"Pravo na isključivanje" nakon radnog vremena kao

Vjerovali ili ne, postoje ljudi kojima posao nije na prvom mjestu nego obitelj.

Vjerovali ili ne, postoje ljudi koji ne love najveću moguću plaću i karijeru nego im je posao tu zato jer im plaća račune, i to je sve.

Vjerovali ili ne, vas nekolicini forumaša kojima je ovakav prijedlog zakona besmislica taj prijedlog nije niti namijenjen, jer vi volite i ostajati prekovremene i umrijeti za posao, jer potajno ste i prihvatili taj kapitalistički sindrom da je posao na prvom mjestu a tek onda obitelj. Jer SMEG a ne BEKO  

Ipak nas ima ogromna većina koji smo nakon radnog vremena s poslom doviđenja, ugasi laptop, ugasi monitor, izađi vani u prirodu gdje nema signala ili provedi kvalitetno vrijeme sa svojom obitelji.

Takav bi zakon dobro došao mnogima, ali ja bih ipak napomenuo da je ipak bolje razmisliti o promjeni posla nego čekanju da netko zakonom promijeni firmu.

Pozdrav 

Ma nemoj...

meni je obitelj na prvom mjestu, ali gle čuda imam sustave kroz 6 vremenskih zona, što misliš koga zovu kad je pičvajz? tebe?

ako o ITu danas ovisi podosta proizvodnje, ali ponajviše nadzor poslovnih procesa i praćenje rezultata, koji se onda mogu naplatiti, jasno je da se MORA čim prije riješiti bilo koji zastoj...

meni takav zakon ne treba, ne dam se zajebavati svakom menažderčiću na ego-tripu, ali znam da sustav treba raditi najbolje moguće, a potpuno je neprihvatljivo da ne radi uopće...

Posao je da se odradi najbolje moguće... 

Sve prethodno napisano itekako ovisi o upravnoj strukturi poduzeća. Ja sam se namijenjao poduzeća zbog gluposti koje su šefovi izvodili jer im je bilo normalno:

1. da se ne pišu prekovremeni sati, opravdanje je da se "ne obračunavaju" jer kao "ne radi se svih 8 sati na poslu istim tempom", bila je grafička priprema u pitanju, oni koji to rade znaju da nema baš puno lufta u cijelom poslu, ima laganijih i težih stvari za odvrtiti.

2. da šef ode u 10h na tržnicu i lokalnu trgovinu i odnese doma stvari za ručak, vrati se u 11:30h na posao da bi otišao na ručak u 14h i vratio se u 15h na posao i onda se čudio kako to da ja želim otići u 16h kući jer sam odradio svojih 8 sati jer bi on baš taj dan (a to je bila ista priča svaki dan) ostao do 18h.

3. da ti šef prigovara kada najavljeno kasniš 15 minuta s pauze jer si otišao u poštu obaviti nešto, istodobno zaboravlja da ti je u petak popodne dao zadatak koji je trebao biti gotov u ponedjeljak ujutro i naravno da se "domaća zadaća" ne računa kao prekovremeni rad ili poslovna obaveza. Drugi puta, kad sam dobio takav zadatak, rekao sam šefu da dođe u subotu zabavljati mog klinca dok ja to rješavam, trebali ste vidjeti taj izraz lica i razrogačene oči.

4. da šef smatra da je normalno mjesec dana raditi ponedjeljak-subota od 8 do 20 h i kad ti pukne film da te otpusti i da okolo priča da si lijenčina i neradnik. Kolega s kojim sam odrađivo isti zadatak dobio je hvalospjeve kao vrijedan jer je njemu bilo ok visiti cijeli dan na poslu, mlad, neoženjen, bez obaveza, glavna briga u životu bila mu je koje će zvučnike i pojačalo staviti u auto.

Mogao bih još hrpe ovakvih nebuloza nabrojati. I onda mi je najbolje kad gospodin Cvetojević napiše da kod nas u Hrvatskoj ima dosta neradnika ilitiga ljudi koji nemaju dobre radne navike. Zanimljivo da svim "neradnicima" pri odlasku u inozemstvo na granici operiraju mozak jer ti isti neradnici u inozemstvu budu cijenjeni radnici, po tome zaključujem da nije isti mentalni sklop u glavi kad ljudi odu u inozemstvo.

