.. formulirati. Ne ide to mehanički. Potrebna je kreativna nota.
-intuicija, slučajnost.. bilo što, u jednom od bezbrojnih istraživanja-experimentata, japanski tim supravodljivosti je slučajno vinom zalio projekt (fešta) i dobili bolji rezultat.. sad je to već rutina u pokusima, šprica se svime, sokovima, majonezom.. što god ima u frižideru, možda će idući uključiti wc-sanitar, vegetu, možda brašno ili cement, duhan, .. odnosno u bezbrojnim mogućnostima ponekad je brže doći do cilja računajući na sreću-slučajnost nego sistemski, tj problem onih 10.000 i više kombinacija, pri čemu bi bila potrebna nazovimo 'optimizacija', kao u šahu do svih mogućih poteza prvo se eliminiraju nemogući-nedozvoljeni, zatim oni koji očigledno ili lakše utvrdivo nisu dobri i tad se računaju permutacije preosatalih, daleko manje computinga nego da se mehaničkim brojačem uvjek računa sve, dok gpu optimizacija u gamingu koristi vidljivost objekta i nevidljiv dio odbacuje što ubrza FPS.. dok ista metoda nije primjenjiva za npr ACAD jer tad nam nije kriterij što je skriveno, naprotiv, tad se upravo želi precizno izračunati npr opterećenje grede-mosta, krila, sile.. nije kriterij brzina nego točnost, dvije suprotne primjene i kriterija u istom driveru-hw-u..
-drugačiji primjer je količina bilo čega, npr brojeva ili duljina preciznost-decimale, ljudi mogu relativno dobro hendlati par do nekoliko objekata-brojeva, relativno brzo-točno. Ako se broj poveća dođe problem, težina i greške klase previd, tj ne kao stvar znanja nego kao previd, ispuštanje .. cpu kao mehanika nema taj problem, tj ovisno koliko su široki registri toliko podataka može hendlati jednakom točnošću-točno kao i brzinom (ovisno o deklariranom tipu podatka, duljini i optimizaciji za taj tip varijable, npr integer ili long-double ostali..).. mehanika-stroj nema ljudski problem, fokusa-pažnje-preciznosti i takvih grešaka, čime je calculator uvjek bolji za računanje nego osoba-čovjek ili neki cnc-stroj za ponavljanje iste radnje beskonačno bez promašaja-odstupanja unutar same tolerancije preciznosti tehnologije..
-spoj, ljudi kreiraju 'kreativni dio', zadaju parametre, upute cnc-u, .. stroj tad jednom postavljene upute, algoritam, ponavlja-izvodi, točno-precizno, beskonačno (do kvara).
-trenutno najnapredniji algoritmi, nešto kao polu-ai, koriste optimizacije, labava pravila, ne 100% točno-najbolje-jedino, nego dovoljno dobro recimo sve iznad 80% je prihvatljivo (50% bi bilo ćorava baba-parnepar dok se do 66% računa slučaj-placebo.. i tek od 70naviše je kao kriterij takvih algoritama-pravila). .. primjer 'problem trgovačkog putnika' ili let pčele-bumbara, avio.. dok bi klasičan algoritam želio točno-100% izračunati i izabrati najbolje, labavi računa manje, pliće.. dovoljno dobro, tj kriterij je tad 'vrijeme', neću reći brzina, kao ekvivalent, jer za sve realne potrebe smo ograničeni vremenom, životom.. bumbar mora jesti ili će uginuti, avion mora sletiti ili će pasti.. vrijeme nije neograničeno, što se na papiru ponekad izgubi u čistoj formuli-matematici.. vrijeme je tad jedan od ključnih kriterija, primarni. Tad se statistički gleda šansa za neku vrijednost i ako je u tom rasponu npr +80% koristi se, ne traži se dalje-bolje mada možda postoji. Npr, koliko precizno moramo nešto napraviti, u milimetar, metar, pikometar.. koliko decimala broja pi nam je dovoljno, što je višak preciznosti koji možemo odbaciti i tako drastično smanjiti količinu computinga kao i resurse koje moramo imati za teoretski beskonačno velik-dug broj kao pi.. što je broj duži po broju znamenki, to je teži za resurse tj traži odgovarajući memorijski prostor jednako kao što slova traže mjesto na papiru, koliko stane.. kad se to poveća, dođe do problema veličine, baratanja, bilo čega pa i brojeva u calculatoru-računalu-memoriji-registru.. skoro na isti način kako je to teže ljudima.
-takvo 'statističko ubrzavanje' nije ai, nije intuicija, nije čak ni slučaj-sreća.. nego je naprosto statistika i postavljena granica u brojaču-limiteru-kriteriju, jednako kao što se može postaviti ograničenje brzine vozila ili visine osobe za neki posao.. i mada se to želi prikazati kao ai-inteligencija, nije.. mada je recimo najbliže tome, nego je i dalje samo mehanika-statistika, koja prvo mora na hrpi testnih primjera obrade podataka izračunati neki prosjek-granicu-šansu, ono što rade kao trening, pa tad kad ima dovoljno statističkih podataka-šansi, zaokruži-odredi brojku i koristi je.. no to nije učenje, to je puka obrada-statistika-algoritam, čita postojeće i statistički koristi za idući korak..
-karikiran primjer, kad bi bilo stvano, izmišljen, .. npr da statistika pokaže da od tih 10.000 molekula-modela (bilo čega) recimo svaka treća u nekom pravilnom nizu ima veće šanse biti 'prava kombinacija' tad bi tako postavili filtar-algoritam, uzeli bi svaki treći broj i njega prvo pokušali permutacijama izračunati-provjeriti.. odnosno kao s labirintom, ako jednim rješenjem dođemo do cilja ne moramo tražiti drugo-moguće ako uopće posotji, mada je možda bolje-brže.. kao put od točke a do b, kao moguće korito rijeke u dolini.. nije važno izračunai sve moguće puteve, nego jedan dovoljno dobar, koji obavi svrhu, što je opet povratak na problem trgovačkog putnika, koji je osnovni test model desetljećima za takve probleme i riješenja..
-dodatni recimo patchevi-upgradeovi takvih algoritama recimo izračunaju bolji put za neki primjer-slučaj.. i tad koriste takav izračunat podatak, ne provjeravaju tisuće permutacija nego koriste već postojeće, kao što za neku shemu, raspored, npr izgradnju trgovačkog šoping centra s parkingom, prilaznim cestama, wcom, ulazom, .. ne trebamo svaki put crtati-izmišljati od nule, koristimo jednom napravljenu shemu, copypasteom, a u slobodno vrijeme ako ga imamo možemo pokušati smisliti bolje riješenje i na idućem natječaju ga ponuditi.. tad će to postati idući template-shema, bez potrebe da se beskonačno computaju rješenja koja možda ne mogu biti bolja ili bi naprosto bilo trošenje resursa bez konkretne koristi, kao i koristiti nepotrebno dug pi-decimale u izračunu gradnje-formule kad ta preciznost nije potrebna, npr za školsko učenje je dovoljno 3,14..
-problem što takvi algoritmi, daju dovoljno dobar rezultat, dovoljno slično pravom ai-ju, .. pa se često laički povjeruje da je to ai.. no to je i dalje brute+statistika, kao i birokracija koja će na nekom natječaju izabrati neko rješenje, ne nužno najbolje, najjeftinije, .. možda po kumu, možda politički, možda su u šumici.. ili sve od tog :)