Kvantnu mehaniku nitko ne razumije. Mnogi znanstvenici koji su stvarali kvantnu mehaniku, su je kasnije napustili. Ali početak kvantne mehanike bi trebao padati u 1900. godinu kada je Max Planck predstavio ideju kvantizacije energije. Čuvena formula E=h●f.
.. pri čemu i dalje ne možemo mjeriti energiju nego 'samo' razliku potencijala..
-kvantne fore su npr misaoni experimetni s osnovnim logičkim pravilma igre.. teorije koje se tako razviju, što često ljudi protumače kao činjenicu ili ako se teorija duže ne pobije postane nešto kao činjenica, mada je i dalje teorija.. itd.
-karikiran pokušaj prikaza teorije i izvedenih zaključaka, dobrih-boljih ili loših.. pri čemu nemamo pravi kriterij, provjerljiv-dokaziv kao što je to u matematici npr 2+2=4.. više kao crkveno božanstvo i sl. 'vjera' ili uvjerenje, uvjeriti nekog retorikom uvjerljivošću ili autoritetom više nego činjenicama kojih ni nemamo ili nemjerljivo barem za sad..
.. pa evo pokušaja prikaza banaliziranog.. imamo recimo desetak dijelova bilo čega, ispravnih kao dio, npr cigla, šaraf, .. dijelovi sata-mehanizma.. uzmimo samo sat-mehanizam i njegove dijelove, npr klatno, opruga, zupčanici, šarafi, cageri.. kao neki zatvoren-ograničen slup koji možemo brojčano i funkcionalno kontrolirati, znati sve članove-dijelove, provjeriti.. i svaki dio je ispravan.
-to što imamo dijelove sata i ispravni su daju mogućnost da sat može raditi, no radit će samo ako tako posložimo te dijelove u točno određenu konfiguraciju, koja je recimo jedna-jedina, dok su sve ostale bezbrojne konfiguracije one koje i s istim ispravnim dijelovima ne daju mehanizam sata koji radi, npr jedan šaraf nije na svojem mjestu nego par milimetara pomaknut na pogrešnom mjestu.. pri čemu u beskonačnom sustavu imamo beskonačno puno mogućih mjesta i opet, samo jedno pravo, tj u odnosu na ostale dijelove i tad dodatno teorija jednako prihvaća da šaraf može biti bilo gdje i da sat može biti ispravan, ako su svi ostali dijelovi u odgovarajućoj relaciji u odnosu na taj šaraf.. a to je jedna kombinacija u prostoru-svemiru mada je sam svemir beskonačan.. no samo jedna kombinacija je ona koja radi gdje god postavimo jedan početni-referentni polazni dio ili šaraf..
-tako već imamo problem tumačenja što ćemo istim logičkim setom ograničenja-pravila zaključiti, reći.. npr da ima beskonačno puno mogućih mjesta za šaraf a da sat radi, što je točno + ali .. tad svi ostali dijelovi moraju biti u tom odnosu na taj šaraf točno tako pozicionirani, što je opet samo jedna moguća točka u svemiru, ne bilo koja ostala-bezbroj.. tj imamo dva suprotna odgovora, ili je bezbroj ili jedno.. ne oboje, no u kvantnom stanju je upravo to, moguće tj misaona igra kao za mačku koja je i mrtva i živa, oboje, dok je činjenično samo jedno stanje točno a koje možemo znati tek kad provjerimo, nikako drugačije i do tad naprosto ne znamo.. a znanost je želja da to znamo.. kvaka-22.. želimo znati nešto bez dovoljno podataka da bi to znali.. misaona igra koja u startu ima manu, nedostatak informacija i time nema ni takav odgovor kao što ga ima 2+2 ili neki drugi..
