Uvjek sam znao da sam bolestan,sad sam bar sluzbeno.
Sada je i službeno: ovisnost o igrama tretira se k
- poruka: 29
- |
- čitano: 10.039
- |
- moderatori:
vincimus
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
Jel mogu sada sluzbeno u invalidsku penziju?
Od sutra svi na bolovanje
Gaming PTSP
slijedeći korak: profesionalna bolest uzrokovana pretjeranim igranjem solitarea i minesweepera na poslu
ima da nam cijela drž. uprava ode na bolovanje
Naravno i beneficirani radni staž. Mislim, tko očekuje da osoba od 65g može uspješno riješiti minesweepera. U penziju sa 45
znači, mi u klasi cigareta-kava-igranje smo beznadežni ...
Jedna od bolesti koja je povezano s gamingom je upala karpalnog tunela pa bi bilo zgodno to sve povezati i otici u invalidsku penziju.
https://www.mirovina.hr/novosti/invalidsku-mirovinu-zbog-fizickih-psihickih-bolesti/
Pa ovisnost o bilo cemu se uvijek klasificira kao neka F-dijagnoza i tako spada pod "bolesti".
= povećanje poreza na igre pa lagano poskupljivanje poput cigareta.
Šta neće još postati bolest?
To je bolesno koliko su moderne igre dobre ;)
sad konačno mogu ženu strpati u neku kliniku za liječenje od ovisnosti
dosta je bilo te mmo okupacije
Ja se totalno slazem sa clankom.I sam sam bio ovisan o igri Cabal.Znaci igrao sam preko 8h svaki dan i sa time da sam znaci kasnio u skolu,totalno sam bio ne naspavan i totalno sam se odvojio od socijalnog drustva.Kada bi gubio,znao sam vise puta hebat mater igri ili komponentama.Totalno sam bio prolupao.Cak sam poceo i zdravstvene fizicke probleme imati.Znam da ce vecina reci da je ovo totalna glupost,da sve ovisi kakvog si karaktera.To stoji,ali kada se ti izlazes necemu sto te moze zarobiti,to nije normalno.lli to protumacite ovako.Ovisnost o cigarama.Netko moze zapaliti 2 cigare na dan i to kontrolirati.Ali vecina nije u stanju to kontrolirati i puse ko turcilosi.Takodjer se moze to reci i za lakse droge.Znaci netko moze igrati par sati i ne osjecati nikakvu ovisnost na nacin da ga vuce da igra jos.Smatram da je to postala bolest jer pogledajte samo ovu djecu danas.Otidju na kavu i svatko od njih tipka po mobitelu,dal igrao neku igricu ili FB,TWITER ili koji vec kukuruz.Ljudi vise nemaju tema za razgovor.Svatko je u svom svijetu.Svaka zezancija se svodi na.E pogledaj ovaj klip e pogledaj ovaj GIF i slicno.Tehnologija je uzela maha velikog sto se tice ove danasnje omladine.
Na godišnjem sam ali slabo nešto igram, jesam li samoizlječen?
Ko prizna da je bolestan, ima šansu da se izliječi.
znači, mi u klasi cigareta-kava-igranje smo beznadežni ...
Ma najgori smo od sve djece...
Na godišnjem sam ali slabo nešto igram, jesam li samoizlječen?
Vjernik si, puno si se molio i dotakla te božja ruka..
Amen.
Sad će nam Berecki preporučiti lijekove, antidepresiv Antigaming 3x 300 mg i anksiolitik GamingOFF 4x5 mg.
Sad cekamo da se posao isto tretira kao ovisnost jer ipak potrosis 8 sati dnevno na to, a ogroman dio ljudi jos minimalno sat-dva vise jer si ne mogu pomoci pa zbog ovisnosti prevale kilometre i kilometre samo da dodju na posao.
