Sjeca li se netko doom-a 3

znam to, ali ne govorim sad o doom3, nego si ti spomenuo da je to da nije dosadnjikava igra u recenzijama inace igara opisano kao najlosija mana

P.S znam to za demone, znam ih napamet!!

s duznim postovanjem, ovu sam igru pesao sam osale neki dan tako da znam sta govorim

igra je dosadna nakon nekog vremena

Točno, vjerovatno je mislio na zvuke demona i cudovista...

hmm ovo su ona dva čudovišta pod imenom pinky, znao sam se mučit s njima xD

igra je extraa samo nisam uspio prići zadnjeg i sad cu je ponovo igrat...ja uporno gađam njega...a triba one kamikaze sto lete kraj glave ..jesam u pravu??

zadnju misiju?

ja je iz prve presao

samo odmah jamis onaj sto leti iz tvojih ruku (neman pojma kako se zove davno sam to igro), i pogodis ga u nogi.

pusti ove ostale, samo puno se kkreci i sredi ga u nogu i gotova igra.

yep, ali prije nisam znao kako im odstraniti glave, pa sam se PRIJE mučio ;)

instalirao

igrao 15 min

deinstalirao

polomio diskove

Sjećam se kao da je bilo jučer, inače igru sam prešao na XBox-u i bio sam uduševljen i sada me trnci prođu kada se sjetim.

Heh, jedna od prvih igara (zapravo mislim da je bila The Prva) kojem sam zaigrao je bio legendaran Doom II.

I došo je i taj dan (što našalost ne ću moći reći za svoju The Druga - Duke Nuke 3D) da zaigram nastavak... S nostalgijom u srcu i suzom na licu zapalio sam svijeću II i sa drhtavom rukom i loveći dah kliknuo sam na petokraku (ne, ne zovem se Andrija niti se prezivam Hebrang).

I tada... Pljas! Slikaš takav horor FPS u kojem se atmosfera gradi na nemogućnost korištenja flashlighta i oružja -.- Kao što je netko i stavio prije ovu sliku - budućnost, a nema nightvision (ok, ok, to bi mogli reći i za Star Trek).

Zbog početka nekako uvijek sam ovu igru uspoređivao s Half-Lifeom. Iskreno, atmosfera koju ponudi HF2 s Raven City (mislim da se tako zove, odmah na početku, u ovom gradu di vam leđa čuva svećenik koji si je malo previše popil) pojede za doručak kompletan Doom III.

Jednostavno nemaštovito, dosadno, u nekim segmentima prelagano (nakon CSa, trebao bih biti tulipan da promašim u Doom III), pati od sidroma Quake i atmosfera bljeđa nego na godišnjem okupljanju obitelji (iako moram priznati, da im je dobra fora bila sa srcem, ali i to je bilo: prvi puta - prebolesno, drugi puta - oh, well, ok...).

Šteta... Toliko potencijala...

Ja se stvarno pitam kada će netko napraviti jedan horor FPS koji će biti u rangu Doom II?

EDIT: Ako misliš na onog lika razapetog na križu nagalačke da. Prođeš njega i onda se boriš s CyberDemonom kojeg možeš ubiti samo s Soul Cubeom, klasična oružja su beskorisna osim ako ne koristiš modove.

BTW. lik s kamikazama oko glave je Gardian koji čuva Soul Cube, valjda si njega pobrkao s glavnim bossom.

EDIT 2: Poslje kad prođeš lika na križu i ideš kroz hodnik imaš jedno desno skretanje i ako točno na uglu tog skretanja pogledaš ljevi zid vidiš kamen s uklesanim logom id Softwarea, stisneš to i dobiš jedan ljepi easter egg, valjda se dobro sjećam.

Punih 7 godina Sretan rođendan!

Prije negdje 3 tjedna sam instalirao taj famozni Doom 3 i igra je tako - DOSADNA! Ajme kako mi je dosadna i zbog toga je još nisam prešao i ne igram je već par dana. Misije su linearne i sve do sada koje sam prešao su se odvijale u zatvorenome. A naporna su mi i čudovišta... ... nekako su mi na isti kalup.

I još jedna stvar koja mi je bezvezna je česti mrak - ništa se ne vidi i to mi kvari igru i ne podiže mi napetost (hmm, zanimljivo!?). A sama igra mi nije nešto strašna. Doduše, nisam počeo igrati na najteže, nego na srednjoj težini. Zato se sjećam da sam prije nekih 4-5 godina igrao demo igre Quake 4 i bila mi je odlična - čini mi se bolja od Doom-a 3. I još jedna stvar koja mi se svidjela kod Quake-a 4 je to što su oružja imala ugrađeno svjetlo i zbog toga mi je bilo odlično igrati, a ne kao što je izvedeno kod Doom-a 3 gdje se mora prebacivati između baterije i oružja.

Eto, to su moji (dosadašnji) dojmovi o Doom-u 3.

Kako kome.

Tako je i meni bilo, vjerojatno jer sam je prekasno zaigrao umjesto kada je izašla (pa su je svi stigli pokopirati), ali kad se malo uživiš u svijet igre postaje zanimljivija, zato je strah dok igraš nenadjebljiv, bolji od feara, dead spacea i svih sličnih igara.