piješ vodu kao vo...ne znaš što je h2o
Voda je mokra.
Pratite me za još znanstvenih činjenica.
Voda je mokra, to je točno. No što znači da je voda mokra i zašto je mokra?
Spektar kaže ono što bismo očekivali, a to je da iz površine H2O vire atomi H. Oni su nevezani (vodikovim vezama) za druge molekule vode, nasuprot atomima vodika koji se nalaze dublje u tekućini.
Vire nevezani protoni? Pretpostavljam da ste ovdje mislili na nevezane molekule H2O? Protoni bi morali biti vezani za nešto.. U svakom slučaju, zanimljivo.
Sadrži li voda informacije?
Ima li memorijska svojstva?
PaleRider, mislio sam upravo to što sam napisao. Vodikovi atomi (protoni) vezani su kolaventnom vezom u molekuli H2O, ali nisu vezani vodikovom vezom za drugu molekulu vode. Iz teksta se vidi da postoji dvije vrste vodikovih atoma, tipa O-H i tipa O-H...O gdje .... označava vodikovu vezu. Vodik je u vodi (bulk) efektivno dvovalentan, a u površinskom sloju (djelomično) jednovalentan.
A na pitanje drugog čitetalja, ima li u vodi informacije, odgovaram da očito ima, jer da nema ništa o njoj ne bismo mogli znati. No količina informacija (vidljiva iz spektra) je niska, pa se ne bi mogla upotrijebiti kao npr. memorija za kompjutore. Osim toga, struktura vode vrlo je nestabilna, brzo se mijenja s tlakom i temperaturom, pa i to priječi da "informacija" u vodi bude za nešto iskorištena.
Voda je mokra, to je točno. No što znači da je voda mokra i zašto je mokra?
Voda nije mokra prema svakom materijalu. Voda je mokra samo prema materijalima prema kojima ima adhezivna svojstva. Materijal prema kojima ima kohezivna svojstva voda ne kvasi.
Ovo je dobar odgovor, gotovo za pet. Ali zbog čega je voda selektivno adhezivna? Zbog vodikovih veza koje može uspostavljati između svojih (H2O) molekula, no i između drugih molekula, posebice onih koje imaju skupine -OH. Takve skupine imaju molekule celuloze, pa stoga voda kvasi pamuk. Takve skupine nemaju molekule masti, ni organske ni mineralne (nafta), pa se stoga voda s njima ne miješa niti prijanja na masnu površinu. Sve je dakle u vodikovoj vezi. Kažu da se svake minute u svijetu objavi jedan rad o vodikovoj vezi. (I za utjehu alkoholičarima: vodikova veza uspostavlja se i između molekula alkohola.)
mene ponekad živcira to što površinska napetost vode nije dovoljna za hodanje pa moram plivati. 
A na pitanje drugog čitetalja, ima li u vodi informacije, odgovaram da očito ima, jer da nema ništa o njoj ne bismo mogli znati. No količina informacija (vidljiva iz spektra) je niska, pa se ne bi mogla upotrijebiti kao npr. memorija za kompjutore. Osim toga, struktura vode vrlo je nestabilna, brzo se mijenja s tlakom i temperaturom, pa i to priječi da "informacija" u vodi bude za nešto iskorištena.
Mislim (možda griješim) da ste krivo shvatili pitanje (ili ste ga vrlo dobro shvatili i pokušali mu svojim odgovorom dobaciti pojas za spašavanje). 
Kada se Maskeron raspituje o "informacijama" i "memorijskim svojstvima" vode, on nema na umu računala i sl. tehnologije, već nešto sasvim drugo, iz područja pseudoznanosti. -- Water memory
Mislio sam dakako i na tu pseudoznanstvenu teoriju. Bilo što da se o tome piše, bilo što da se kaže ili ne znam kakvu teoriju (hipotezu) da se postavi, ne može se poništiti činjenica da voda, istina, ima mnogo struktura, no te strukture nisu trajne - mogu biti stabilne tisućinku sekunde ili čak manje. To bismo mogli usporediti s valovima. Tekuća voda može poprimiti tisuće oblika, oblikovati tisuće valova, no kada se smiri, od vala ne ostane ništa. Pa što vrijedi u velikom (vidljivom) to vrijedi i u sitnom, na razini molekula. Možemo li gledajući more danas znati kakvo je bilo jučer, je li bilo uzburkano ili nije? Naravno, da ne možemo - jer voda ne pamti.
