Ljudi koji misle da je smrtnost pojedine osobnosti u tijelu s kojim se rodila loša stvar i groze se toga su u zabludi. Oni te zablude (još) nisu svjesni, ali budući se rijetko tko stvarno ne samo mijenja nego transformira, život s istom osobnosti bi nakon određenog "produženog" broja godina za veliki broj ljudi bio pakao i oni bi se sami javili da konačno žele umrijeti. Trajanje života se produžuje kako se uvjeti života poboljšavaju i kako tehnologija napraduje pa možda neke buduće generacije i dožive da živjeti 300 godina ili, Bože sačuvaj, 3000 godina i ne bi bio takav blagoslov kako si neki misle.
Zato i postoji slobodna volja. Naime, mnogi koji su preživjeli iskustvo kliničke smrti govore da ih je neko biće pitalo žele li u nebo ili se vratiti na zemlju. I baš svi govore da im se vidici prošire, da se stapaju s nečim većim i boljim od sebe ali da pritom njihova svijest i dalje ostaje - njihova. No, o tome bi se dalo još dugo raspravljati i nikada nikako ne bismo došli ni do jednog pouzdanog zaključka. Stoga je jedino u što možemo biti sigurni naša vjera. Vjerovali u nešto ili ništa.