Prilagodi se ili nestani

Kojem djetetu?! Fetusu bez ili s jedva funkcionalnim živčanim sustavom, koji ne osjeća bol, koji nema sposobnost razmišljanja?

Kad govoriš o "nečijem" pravu na život, o čijem točno pravu na život govoriš? Banaliziraš situaciju i ignoriraš razliku između fetusa i djeteta.

Preporučio bih ti da prije nego nastaviš s ovom raspravom pogledaš:

Ma nemoj! Znači, prvi prisiliš majku da bude inkubator djetetu i onda prisiliš to dijete da odrasta u okolini koja ga nije htjela, možda mu majka ni neće moći osigurati adekvatne uvjete za život itd. Znači, prisilit ćeš majku da rodi kako bi se to dijete možebitno patilo kroz odrastanje i život, umjesto da si joj omogućio da pobaci, pa da rodi dijete kad bude spremna imati dijete, kad djetetu bude mogla osigurati najbolji mogući život. Ti tu ne vidiš nikakav moralni problem? Je li bolje da dijete živi u okolini koja ga želi i koja će mu pružiti sve što mu treba i što želi ili je bolje da dijete odrasta u okolini koja ga nije željela i/ili koja mu ne može pružiti adekvatne uvjete za život?

Možda bi trebao proučiti koja je učinkovitost kontracepcije. I možda bi trebao proučiti na koji način oni koji su najviše protiv prava na abortus educiraju djecu. 

Xanzzu kaže...

BlackDog22 kaže...

mbaksa kaže...

Je li doista riječ o djetetu? Ima li fetus veća prava od žene koja ga nosi?

 

Dijete/fetus nema više prava od žene, ali je njegovo pravo na život jače od prava žene na komfor. Prema tome pobačaj bi bio opravdan samo kad bi rođenje djeteta direktno dovodilo ženin život u opasnost.

Fetus je samo nakupina stanica koja u prvim tjednima trudnoće nema razvijen živčani sustav, dakle ništa ne osjeća. 

Ako gledaš na potencijal da to postane ljudski život onda moraš uzeti u obzir da taj potencijal ima i svaki spermić, svaka jajna stanica. Dakle ne mastrubirati ako ne želiš počiniti genocid.

 

Druga stvar, konfor i pobačaj baš i ne idu zajedno. Mislim da žene imaju pravo odlučiti se na pobačaj jer je to njihovo tjelo, a uglavno za to imaju i vrlo dobar razlog.

Problem u gledanju na svijet preko neke religijske prizme je iskrivljena slika svijeta temeljenog na utvrđenim činjenicama.

U ovom primjeru - život je svet i to je to. Crno bijelo. Nema pobačaja i gotvo. A što ako je žena silovna? Ako je djete bolseno? Ako ugrožava život majci? Što kad se oplođene stanice ne prihvate i onda odmru? Njih bog ubija?   

I onda imaš scenarije gdje ljudi protestuji ispred klinika za pobačaj i ogromni novci se ulažu u to da se ženama oteža pravo na ovaj izbor - što se meni osobno gadi.

 

Od neoplođene jajne stanice i od spermija nikad neće nastat dijete. Tako da te srednjoškolske fore o masturbaciji i genocidu ostavi za nekog drugog. Život nastaje oplodnjom jajne stanice i to što taj život u početku ništa ne osjeća ne znači da je manje vrijedan život. Jer ako ćemo vrednovati nečija pravo na život po tome što osjeća ili da li ima i kakav živćani sustav, osjećaje ili ne znam šta ne onda mi molim te rangiraj sljedeće primjere po vrijednosti prava na život: autisti, osobe s downovim sindromom, osobe koje imaju CIP poremećaj, osobe s oštečenjima na mozgu i da dalje ne banaliziram....

Ja nisam vjernik niti govorim o svetosti života i jer ga je dao Bog i slične gluposti. Ja govorim o tome da nitko nema pravo nekom drugom uskratiti pravo na život, osim ako njegov život direktno ne utječe na život ovog prvog (to jest samoobrana, u bilo kojem smislu). A što ako je dijete od 10 godina bolesno?

