Telekomi otpisuju dugove najsiromašnijima

 Činjenica je da takvih ima mnogo i to je ,IMO, problem mentaliteta. Moj komentar se odnosio na situacije u kojima ti je usluga potpuno ili djelomično nedostupna a raskid ugovora ti donosi "penale".

 Da ne spominjem kako je lagano preveslat umirovljenike i dovest ih u gadan položaj. 

Znam nekoliko onih kojih su došli iz DE, primaju pare gore na račun a tu prima socijalnu pomoć, novce, kuka kako je loše i strašno ovo ono, a kuća izgleda izvana ko jučer građena (da obnavljalo se prije 2 godine fasada, krov, inox ograda itd, mečka u garaži, kuća 500 m2 itd). Da se razumijem nisam ljubomoran, ali eto anarhija kod nas totalna pa može koristit ta "prava".

Tako da se nadam da ovim mjerama će biti oprošteni dugovi stvarno onima kojima je to potrebno. Ali opet se postavlja pitanje, onaj koji štedi, sebi je uskratio to i to, on je budala što pazi na novac i štedi ili ?

Sve je to tako kod nas. Nedefinirano i mišljenja sam da će biti oprošteno i onima koji imaju previše.

Čak bih rekao da razumijem sada i te koji su uletili u to i sad im se svi smiju i govore "vid budale uzeli kredit znali su kaj ih čeka". Ali kako ćeš ti zaradit stan od 30 m2 recimo, pa to je 350 000kn više manje. Kako zaraditi taj stan ? Netko bi se odselio od svojih, probaš nešto obitelj ovo ono. Di nać tolike novce ? Jedino kako možeš je kredit...

 Također potpisujem sve što je blckdog22 napisao u nekoliko postova iznad/prije. Svaka čast. Platio bi čovjeku pivu.

Za ovo prvo: da su kontrole države češće, a kazne oštre, ne bi im palo na pamet to raditi. A dodatan problem je da svi susjedi znaju sve o tome, a nitko ništa ne poduzima.

Za ovo drugo: moja prijateljica je otišla u inozemstvo raditi par godina, pa je odmah nakon povratka riješila pitanje stanovanja, našla posao i sad uživa.

 Škola je posebna priča, njima su ruke praktički vezane jer su im disciplinske mjere svedene na apsolutni minimum a bilo kakva primjenjena mjera za sobom povlači pozive i pritužbe roditelja, lokalnih šerifa kao i posjet prosvjetnog nadzornika. 

Da, temelj za raskid ugovora je postojao ali ostvarivanje tog prava na raskid je bio noćna mora koja je trajala 3 mjeseca i u koju je utrošeno vremena,živaca i novaca. Kako god okreneš financijski sam u minusu.

 ne,ne...meni je jasno sta govoris.

Daj mi navedi nekog ko nebi sad ovde radio i stedio i onda kad mu na pamet padne za neko vrijeme kupit auto.

Ali ti moras od neceg i s necim pocet ako nemas nista.

Stari kad se zaposlio posle rata bila je samo njegova placa i materi je palo na pamet u nasem selu otvorit trg jer nije bilo ni jedne.Okle bi njima pare bile da nisu uzeli kredit

otvorili trg i sve se onda okrenilo??sta su tribali cekat jos 20g pa ga uzet o tom ti ja govorim.

Je u teoriji je sve lipo stedis ne dizes nista onda kupis i bla,bla...slazem se.

A znas li ti sta ti zivot donosi sutra??

Isto tako ima njih sto ima stvarno treba ovrhe radit jer se kurce,a ne mogu platit to je istina,ali ima ljudi  znam ih takvi,vjencaju se,sve super,extra poslovi i odjednom otkaz oboje i sta onda?

Niko ne zna sta ce mu donit sutra,svak se nada boljem,ali ti ga obicno zivot metne kad se ne ocekivas u tom i je stvar.

Puno toga si napisao, a neke stvari su jedna drugoj suprotne.

I dalje tvrdim da je dizanje kredita loše rješenje.

Spominješ auto. Ako je za osobne potrebe, a ne za posao, onda je kupovina auta na kredit katastrofa. Preplatit će njegovu vrijednost u startu barem 20-30% kroz kamate. A čim ga izvezeš iz auto salona, vrijednost mu brzo pada, pa prodajom rabljenog nećeš doći ni blizu iznosa glavnice. Primjer: http://www.moj-bankar.hr/Auto-plovilo-kredit/Kalkulator.aspx

Napravio sam izračun za 90 000 kuna uz kamatu od 8,11% (koliko traži jedna naša banka) i rok otplate na 5 godina. Sve ostalo sam stavio 0 kuna. Ukupan iznos kamata (uz neznatno povećanje koje je napravio sam kalkulator) ispao je 19 777 kuna ili 21,97444% iznosa kojeg sam tražio. A gdje je tu još obavezno (i kasko) osiguranje, servis, benzin itd. To je primjer za auto, a mnogi su zaglavili upravo i prvo na kreditu za auto, a potom i na kreditima za sve ostalo.

Oni koji se izvuku iz kredita tj. otplate ga, često to slave kao ponovno rođenje.

Brak? Pa brak je danas prvo ekonomska zajednica. Kad jedna strana ili čak obje ostanu bez posla, brak puca. Primjera imaš svakodnevno koliko želiš. Još je gore ako par ima dijete, pa dijete trpi zbog nezrelosti roditelja koji su brak ušli zbog pritiska okoline ("Svi su se udali / oženili, samo ti nisi!", "A kad će unuci? Nadamo se prije nego što mi umremo!?") ili zbog kojekakvih skrivenih interesa (materijalnih ili poslovnih).