Voda možda u stvarnosti nema jasnu internu memoriju iz naše perspektive ali može ju imati efektivno. Npr. putem povratne sprege ili refleksije vala može se utjecati na mjesto izvora a to se onda može interpretirati kao rekolekcija izvornog događaja. Valovi i refleksije postoje na više skala, pa može biti i dugotrajnijeg "pamćenja", a teoretski i beskonačnog budući da svaka apsorpcija refleksije uzrokuje ponovnu emisiju (iako sa smanjenjem amplitude i/ili frekvencije). Pamćenje u prostoru definitivno postoji jer postoje gravitacijski valovi a sve što nije apsolutno mirno (a ništa nije) prima i odašilje nekakve valove na određenoj skali, e sad možemo li određeno "pamćenje" detektirati i s čime ćemo ga korelirati, to je relativno. Drugim riječima, pamćenje je u svemiru sveprisutno kao što je sveprisutna i degradacija ili pojačanje (ali i transformacija, ili evolucija) istog na određenom nivou i koreliranog s određenim entitetom. No nije uvijek jasno tko ili što pamti i u kojoj mjeri.. Upravo zbog beskonačnosti pamćenja naš utjecaj na svemir "odzvanja" u istom i nakon smrti. Iako naš mozak ima mogućnost lokalnog pojačanja pamćenja određenog događaja, upitno je i u kojoj mjeri su naša pamćenja naša, jer rezonancija postoji na svakoj skali te ono što se događa u našoj glavi i oko nas već se događalo negdje drugdje u nekom drugom vremenu. Zbog pamćenja (rezonancije) se povijest ponavlja, a zbog evolucije istog je to ponavljanje relativno.
Sve ovo što pišete zvuči uvjerljivo, samo nikako da kažete što se to emitira i što to rezonira.
Napunimo dvije čaše vode iz gradskog vodovoda.
Jednu držimo na sunčevoj svjetlosti 30 min.
Jesu li i dalje obje vode iste?
Maskreon, ovo što kažete rekao je još Heraklit: "Nije moguće dvaput ući u istu rijeku". No to su već duboke filozofije, a mi smo ovdje na području fenomeološkog, na području fizike. Sve te priče o pamćenju vode proizlaze iz pojave kristalizacije, tj. da oblik kristala nije nikad isti. To se ne vidi samo kod vode (leda) nego i kod svih minerala, pa i svih procesa kristalizacije. No to nema veze s nikakvim pamćenjem. Sve skupa bez veze. Kada se upuštate u istraživanje bilo čega, prvo trebate proučiti stručnu literaturu i vidjeti dokle su drugi prije vas stigli. Tek kad to utrvdite, možete tražiti nešto što se još ne zna, pronalaziti rupe u znanju itd. Ovako se vrtite u krug. Gdje vi vidite tajnu nad tajnama ja nalazim banalno objašnjenje. I nikako da razumijem te pseudoznanstvenike, bave se 20-30 godina nekim problemom, umjesto da upišu i završe strudij fizike ili kemije za 4-5 godina. I nakon toga dobiju još diplomu i mogućnost zapošljavanja.
Samo sam u dva posta postavio dva pitanja.
I ništa osim pitanja.
Postaviti ću i treće.
Ne treba 4 godine studiranja za botaničara. Osobno sam isprobao, ono što su intuicijom radile i stare žene.
4 biljke sam zalijevao vodom sa gradske pipe. Druge 4 biljke sa vodom koja nije bila začepljena u boci i svakog dana je bila na suncu 20 minuta. (savjet bakica cvjećarki je uvijek bio, zalijevaj s ostajalom vodom koja nije začepljena)
Razlika u rastu je vidljiva i osobi koja ima dvije mrene i očni tlak.
Da se nadovežem na gornji post oko kristalizacije.
Čini mi se da ovaj gospodin ima nešto više od SSS i da je mjerodavan nešto isprobati.
Kristal destilirane vode
Kristali izvorske vode
Kristali destilirane vode izloženi suncu i božemeprosti, glazbi Dvoržaka i Mozarta.