O plaći, pravima i beneficijama u inozemstvu neću pisati jer ima stvari koje zvuče kao SF u odnosu na domaće prilike. Samo da spomenem, frend otišao na sjever Njemačke, našao posao u poduzeću koje radi kao jedan od većih webshopova, ponudili su mu kombi za prijevoz stvari, razgovarao sa šefom koja su njegova očekivanja od posla (prijateljeva, ne šefova), nakom mjesec dana opet razgovor da šef čuje kako je zadovoljan s poslom, nakon 3 mjeseca dobio prvo napredovanje, nakon godine dana postao voditelj odjela reklamacija. I kad se selio iz jednog stana u stan bliže poslu, dobio je besplatno kombi poduzeća za selidbu. I kaže da ima još hrpa takvih stvari koje su zapravo sitnice (koje se pojavljuju na poslu) što te ponuka da ostaneš u takvom poduzeću a ne da radi 100-200 Eura veće plaće odeš negdje drugdje. I njemu nije problem ali niti obaveza javiti se na telefon nakon radnog vremena ako neki kolega treba savjet.

 Friday prodao si se za malo vise balina nego u Hr, ne moras svima pricati kako je kul da moras uvijek biti u stanju spremnosti. Drugo, sto ako si mrtav pijan u birtiji, mislis li da bi mogao rjesiti problem?

Sto se tice zakona, namjena je zaustaviti sustavno maltretiranja zaposlenika nakon radnog vremena. Tako da je tvoja usporedba promasila temu.

 ma da ti je zapovjednik bio general patton bio si 24/7 u službi i obvezan u roku od jednog do tri sata biti u postrojbi, ovisno o stupnju uzbune. nije bilo radnih sati, prekovremeni nisu postojali niti bili plaćeni, plaća je bila fiksna a godišnji kad i koliko omogući situacija, obično nakon velebita ili nekog drugog terena u trajanju od 2-3 tjedna dobiješ 3 dana odmora. plaćen terenski rad, noćne, dežurstva i odvojen život bili su nešto rezervirano za saborske zastupnike a i ostala prava iz radnog odnosa mogao si okačiti mačku o rep. 

i to sve u najbolje i najmodernije organiziranoj ratnoj postrojbi.

noćne, smjenski rad, prekovremeni i slično nisu bili plaćeni sve do kolektivne tužbe sredinom 2000.-ih. posljedica dobijenih prava bilo je drastično smanjenje broja djelatnika, koji su umirovljeni ili otpušteni iz službe.

Oni koji misli da je ovo samo za IT i koji misle da je ozbiljan čovjek u IT-u onaj kojem ovakvo nešto ne treba jer je normalno da sa radi nakon radnog vremena i da je dostupan u bilo koje vrijeme zaslužuje da ga se zove u bilo koje doba te da odrađuje prekovremene koje mu ne treba platiti jer je to za takvu osobu čast i umjesto povišie bi takvima dao samo još par sati posla. Ovo ne znaći da nije potrebno da je "netko dostupan" nego da nakon radnog vremena zaposlenik nije dostupan, onaj tko se treba javljati bi trebao biti na pasivnom dežurstu te svaki mail i poziv prebacuju to pasivno dežurstvo u aktivno te bivaju plaćeni prema tome.

Tko nezna organizirat radno vrijeme i poslove svojih radnika u 8h kolko su mu na raspolaganju je loš šef ili menađer. Imaš radnike 8h dnevno i ti rasporedi kako znaš i umiješ. Ako ispadne da nešto nije obavljeno nakon kraja radnog vremena, zaposli još ljudi.

Ako se to može naplatiti onda od toga izvoli adekvatno platiti adekvatan broj radnika na način da ljudima osiguraš dovoljno slobodnog vremena.

Ono što ljudi ne shvaćaju kod nas je da zakon koji štiti radnička prava ne štiti samo radnike, već i korektne poslodavce. Ako ja želim adekvatno platiti radnike i zaposliti dodatnog radnika kako bi moli radnici imali pasivno dežurstvo maksimalno dva dana u tjednu, onda ja imam veći trošak rada od onoga tko svoje radnike izrabljuje. Samim time, ja gubim na konkurentnosti zbog svog korektnog odnosa prema radniku. U kapitalističkoj utopiji sam ja za to nagrađen većom produktivnošću svojih radnika, ali u stvarnosti to vrijedi samo ako je tržište rada ravnopravno ili u korist zaposlenika. Ako ima viška zaposlenika, odnosno, manjak radnih mjesta, izrabljivač radnika koji je došao do pada produktivnosti zbog takvih uvjeta jednostavno zamijeni jer je za njega to potrošna roba.

 Ne pijes?! Da li si siguran da si iz Slavonije 

Doslovno sam ti 40 minuta ranije dao primjer - doktori i medicinske sestre imaju pasivno dežurstvo - pripravnost. Kad su pripravni, moraju biti u krugu od 30 minuta od radnog mjesta. Kad nisu pripravni, nema ih tko što zvati.

Na bolnici je da organizira dovoljan broj ljudi u aktivnom i pasivnom dežurstvu.