Onjegin...

Ne vrijeđaj, ono što sam napisao nije priča, nego stvaran život.
Ne samokažnjavam se, nego živim poštenim životom.
Valjda i ja imam pravo tu pisati ili možda nemam?

Izgleda da u današnje vrijeme za sve treba žnjora i da svi trebaju imati fakultete.

Pomirio sam se sa svojom situacijom još prije nekoliko godina.
Nisam ljubomoran, jer da jesam onda bi se ponašao kao oni.
Zbog čega misliš da sam u nečemu pogriješio?
Možda sam pogriješio što sam išao u srednju i trudio se u učenju, tj. mogao sam nakon osnovne škole odmah ići raditi dok je bilo više posla, pa vanredno završiti srednju, ali to spada u "možda" i nema smisla razmišljati na taj način.
 
Loše su prošli pošteni, jer će osim svojih morati plaćati i tuđe troškove, tj. već ih odavno plaćaju i s vremenom sve više.
Pitao sam se što je slijedeće, tj. kakva još gadnija vremena dolaze.

i

 Više bi im ostavio ako ne bi dizao kredit nego plaćao podstanarstvo, a razliku stavljao na stranu.

Ovo je kao što sam rekao kad bi imali sređeno podstanarstvo kod nas, no to nije tako. U državama gdje je to uređeno stanovi se iznajmljuju na 10-20 godina, ili  dokle god plaćaš stanarinu. To normalno daje sigurnost i ne može ti se dogoditi da te nakon 6mj gazda izbaci jer on prodaje stan ili je našao nekog tko će dati više. U takve stanove onda isplati i ulagati, iako je ustvari najmodavac dužan održavati i popravljati kvarove.

Zadnji put kad sam imao sličnu raspravu jer bila špica skupih stanova i dizanja kredita u francima i tada je razlika između najma i kupnje na kredit bila ogromna. Danas je stanovima pala cijena, pa ne znam točno koliko no nekakav rule of  thumb je da što je stan veći i skuplji to ga se manje isplati kupovati na kredit, dok kod nekakvih garsonjera i studija se ne isplati dugoročno iznajmljivati. 

Normalno ova računica uključuje strogu samokontrolu jer djeci neće nakon 30 godina ostat ništa ako se od novca koji se stavlja na stranu pljune 2000 dolara za zvučnike. 

 To sam samo kao primjer dao, sve sličnosti s primjerima iz stvarnog života su sasvim slučajni. 

 U ovom slučaju je potpuno nebitno da li se radi o stvarnoj situaciji ili o izmišljenoj. Svrha je dočaravanje situacije, karikiranje, primjer, simbol, preneseno značenje. Znači ako želiš na onom mom primjeru na kraju biti u plusu (ili ti ga ostaviti nešto djeci) novac koji stavljaš sa strane ne smiješ potrošiti tijekom života za bilo što. Ljudi kod stambenih kredita često spominju izraz prisilne štednje što dovoljno govori o tome da je jedan (možda i glavni) problem ovoe računice manjak samokontrole gdje će ljudi vrlo često zagrabiti malo za nekakvo putovanje, mobitel, televizor, bolji auto itd. i normalno da nakon 30 godina ti je ispalo da su bolje digli kredit jer su ovako sve potrošili.

Stari moj, neki ljudi se boje dizati kredit jer ne znaju sto ce ih docekati sutra pa ga nece moci placati.

A sa kamatom koju dajes banci mozes kupiti jos jedan stan dok ga odplatis za 30 godina.

Djeca na kraju dobiju stan kad starci umru, a starci zive do 90 godina, dakle dijete dobije stan sa cca 60-75 godina koji mu ne treba jer je do tada vec kupio svoj stan, opet na kredit. (samo primjer)

Ja od svojih nista nisam dobio, zivim kao podstanar i ostat cu dok banke ne smanje kamate na kredite ili dok ne smislim neki drugi nacin.

Lako se pametovati ali tesko je razumjeti svaku osobu i svaku situaciju koja je pojedinca dovela do nekog duga, minusa ili lose financijske situacije.

Budimo realni, ima neodgovornih ljudi, ali ima i odgovornih koji silom prilika zavrse na prosjeckom stapu.

Sve je to relativno i glupo je suditi nekome jer ima nesto a nesto drugo nije platio.

Pocistite prvo ispred svojih vrata a onda pametujte drugima.

Uopće nije ludost. Imaš mobilnost, nemaš rizik. 
Za 2000kn rente možeš dobiti jedino neki minijaturni stan od 40m2 (OK za 1-2 osobe).
Ako otplaćuješ taj isti stan po ovim cijenama to ti je uz 4% kamata na 30 god 2200kn/mj = 792kkn + troškovi min 250kkn (održavanje, namještaj, osiguranje) + oportunitetni trošak i gubitak mobilnosti (nemjerljivo s ovako malo parametara).
Kad taj stan otplatiš on vrijedi max 200000kn, ali recimo da vrijedi 300kkn (amortizacija, u normalnom svijetu se mnoge zgrade nakon 30-50god ruše jer su neisplative), dakle u minusu si 700000kn = isto kao da si bio podstanar, ali nisi imao neke pogodnosti koje podstanarstvo nosi (mobilnost, rizik, briga o objektu...)
Realno danas stan u Zagrebu s ovakvim poslovnim prilikama ne vrijedi više od 500-800€/m2. Valjda će se to promijeniti s vremenom, ali nema garancije za to. Da je tu prosječna plaća debelo preko 2000€ shvatio bih da ljudi imaju toliku želju živjeti ovdje. 

sve su brojke u deflatio razmjerima.