Ništa ja ne tvrdim. Ja samo propitkujem. Propitkivanje je majka svih ekspanzija, a sujeta je kočnica.
Pa već kad propitkujete, onda je red da Vam i odgovorim. Oblik kristala leda (snježne pahuljice) ovisi o uvjetima u kojima je ona nastala. Ima mnogo faktora, često vrlo suptilnih o kojima ovisi oblik kristla leda (i drugih tvari), pa ih je praktički nemoguće reproducirati. Neki je čovjek prije 100 ili 200 godina snimao (ili crtao) pahuljice snijega - i nije našao nijednu istu. Ni meteorolozima to nije promaklo, pa oni imaju svoju klasifiaciju pahuljica snijega (po sličnosti oblika) iz čega mogu zaključiti u kojim je uvjetima ona nastala, iz kakvog oblaka i sl. Stoga ovo što ste dobili nije ništa neobično, riječ je naprosto o različitim uvjetima kristalizacije. No ti uvjeti su kod Vas slabo definirani, to bi bilo jedino za zamjeriti. No da biste do kraja razumjeli o čemu se radi, treba reći da se svaki kristal razvija oko neke jezgre kristalizacije. O broju, vrsti i veličini tih jezgara ovisi mnogo toga. Mnogo ovisi i o temperaturi, kolika je i koliko je kostantna, jer o temperaturi ovisi brzina kristalizacije, a s njome i veličina kristala (manja brzina - veći kristali). Može se dogoditi da kristali nastanu, a onda se opet otope (ili rastale) jer se promijenila temperatura, što se ne vidi budući da su sitni. U vodovodnoj vodi vjerojatno nastaje nekakav karbonatni talog (čestice) koji služi kao jezgra kristalizacije, dok kod destilirane vode za to može poslužiti prašina iz zraka ili mikro(nano)čestice plastike iz boce u kojoj je kupljena. Svega tu ima, svega ima samo ne memorije vode.
Sve ovo što pišete zvuči uvjerljivo, samo nikako da kažete što se to emitira i što to rezonira.
Različite vrste valova koji se prenose prostorom ekscitacijom potencijala, polariziranog ili ne, generalno ovisno o skali. U to spadaju elektromagnetski i gravitacijski valovi, ali i valovi na skalama koje mi ne možemo detektirati. Ja postuliram diskretne vertikalne energetske nivoe prostora (eksponencijalnog rasta korelirajuće energije, s velikim razlikama u magnitudi energije između nivoa) među kojima dominira različita vrsta energije i pripadajućih valova. Radi se o kompletnoj relativnosti gdje je sve, uključujući i brzinu prijenosa informacija u prostoru (kauzalnost), relativno na skalu (vertikalni energetski nivo). Informacije se mogu prenositi horizontalno, ali i vertikalno između nivoa. Korelacija (eng. entanglement) je esencijalna i sve sile koreliraju sa diferencijalima korelacije u različitim dimenzijama (skalama) prostora. Budući da je sve relativno, apsolutne konstante ne postoje, što onda uvjetuje oscilacije i fluktuacije svega i svačega na svim nivoima (iako se to, zbog inherentne ograničenosti promatrača, neće uvijek moći detektirati). Dakle, ako imamo oscilacije i valove koji moraju imati ograničen (konačan) domet (jer medijator sile, iz uvjeta kompletne relativnosti, ne može imati masu jednaku apsolutnoj nuli) na različitim skalama, imamo i refleksije i rezonancije na različitim skalama.
Predlažem zainteresiranima. Nije velik financijski trošak.
Lidl Kaufland i svi slični, imaju vikendom odjeljak sa cvjetnim asortimanom.
Spojite ugodno s korisnim.
2-3€ male sadnice mini ruža ili što vam je već drago. Ne baš kaktusiće.
Držite oba cvijeta na istoj lokaciji.
Zalijevajte ih istom količinom vode.
Jednog direktno sa pipe, drugoga sa odstajalom vodom koja nije začepljena i koja je dnevno bila izložena oko sat vremena suncu.
Te biljke su inače kratkoročni sezonski ukras. Imaju vijek trajanja. Javite kada krene propadanje i kolika je razlika između biljaka.
