazz i klasika.

Beskrajno dosadno.

Što u 95% slučajeva čuješ kad uđeš u demo sobu audio opreme, koji tip glazbe prezenter pušta? :D

 I kako ću kao netko tko nema interesa za jazz, klasiku ili ženske vokale išta procjeniti?

Često znam pitati da mi puste nešto od onog što mi je u interesnog sferi i skužio sam da što je jeftiniji sustav, to je ekipa voljnija dati ti da si slažeš playlistu, dok ovi sa sustavima od 100k € na njima vrte svoj jazz iz dizala koji nerijetko nit ne zvuči dobro.

Pa mislim da ne moraš biti ljubitelj nekog žanra za uočiti da li tu ima dinamike, kakva je pozornica, kakav je bas, da li su istureni ili povučeni srednji, ima li rolloffa visokih. Ne podnosim Dianu Krall, ali produkcija joj je izvrsna i može poslužit za procjenu sustava.