-ali takvi kvantni svjetovi su mogući u mašti, mislima, matematičkim idejama i pravilma.. npr više od 3 dimenzije matematici nije problem, svemiru-prostoru-materiji je.. kvantna teorija je po tome 'otvorena' pa je matematička logika uključena mada bi materijalna logika ili fizika to eliminirala, tj kriterij što je kriterij, ili-ili.. tj tu je korjen-začetak problema kvantne fizike-filozofije što kao mašta dozvoljava sve i želi elementarnom logikom dati odgovor.. kao što bi svi željeli znati koji će brojevi lota biti izvučeni i tako dobiti jackpot.. i kvantna matematika-logika to teoretski 'dozvoljava' mada ne u praksi, jer naprosto nema načina osim prevare-namještanja znati koji će brojevi biti izvučeni, kao što ni nema mogućnosit ponavljanja, provjere.. tj temelja znanosti, metoda, pravila igre.. ponoviti-provjeriti, mjeriti, mjeriti.. nema tog u kvantu, upravo zato nije već odbačen jer ga nemožemo kako dokazati kao ni negativno-dokazati-opovrgnuti, ako koristimo taj osnovni set logičkih pravila 'zakona', kao npr u nogometu što je aut, ofsajd ili gol.. pravila igre. .. fizika, materija, svemir.. ignoriraju nečija proizvoljna pravila npr neki dekret faraona-cara koji to naredi pa je to zato tako kako on kaže.. matematika neovisno o tome činjenično dokaže 2+2=4, fizika, svemir.. atom, jezgra.. no mi sami, znanost kao kvantna fizika ne znamo kako bi konkretnije postavili pravio igre za kriterij, što je s mačkom ili koji testni rezultat bi bio prihvaćen kao točan, ponovljiv-provjerljiv, ne greška u mjerenju kao banalni primjer.. tj eliminacija bilo kojeg durgog utjecaja pa i slučajnosti, dok se kao primarni testovi svode upravo na nešto kao slučajnost, pismo-glava, mačka je ili živa ili mrtva.. tj to je sve u srži par-nepar, pismo-glava .. i izvor npr teoria stuna, sprege-entangelmenta itd.
-to je problem kvantne fizike, što se odnosi na dio koji je neprovjeljiv i time samo misaona igra, logička igra.. u kojem nedostaju stvarna ogrančenja kao fizika-svemir ili svemirske udaljenosti i sile, vrijeme.. pa je na papiru nevažno koliko stoljeća bi kornjača putovala, u stvarnosti bi crknula prvi dan bez hrane-vode.. itd. dok u papirnatoj teoriji u beskonačnom vremenu može stići i do najudaljenije galaxije pa i dalje.. u realnosti ne može iz beskonačno više suprotnih razloga koji joj to onemoguće, kao što je ona konfiguracija dijelova sata.. itd. uz razliku da dijelovi sata nemaju starost-glad i ne crknu kao živo biće, no i takvi dijelovi sata bi se kroz dovoljan protok vremena jednostavno dezintegrirali.. pa sat umjesto kornjače mada ima bolje šanse duže postojati opet nema beskonačno vrijeme ili resurse koje na papiru u formuli ili misaonoj igri ima.. tj pravila određujemo u mislima i postajemo onaj faraon-car.. uz previd da bez podataka možemo samo nagađati neko moguće stanje bilo kojeg atoma negdje u svemiru, dok nas statistička šansa da nešto pogodimo-slučajno, zavarava u tumačenju da smo to izračunali-znali vs da je i dalje to samo pogodak na sreću par-nepar :)
-banalno, sad dva igrača igraju par-nepar (ili bilo koja druga igra, poker, rulet..) .. recimo priv igrač je matematičar-statističar i nešto izračuna.. drugi je seljo, nepismen, ne zna računati, pa umjesto par-nepar (jer ne zna brojeve i time što je par-nepar) bacamo novčić, pismo-glava, jer glavu carskog dinara i seljo prepozna :) .. kakve su im šanse? ponaže li znanje matematike-statistike? pri čemu oba imaju 50% šanse i ako pobjedi jedan, matematičar možemo reći da je on pobijedio znanjem, no to je tad pogrešna tvrdnja-zaključak, jer je i dalje pobjedio slučajnim bacanjem, na sreću.. i ne posotji ni jedna formula ili znanje koje bi mu pomoglo da umjesto 50% šanse ima 100% a to bi bilo tako da je to stvar znanja, ne sreće..
-u čemu je razlika, npr igre pokera ili anjc-21.. pa onaj tko zna pravila igre će onim dijelom gdje je znanje-računanje upotrebljivo povećati svoje šanse za klađenje.. kao što je na ruskom ruletu svaki idući klik moguć metak do zadnjeg koji mora biti 100% i to opet zna-razumije i seljo neovisno o znanju.. ako osoba prati izbačene-izvučene karte, tad ima informaciju o tome koje su karte preostale u špilu.. neznalica i dalje lupa nasumično, dok onaj tko zna igra u skladu s tim i tad je u prednosti pa će vjerojatno pobijediti ali ne svaki put jer i dalje slučaj ima ulogu, sreća.. a prečesto se tumači kao znanje ili se povjeruje filmovima koji površno nešto dotaknu..