Glede kristalizacije kapljica. Navedeni dio je izveden u kontroliranim uvjetima. I prirodno i kontrolirano, kristali nikada nemaju savršeni geometrijski oblik kristalizacije.
Nazovimo ovu herezu "brižno tretirane kapljice-voda" daju savršene kompleksne geometrijske strukture. I...prirodna izvorska voda sa samog izvora.
To su potvrdili ovi japanski zgubidani.
Kako to, kako to..ja ne znam. Vidim i propitkujem kako?
Memoriju nisu ustanovili, ali nekakav oblik reakcije na podražaj okoline, jesu.
Smatrate li da voda može imati podražaj? A da nije ubačena cedevita. Čisti podražaj od okoline i uticaja zračenja iz te okoline u odnosu na onu unutar pocinčane cijevi pod pritiskom od par bara?
Ne smatrate jer to nije spominjano ne xy semestru. Ostaje misterij kako su ovi školovani japanci dobili geometrijsko savršene kristale i degradirali njihovo savršenstvo finog veza sa svakim sljedećim ukidanjem "idile".
I za moje uši zvuči nenormalno, no japanac u poznim godinama je čak urlao na jednu vodu i vrijeđao je sa svakakvim prostotama. Ista ta, donedavno voljena sa savršenim kristalima, na sljedećem pokusu daje deformirane, baš ružne kristaliće.
Znanost je tu da promptno anulira taj pokus. Nitko ništa nije poduzeo.
Samo sam u dva posta postavio dva pitanja.
I ništa osim pitanja.
Postaviti ću i treće.
Ne treba 4 godine studiranja za botaničara. Osobno sam isprobao, ono što su intuicijom radile i stare žene.
4 biljke sam zalijevao vodom sa gradske pipe. Druge 4 biljke sa vodom koja nije bila začepljena u boci i svakog dana je bila na suncu 20 minuta. (savjet bakica cvjećarki je uvijek bio, zalijevaj s ostajalom vodom koja nije začepljena)
Razlika u rastu je vidljiva i osobi koja ima dvije mrene i očni tlak.
...
Ovo je najcesce vezano za klor iz vodovodne vode. Jer na suncu i otcepljeno ce polako isparavat, a vecini biljaka dosta skodi.
Al zato ces nakon nekog duljeg vremena primijetit i da ti se pocnu skupljat alge u toj boci, jer ih vise nema sto ubijat.
I najbitnije: voda mora odstajati na istoj temperaturi na kojoj je i biljka, jer ako ju zaliješ hladnijom ili toplijom vodom, nemoj se čuditi ako crkne.
To zna valjda svako dijete u vrtiću.
Kolega mistificira nekaj kaj je zapravo zdrava logika (osim, naravno, nordijcima koji iz saune na 70+ iskaču van i bacaju se u ledenu vodu ).
jesi kad bio u sauni ?!?!
tam je temperatura 95°C...
možeš se bacit u more ispred Antarktike, par minuta si miran, jer ti jednostavno treba vremena da se ohladiš (a ne pothladiš)....
Ima i bolje. Kažu da su topioničari oblizali prst, a onda ga provukli kroz rastaljeno željezo (1200 stupnjeva). Ništa mu se nije dogodilo!
Da se nadovežem na gornji post oko kristalizacije.
Čini mi se da ovaj gospodin ima nešto više od SSS i da je mjerodavan nešto isprobati.
Demistificiranje kristalizacije vode. 
Ovo je najcesce vezano za klor iz vodovodne vode. Jer na suncu i otcepljeno ce polako isparavat, a vecini biljaka dosta skodi.
Al zato ces nakon nekog duljeg vremena primijetit i da ti se pocnu skupljat alge u toj boci, jer ih vise nema sto ubijat.
To su bablja naklapanja. Količine klora u vodovodnoj vodi su premale da bi škodile biljkama. Biljke kojima šteti klor se ionako ne zaljevaju običnom vodom nego destiliranom i to je vrlo mali broj biljaka, kao npr muholovke, dracene itd. Čak i većina biljaka za koje se tvrdi da trebaju destiliranu vodu ustvari ne trebaju i mogu se bez ikakvih problema zalijevati sa vodom direktno iz pipe. Npr za Marantu je uvriježeno mišljenje da ne podnosi vodovodnu vodu a to nije točno. Ona ne podnosi temperaturne razlike, a što se tiče vode potpuno joj je svejedno kakva je.