ZNAKOVI KOJI UPUĆUJU NA POSTOJANJE OVISNOSTI:
1. Manjak kontrole nad navikom posla (učestalost, intenzitet, trajanje, kontekst, početak i završetak ne mogu se kontrolirati)
2. Posao dobiva prioritet nad svim drugim dnevnim aktivnostima i interesima
3. Nastavak ili povećanje intenziteta posla unatoč pojavi negativnih posljedica (manjak sna, problemi s prehranom, otežano funkcioniranje osobe u obitelji, društvu, školi ili na poslu)
Hajdemo stvari vratiti u okvire medicine. Psihička se bolest očituje ne u tome što netko radi ono što nitko (zdrav) ne radi, nego u tome što u tome pretjeruje, što mu to što radi iskrivaljuje sliku stvarnosti i emotivno ga opterećuje. I duševna bolest boli. Jesti je dobro, normalo i, dakako, nužno. No ako čovjek u tome pretjeruje, ako se prežderava do te mjere da poslije toga mora povraćati, ako mu hrana ne služi za zadovoljavanje fizioloških potreba nego za bezuspješno razrješenje podsvjenih poriva i sukoba, onda je riječ o psihičkoj bolesti. Psihičke je bolesti laiku teško prepoznati jer bolesnik opravdava njezine simpotome i svoje ponašanje (racionalizacija), pa se sve čini da je sve u redu, posebice kada je bolesnik inteligentan. Stoga se i prema ovoj novoj ovisnosti treba odnositi prema svakoj drugoj: nije svatko tko igra na sreću kockar niti je svatko tko pije alkoholičar.
Hajdemo stvari vratiti u okvire medicine. Psihička se bolest očituje ne u tome što netko radi ono što nitko (zdrav) ne radi, nego u tome što u tome pretjeruje, što mu to što radi iskrivaljuje sliku stvarnosti i emotivno ga opterećuje. I duševna bolest boli. Jesti je dobro, normalo i, dakako, nužno. No ako čovjek u tome pretjeruje, ako se prežderava do te mjere da poslije toga mora povraćati, ako mu hrana ne služi za zadovoljavanje fizioloških potreba nego za bezuspješno razrješenje podsvjenih poriva i sukoba, onda je riječ o psihičkoj bolesti. Psihičke je bolesti laiku teško prepoznati jer bolesnik opravdava njezine simpotome i svoje ponašanje (racionalizacija), pa se sve čini da je sve u redu, posebice kada je bolesnik inteligentan. Stoga se i prema ovoj novoj ovisnosti treba odnositi prema svakoj drugoj: nije svatko tko igra na sreću kockar niti je svatko tko pije alkoholičar.
Eto, gospon @danen.
To sam slično mislio napisati ali bi puno forumaša mislilo da se zafrkavam a kad napišete vi o tomu ispadnete genije.
Ne znam više što je s tim ljudima a meni je glava struka.
To je bolesno koliko su moderne igre dobre ;)
Bolesno je koliko su igre prije 15-20 godina bile bolje od današnjih.
Sad cekamo da se posao isto tretira kao ovisnost jer ipak potrosis 8 sati dnevno na to, a ogroman dio ljudi jos minimalno sat-dva vise jer si ne mogu pomoci pa zbog ovisnosti prevale kilometre i kilometre samo da dodju na posao.
ZNAKOVI KOJI UPUĆUJU NA POSTOJANJE OVISNOSTI:
1. Manjak kontrole nad navikom posla (učestalost, intenzitet, trajanje, kontekst, početak i završetak ne mogu se kontrolirati)
2. Posao dobiva prioritet nad svim drugim dnevnim aktivnostima i interesima
3. Nastavak ili povećanje intenziteta posla unatoč pojavi negativnih posljedica (manjak sna, problemi s prehranom, otežano funkcioniranje osobe u obitelji, društvu, školi ili na poslu)
Šta bi se za to reklo u Japanu... Karoshi
naprotiv! igre na mojem disku ovisne su o meni. bez mojeg igranja njihovo postojanje bi bilo besmisleno i tu bi se pojavile kojekakve depresije, destruktivno ponašanje i nekakvi sindromi nazvani po nekome tko ih je imao ili otkrio.
Nisam se sigrao jedno pet godina i sad kad se ufatim tipkovnice i neke sigre moji likovi u igri dobiju depresiju zbog moje loše igre.
Meni bude super jer oni pate....
Jel mogu sad i ja tražit invalidsku mirovinu, il moram i ja plinske boce na ulicu vadit da dobijem penziju.