-osoba koja želi biti 'vrač' i preskazati budućnost takvim pogađanjem ako ima podatke kao za špil karata u anjcu je tad naprosto kockar koji to zna ili prevarant koji opelješi naivne koji to ne znaju i kockaju protiv njega.. pa će u svakoj igri koja ima udio znanja-praćenja-igranja, ono na što igrač ima utjecaja, u pravili pobjeđivati bolji igrač, ponekad na sreću.. no pobjeđuje češće bolji..
-a to nije kvantna fizika ili sprega, nije znanost prije vještina kako naivce opelješiti.. dok se ponekad korisit i u ostalim granama kao znanost, biznis, navlakuša.. npr kad nam agent nudi zaradu na investiciji a eto mi smo sretnici kojima on to nudi.. što je veća šansa, da je prevarant ili da imam ludu sreću i da ću se obogatiti?
-tako bilo tko može imati neki interes-zaradu za bilo što gurati.. npr znanstvena-akademska zajednica koju kritizira hossenfeldica dok grade veći sudarač čestica, troše novce, plaće, .. to je biz, ne znanost, nema pomaka, samo plaća-fotelja i ili si s njima ili nisi. Pri tome je kvantna fizika samo alat ili roba kojom dođu do cilja, novca, ne otkrića.. tj dovoljno zapetljano da se nitko ne želi upetljati, biti proglašen glupim pogotovo ako se s druge strane nalazi etablirana zajednica koja ima 'atest' na znanje ili progalsiti one druge glupima.. kao što je to bohr s ekipom odavno prakticirao i tako eliminirao npr kritiku ili podinute obrve-pitanja.. stilom ako ne kužiš, glup si. (točka i kraj rasprave) :) tj najlakša pobjeda protivnika ako ga diskvalificiraš.. jer pobjediti ne mora biti lako ili moguće.
-najgori dio priče je to što nije da ne znaju.. no i uz to, ja recimo opravdavam trošenje fonodva na takvu znanost, radove.. jer se mora nešto raditi, radovi se moraju raditi.. djeca u školi za vježbu izračunavaju bezvezne brojke koje nam nisu potrebne.. slično je s ovim u znanosti, vježba-učenje-praksa.. i s onim što nam nije potrebno se uči.. no cilj bi treabao biti da se jednom i primjeni, dok se hossenfledica ljuti jer je to prestao biti cilj, tj cilj je postao sam novac i papirnato štancanje radova-studija.. rezultat da se ništa ne mijenja godinama, za razliku od stoljeća unazad kad se stvarno svaki dan otrilo nešto i išlo korak dalje.. tj u tome se slažem s njom.. mada sam ja nevažan mali čoban s nekim svojim msilima ili tumačenjima svemira i pojava kao novac-interes-razlog vs čista logika i pravila koja vrijede neovisno o inteteresu.
-misaone igre i logika, ograničenja mašte.. na papiru je moguće sve, u stvarnosti ne baš, dok tumačenje nekog rezultata čak kad možda izgleda uvjerljivo može biti pogrešno i poželjno je pogledati moguć interes kao motiv pa tad uz oprez zaigrati par-nepar-anjc.. s kockarima :)
Pomalo, skuzit cemo...
-nada.. vječna, umiruća, .. i nije više tako ohola, mnogo lakše sada kaže daaa :) no ipak ne.
Ako nekoga zanima što je to ihush rekao na ovu temu, a život mu je prekratak da bi sve pročitao, evo ChatGPT sažetka u 500 zn (ručni rad, dok se takva opcija ne ugradi u forum):
"Kvantna fizika često se temelji na misaonim eksperimentima i teorijama koje nisu provjerljive kao matematičke istine. Iako dijelovi teorije zvuče logično, bez konkretnih podataka sve ostaje igra mašte. Poput slaganja sata, gdje samo jedna kombinacija dijelova funkcionira, kvantne teorije dopuštaju beskonačne mogućnosti bez provjere. Znanost postaje vještina, a ne spoznaja, često vođena interesom, ne istinom."
mnogo mudrosti,mnogo jada...što više znanja, to više boli.