Ono na što su biljke jedino osjetljive vam je već fer-de-lance napisao: temperatura vode.
Vodovodna voda je većinom prehladna. Kada se biljka koja je na sobnoj temperaturi zalije vodom iz pipe koja je zimi na par stupnjeva dolazi do temperaturnog šoka. Biljka reagira odprilike isto kao kad čovjek zimi skoči u hladnu rijeku ili ljeti kad vruć skoči u prehladno more. Odstajala voda je na istoj temperaturi kao i biljka i nema temperaturnog šoka.
Pošto hladna voda ohladi i zemlju u kojoj je biljka, ona automatski gubi i "idealne" uvjete. Hladna i mokra zemlja je podložnija razvoju pljesni koja također utječe na biljku i korjen.
Ista situacija je i ljeti kad se također ne zalijeva iz pipe iz jednostavnog razloga što je voda prehladna. Kad je na vrtu ljeti +35°C zalijevanje vodovodnom vodom dovodi do šoka i biljka staje s rastom. Ako se zalijeva iz pipe ljeti treba koristiti vodu koja je topla, približno iste temperature kao i zemlja i nema nikakvih problema.
A što se tiče ovih trabunjanja o pokusima s biljkama koje je kolega gore naveo: takav pokus ne dokazuje apsolutno ništa osim da taj tko radi pokus nema pojma o biljkama.
To što su dvije biljke iz istog dućana i u isto vrijeme kupljene ne znači da im je korjen iste jačine, da su isto tretirane i dobile istu količini gnojiva ranije. Dvije biljke iz istog uzgoja ne moraju nužno biti iste kvalitete i na svaku promjenu idealnih uvjeta neće reagirati isto. Dovoljno je da je jedna stajala bliže vratima a druga dalje na polici i da biljke nisu iste. To što na biljci piše da je "sedum" ili "vrijesak" ne znači da su obje biljke ista vrsta seduma ili vrijeska. Postoje stotine vrsta i podvrsta a biljke u trgovačkim centrima su jako često krivo označene. Biljke nisu "kratkoročni sezonski ukrasi" niti imaju svoj vijek trajanja osim u slučaju jednogodišnjih biljka i Tilandsija koje nakon što puste cvijetno pero odumiru nakon cvatnje. Svaku drugu biljku iz trgovačkog centra je moguće bez ikakvih problema godinama uzgajati vodovodnom vodom.
Pa da pojednostavim: Hoćete zdrave biljke zalijevajte ih vodom koja je odprilike na istoj temperaturi kao i zemlja. Odstavite "odstajalu" vodu vani na +5°C i zalite biljku i dobit ćete potpuno isti učinak kao i voda direktno iz pipe zimi.
Iz ekonomskih razloga sam naveo slučajnom forumskom prolazniku da iskuša sa dvije biljke.
Gore sam naveo da ja iskušavam sa više biljaka.
Temperaturu nikada nisam spominjao, već drugi forumaš. Meni nema nepoznanica oko temperaturnih šokova.
Pošto uzgajam rajčice u vrtu, ljeti dobro znam kada se zaljeva i na koji način i zašto se mogu spalit donje grane rajčice.
Ja ništa od navedenog nisam pitao.
Ja sam na prvom postu pitao..
- dvije čaše vode iz pipe
- obe stoje na sobnoj temperaturi
- jedna je izložena suncu 30-45 minuta
Ima li voda efekt obogaćivanja, kao što umirovljenik ima savjet lječnika da u ovom siječnju svakog dana bude 20min na suncu i dobit će dnevnu dozu vitamina D.
Ništa van toga ja ne spominjem..osim onih kristaliziranja koja su i dalje ne-demistificirana. I ne želim širiti temu pored onog videa i sve prebaciti na nerazjašnjene zakone univerzuma gdje se savršenstvom smatra heksogen oblik, od kristala do saća.