Pravo na život je vrhovno pravo svakog pojedinca i ne može postojat neka druga osoba koja će umjesto njega o tome odlučiti. To što žena tjera karijeru, nema materijalnih sredstava ili se jednostavno prasnula s nekim koga je vidjela prvi put u životu pijana ne može biti opravdan razlog da nekog ubije. 

Ok ako je tako, zasto ne izvaditi to dijete iz maternice i ostavit da se samo razvija. Aha da nemoze jer je dio matere, nakupina stanica koje ce tijelo odstraniti kad mu bude preveliko za držat u sebi i hranit.

Ti i dalje govoš da su žene inkubatori i ako dobrovoljno ne žele biti inkubatori, onda ih treba prisiliti da budu inkubatori.

Govoriš o "pravu na život" (ali i dalje ne govoriš o čijem konkretno pravu - je li fetus osoba?) i o tome kako osobu treba prisiliti da održi taj život koji bez te osobe ne bi bio održiv. Znači, žena mora svoje tijelo "iznajmiti" oplođenoj jajnoj stanici, dalje fetusu, dok se ne razvije u dijete. Po istoj logici ljudima bi trebalo bez njihova pristanka odstranjivati pola jetre kako bi se istom spasio život nekome tko treba transplantaciju jetre. Ili recimo bubreg - ne trebaju ti dva, pa ćemo uzeti od nekog kompatibilnog, bez obzira dao nam on svoj bubreg ili ne.

Nemoj više komentirati prije nego pogledaš video za koji sam dao link.

Mi vodimo raspravu, ne rat. Nikoga nisamo ubili, zaglali, silovali, zapalili mu kucu. Mozda smo neko ubili u pojam, ali to nije rat.

Ti sad tu postavljaš tezu da u određenim razdobljima ljudske civilizacije treba biti "toliko i toliko" ratova pa ako s religijski motivirnaim ratovima ne bi ispunili tu kvotu, onda bi se našlo nešto drugo zbog čega bi se ratovalo, da se ispuni zadana kvota?

E tu je ona glavna caka. Oni koji se protive abortusu se busaju da su oni za život, ali to nije istina! Oni su za rođenje, a kad se rodiš, ko te je*e, crkni. Jedini način za efikasno smanjiti broj abortusa je omogućiti dostojanstven život mladim roditeljima. Netko će reći "što bih ja radio za drugoga", ali u zdravom društvu ti njemu ne daješ već ulažeš u bolje društvo u kojem će i tvoja dijeca odrastati. Kada žene koje danas razmišljaju o abortusu budu vidjele budućnost uz zadržavanje djeteta broj abortusa će se manjiti na zanemarivu brojku. Treba težiti boljoj perspektivi, a ne zabrani.

Većina žena koje se odlučuju na abortus ili barem o tome razmišljaju (ako isključimo zdravstvene razloge kao kategoriju za sebe o kojoj se ne bi trebalo ni raspravljati), to rade zbog toga što ne vide nikakvu budućnost ni za sebe ni za dijete. Žena koja je donijela takvu odluku je dobro razmislila i između dva zla je odabrala ono kojoj joj se čini manje. Protivnici se koncetriraju na one žene kojima pobaciti ne predstavlja ništa, ali činjenica je da su takve žene manjina, a realno gledajući, bolje je da takve i nemaju djecu!

Općenito, što se religije tiče, religija sama po sebi nije loša. Postaje loša kada postane instrument moći!

Kad bi 99% djece odraslih u domovima, ostavljenih pri rođenju ili djeca koja žive u obiteljima slabog imovinskog stanja na svoj 18. rođendan rekla molim vas sad sam punoljetna zatucite me letvom jer nikad ni nisam htjela živjet možda bi se i složio s tobom. No ja nisam primjetio da se djeca bez roditelja ili siromašnih roditelja masovno ubijaju čim postanu svjesna sebe i okoline. 