Ti pričaš o nečemu što tu uopće nije sporno - pasivno dežurstvo je jedno, i eventualno se može usuglasiti da na razini čitave EU vrijedi isti mjesečni limit po osobi, a dostupnog van radnog vremena (i van pasivnog dežurstva) je drugo. Ti u tih 10 dana moraš biti dostupan 24/7, ali ako nije jedan od tih dana, ti možeš slobodno ugasiti mobitel, ne moraš odgovoriti na onaj mail koji je došao u petak popodne do ponedjeljka ujutro...

 Onda ta ekipa radi posao Homera Simpsona. Ako je potrebno da netko sposoban svakih x vikenda mora biti dežuran uz mobitel, onda se to dogovori. Nije to nikakav problem. Zamisli sebe da u petak poslijepodne sjedneš na avion, dođeš u Hrvatsku vidjeti rodbinu i prijatelje i onda ti zazvoni mobitel da cijeli vikend moraš nešto krpati. A znaš da u Irskoj postoji netko tko to može riješiti.

 Ne, nego treba biti dovoljno kirurga da se takvo što ne dogodi. U maloj zemlji poput Hrvatske nema dovoljno kirurga (kada se već to spominje u raspravi), pa onda vrhunski kirurzi moraju hitno doći u bolnicu spašavati tuđi život, a nalaze se negdje na nekom otoku, u planini ili ne trećem mjestu, premda postoji netko tko je dežuran. Kada sam bio u bolnici, najviše me je bilo strah vikenda i dežurstava. Niti dežurac ima volje išta rješavati, niti ima znanja jer ga je naprosto zapalo dežurstvo, a on ima drugu vrstu specijalizacije. Ima tu puno više nijansi od ovoga što sam napisao. 

Petko je u pravu. Ne radim u IT, ali nebitno. Davnih dana kad sam počinjao, radio sam doslovno dan i noć i ne samo da su me zvali po volji, nego sam dolazio sam, kad god sam mislio da treba. Radio sam što sam više mogao i nikad se nisam bunio, čak ni kad su mi uvaljivali teške poslove koje su trebali obaviti drugi. Možda zvuči zastrašujuće, ali ako želite uspjeti, neminovno je. To je trajalo jedno vrijeme, nekoliko godina, a onda su se stvari posložile. Sve se može, obitelj, djeca, slobodno vrijeme, ali do toga se dođe samo žestokim radom i odricanjem. Patetično? Neka, istina je. (Osim ako ste u politici ili tatin sinčić, ali neću sad o takvima.) I naravno, zovu me i dalje, to se nije promijenilo, ali danas se javljam samo onima za koje znam da trebaju nešto ozbiljno. Ostali čekaju na red.

Ovaj zakon možda i nije loša ideja, ali kao i toliko puta dosad, mislim da se njegovim donošenjem neće mnogo toga popraviti. Oni koji su dosad radili kako treba nastavit će, a oni koji nisu, iskoristit će ga da (ne) rade još gore. I da, što se tiče Domovinskog rata, ova spika da me u slobodne dane nitko nije mogao zvati nasmijala me do suza. "Četnici napadaju? Sori dečki, nisam u smjeni." Dajte, ljudi... 

E, pa o tome se tu i radi. Nije upitno dežurstvo, upitno je upravo ovo gore.

Cek, ti mislis da je meni posao ispred obitelji? Pa ja sam se najeo govana bas zato da mogu uzivati sa svojom obitelji. Vozim svoje cure ujutro u skolu (u dvije ture), popodne idem po njih (isto u dvije ture). U medjuvremenu im skuham rucak (jer radim od kuce, zena mora biti u firmi). Kad ih dovezem kuci onda rucamo, pricamo... kad sam gotov s poslom (oko 5) onda ide druzenje dalje.

Provodim sa djecom vremena vise nego velika vecina ljudi.

Meni je fora kako se na nekoga tko je uspjesan odmah gleda kao na nekoga tko zanemaruje obitelj. Jeste vi ljudi normalni?

Ima jedan lik ovdje koji mi je prije dosta godina slicno prigovarao jer sam rekao da u slobodno vrijeme tu i tamo citam neke tehnicke stvari kako bih poboljsao svoju konkurentnost. Njegov argument je bio "meni je najbitnije provoditi vrijeme sa sinom, ja ne trcim za karijerom kao ti". Lik proveo dobrih 1500 sati u dvije godine igrajuci Battlefield. Znaci kad citas knjigu koja je vezana za posao ili jednom u par mjeseci odradis nesto ekstra na poslu onda si los otac koji zanemaruje obitelj. Kad igras online igre onda si dobar otac koji samo treba malo slobodnog vremena za sebe.