Ja sam probao, jednu vodu sam stavio u duboko na -18 ali onda se zaledila pa nisam mogao njome zaliti pa sam ponovio s antifrizom koji je tekuć na toj temperaturi. Drugu biljku zalio Jamničkom koja je stajala na suncu dva sata, obje biljke su uvenule što znači da je svejedno čime i kojom temperaturom zalijevaš.
Iz ekonomskih razloga sam naveo slučajnom forumskom prolazniku da iskuša sa dvije biljke.
Gore sam naveo da ja iskušavam sa više biljaka.
Temperaturu ...
Spominješ temperaturu iako očito to ni sam ne vidiš:
"Ja sam na prvom postu pitao..
- dvije čaše vode iz pipe
- obe stoje na sobnoj temperaturi
- jedna je izložena suncu 30-45 minuta"
Voda iz pipe 10-15°C(zimi puno niža), voda na suncu se brže grije. Biljke vole vodu temperature 20-30°C. Normalno da će bolje reagirati na vodu koja je na temperaturi od 23°C nego 21°C.
Pogledaj vodu u bazenu koliko se temperatura mijenja čim dođe sunce nad vodu. Nema tu nikakve filozofije, što se tiče vode sve je u temperaturi.
A to što su ti od 4 biljke neke bolje rasle sam već napisala ranije. Ako uzgajaš rajčice trebalo bi ti biti jasno koliki utjecaj na biljku ima kvaliteta sjemena, korjena, jačina biljke i svi ostali čimbenici. Ne postoji način da ti u svom kućnom okruženju imaš 4 biljke i da one imaju potpuno iste uvjete da bi mogao išta tvrditi i zaključivati.
Odkud znaš čime su te biljke tretirane prije? Dal' je jedna od njih dobila 5ml gnojiva, druga 6 a treća 9ml. Možda je jedna od njih zalijevana 2 puta a jedna samo jednom. Možda ti je jedna na prozoru bliže spoju prozora i zida pa ima nižu temperaturu za 1 stupanj a druga dobiva temperaturu od sunca na prozoru. Možda je jednostavno jedna bila lošijeg rasta na početku pa je naglo krenula a druga je krenula brže pa zbog loših uvjeta stala.
Za takve eksperimente moraš imati 4 savršeno iste biljke, u umjetno proizvedenim istim uvjetima sa termometrima za svaku biljku, točno mjerenom temperaturom vode u čašama itd. Sve ostalo su kibi dabi priče. I ja mogu tvrditi da moje biljke bolje rastu kad im tepam i pjevam. A dal' je to do mog milozvučnog glasa ili do toga kaj su dan prije dobile turu gnojiva je druga priča.
Ja sam probao, jednu vodu sam stavio u duboko na -18 ali onda se zaledila pa nisam mogao njome zaliti pa sam ponovio s antifrizom koji je tekuć na toj temperaturi. Drugu biljku zalio Jamničkom koja je stajala na suncu dva sata, obje biljke su uvenule što znači da je svejedno čime i kojom temperaturom zalijevaš.
Cccc da nisi bio škrt i zalio biljku sa gemištom umjesto jamničkom sad bi imal lijepu biljku 
Također, pošto se slažem sa gospodinom Raosom, da je nužno preći svo gradivo od tablice množenje do biokemijskog inženjeringa, kako bi se moglo o nečem razgovarati..tj uzimati sebi statusno pravo diskutanta.
Ja to nisam. Ja sam propitkivač. Neuk sam i neobrazovan. Čisto biološki trošim kisik i čekam konačnu razgradnju ispod ploče.
To bi isto bila dobra tema za bug portal. Razlika trunjenja u prirodnom zemljanom humku i unutar modernih armiranobetonskih grobnica na police.
Ja kao propitkivač, samo sam paralelno popratio one koji imaju licencu za govor.
Gerald Pollack
Professor of Bioengineering,
University of Washington
Pollack Laboratory | EZ Water | University of Washington
Zanimljiv profesor koji nije lokalna budaletina poput mene i bavi se svim nepoznanicama oko vode.
Zadnja konferencija u Sofiji 2017 je bila okupljalište 4-5 autobusa natrpanih biokemijskim inženjerima. Ne sumnjam da bi i gospodin Raos bio rado viđen gost.
Water Conference | on the Physics, Chemistry and Biology of Water