Razlozi zbog kojih ti govoriš da ta nakupina nije osoba su razlozi da ne osjeća (bol), nije svjesna i sl. A zašto se isti kriteriji ne odnose i na recimo 20 godina starije nakupine stanica. Recimo nakupina stanica koja je ostala bez pol mozga u automobilskoj nesreći i sad vegetira? I da, istina je da je to u prinicipu jedino gdje se protivnici i pobornici abortusa razilaze. Zašto je nakupina stanica nakon 11-tog tjedana još uvijek samo nakupina, a nakon 12-tog je postala osoba?

Nisi reagirao na analogiju. Treba li po istoj logici ljudima bez njihova pristanka uzimati polovicu jetre, bubreg, na silu vaditi krv? Jer time bismo spasili nečiji život. I to ne život fetusa, nego život svjesne osobe, osobe koja razmišlja, ima emocije, osjeća bol, koja je godine proživjela u društvu.

Kako se ne radi o pravu žene? Dalo joj se dovoljno vremena da pobaci. To što joj se ne da više, ne znači da joj se ne treba dati uopće. Koje opravdanje imaš za takav crno-bijeli stav? A zašto joj se ne da više? http://www.telegraph.co.uk/health/healthnews/9582428/Abortion-24-week-limit-QandA.html

Prvo se pozivaš na religije, da su ti one dale moralne vrijednosti poput te "ne ubij", a sad u osnovi kažeš da tu moralnu vrijednost uopće ni nemaš.

Ili trolaš ili si osoba opasnih namjera. U svakom slučaju, završili smo s raspravom.

Ček sad si skroz u kontradikciji i skačeš sam sebi usta. Fetus od 6mj više nije nakupina stanica i takva nakupina stanica može preživjeti i van maternicu u inkubatoru. Tako da se ovdje očito radi o ubojstvu djeteta. I vračam se na početak pravo djeteta na život je jače pravo od inkomodiranja majke. 

Uzimanje bubrega i jetre direktno dovodi moj život u opasnost, a i aktivno pomaganje nekom u spašavanju života nije isto što i aktivno ubijanje. 

Argument ti je promašen ko hrvatska porezna politika:

- poželjet da se nikad nisi rodio nije isto što i željeti umrijeti

- želja za životom je usađena u ljudsku svijest (i općenito životinjsku) iz jednostavnog evolucijskog razloga - oni koji su imali slabu volju za životom koju je bilo lako uništiti su se predavali prije nego su svoje gene prenijeli dalje

- svijest je dio misaonog procesa za koji trebaju biti razvijene moždane funkcije

- u hrvatskoj je abortus ilegalan nakon perioda u kojem tek počinje razvoj mozga kod fetusa tako da je neopravdano pretpostaviti da fetus ima želju za životom (dok je primjerice tek rođena beba sposobna sama dopuzati do sise, primjerice ako majka izgubi svijest pri porodu)

- unatoč tome svemu i činjenici da ljudska svijest to percipira kao priznavanje poraza, i dalje ima ljudi koji bi odabrali da nikad nisu rođeni, i to ne samo u domovima, već i voljena djeca koja su svjesna čega su se njihovi roditelji morali odreći i kako su morali živjeti da bi oni mogli živjeti

Ajd nazad na temu: na stranu sad sve mane negative strane nazovi kako hoćeš strane katoličke crkve, ali neprihvaćanje evolucije nije jedna od njih. Ova izjava pape je višemanje nekakva potvrda malo dugotrajnijeg stava od ovogodišenjeg vatikanskog skupa. I Lamarck i Mendel su bili bliski crkvi i dali dobar doprinos biologiji, genetici i evoluciji. Katolička crkva nikada nije imala negativan stav prema toj temi, papa Pio Neki je još sredinom prošlog stoljeća izjavio kako smatra da nema nikakvog konflikta između evolucije i kršćanstva, Ivan Pavao II je rekao da je evolucija više od hipoteze i da je ljudska biološka evolucija ok stvar. Tako da u ovoj izjavi više vidim nekakvo političko distanciranje od Benedikta i njegovog inkvizicionističkog pogleda na svijet nego neku ajme prilagodbe vijest (koja to nije).