Znam da je ovo tema friendzone club, ali vjerovatno je svi vidimo kao temu za opće jadikovke.
Napunio sam 18 godina. Mislim da sam došao na ovaj forum s 13 ili 12. Trinaestogodišnjaci, nađite se.
Postao sam ono što sam želio biti: okorjeli gamer, društveni poremećaj, ekscentrik, samotnjak, ali nisam znao da ću time postati ljuštura i propalica.
Da pojasnim stanje u koje sam se doveo: da nađem curu kojom bih se oženio, nemam niti jedne osobe na svijetu koja bi mi bila kum na vjenčanju. Ljudi s kojima sam proveo hiljade sati, ako ne igrajući onda pričajući na Teamspeaku, samo su dragi ljudi -kompatibilni duhovi. Sigurno sam uživao u njima, no oni su samo potrošeno vrijeme. Imam gdje noćiti u Harareu, ali s kim ću otići na pomfrit, sladoled, picu, ćevape?
Do sada sam se vadio na to da sam zapeo u svom gradiću, ali za 20 dana ću voziti, Sarajevo je udaljeno pola sata. Ja ću opet morati sam u kino.
U svakodnevnom životu mi to ni najmanje ne smeta, ali nakon slušanja cijelosatne lekcije svoje familije poželio sam da ja nisam ja.
Nemojte si to dozvoliti.
Siguran sam da mi je prije 5 godina bilo lakše uključiti se u ono što svi rade. Svi problemi koje imate s jednom curom, simpatijom ili slično (iako jesu veliki) nisu teški, trebate ih pogledati iz drugog ugla. Kao kad radite nešto što volite pa izađete iz sebe i objektivno pogledate kako da se poboljšate.
Ljudi su sigurno i dobri i loši, ali se ne druže skupa. Priđite dobrim, zapalite cigaru, popijte pivu, smijte se lošim šalama.
Izgleda kao glup savjet kojeg bi vam dala i vaša mama, ali iako vi možda mislite da ste sigurno bolji od mene i da ćete se snaći, čisto sumnjam. Vaša mama bila bi upravu. Ja sam čitao subtitlove filmova s tri godine, nisam rođen kao propalica.
Nema ničeg lijepog u tome kad je netko poseban i drugačiji, pogotovo kad 18. rođendan proslaviš s tatom, mamom, tetkom, ujkom i dedom i jedine osobe u koje se možete uzdati su forumaši koji će vaš post prijaviti jer je offtopic i F1-IVO koji će ga obrisati.