Ne, atomi valute su na dva mjesta istovremeno, ali kad potrošiš jednu od 500€ , nestanu i atomi druge.
Kvantna mehanika i teorija relativnosti. Prva se bori protiv druge. Tvrdeći da se teorija relativnosti ne može primjeniti na kvatnom nivou gdje vladaju neka druga pravila. Pa tako dobijemo spregu dviju čestica koje otkrivaju stanje jedne i druge na bilo kojoj udaljenosti (u suprotnosti sa teorijom relativnosti koja ima limit brzine svjetlosti). Zatim da jedna čestica prolazi kroz dva paralelna prolaza, a zapravo se radi o valu koji postaje česticom ako se vrši mjerenje, itd.
.. kvantne teorije dopuštaju beskonačne mogućnosti bez provjere. Znanost postaje vještina, a ne spoznaja, često vođena interesom, ne istinom."
-par važnih detalja koje će možda iduća gen čapta uključiti u translator humanreadible formata.. :)
-kod beskonačnosti imamo problem.. pa .. beskonačnosti, čime svaka kombinacija 'kad-tad' može (ili mora) biti ispunjena.. tj logički ne postoji odgovor 'ne' kao nemoguće ili da nikad neće .. nego da kad-tad hoće.
-idući logički problem iz tog, nalaže da se to mora uzeti kao činjenica, ne kao teorija.. jer se kad-tad mora.. i time je kao tvrdnja 'točna'.. no, ekšli, nije.. nego je i dalje u domeni moguće-možda-ako ili se rezultat nalazi 'tu negdje'.. pri čemu ne znamo točno.
-banalno, netko osoba-x baca loptu u koš.. i ima recimo male šanse za pogoditi, recimo s 10m.. ali to je moguće i realno osoba ako dovoljno puta pokuša, pogodit će .. u razumnom roku, dovoljno realno da to kao tvrdnju prihvatimo, kao činjenicu.. ne kao teoriju. .. no što kad povećamo udaljenost, sa 10m na npr 100m? ili na 1000m? .. tad više ni teoretski nema šanse.. no u kvantno-logičkoj igri bez ikakvih ograničenja prostor-vremena ili dimenzija, snage-sile je to jednako moguće, tj ne jednako, no i dalje 'jednako' samo s lošijim omjerom-postotkom šanse.. mada je u tome problem sama udaljenost ili sila kojom bi lopta morala biti bačena da ima ikakvu šansu pogoditi koš, tj tad je to konkretno u realnim uvjetima nemoguće i odgovor je 'ne', mada u kvantno-misaonom-teoretskom-papirnatom-matematičkom modelu ostaje onaj 'da' kad-tad.. i tu je ta razlika teorije i statistike, koju možemo pojačati ako udaljenost samu povećavamo beskonačno, što opet u teoriji nije nikakav problem, papirnato.. kao što nam nije problem zamisliti beskonačan broj-pi, svemir ili beskonačan broj svemira-multiversea .. mada logika kaže da ako imamo beskonačni broj multiverse svemra, tad barem onaj jedan u kojem se nalazi multiverze mora biti još veći-beskonačniji.. pri čemu ništa ne može biti veće od beskonačnog, čak da je x2 veći... :) a s beskonačnom udaljenosti bacača lopte od koša moramo doći do beskonačne sile koja bi bila potrebna za baciti loptu, koja bi neku beskonačnu udaljenost jednako beskonačno prolazila i čak ako je na dobroj putanji, nikad ne bi pogodila jer takva je beskonačnost.. treba joj jako puno vremena + malo više.. a tad pogotka nema, tj točnije je reći 'ne' nego 'da' kao odgovor, odnosno svo vrijeme će točan odgovor biti 'ne' dok lopta ne pogodi koš i tako postane 'da'.. do tad je ne točan odgovor, tj rediranjem na početak-uvod, kvantna griješi time što je uvjek-krad-tad moguć odgovor da uzet kao točan-moguć, dok je točniji odgovor ne a postane netočan samo kad je konkretno da ispunjen.
:) .. ako nije jasnije, to je tako s kvantima :)) ..
-usputno, primjer bacanja lopte s razumnih-racionalnih udaljenosti, npr dimenzija terena za košarku su ono što spada pod 'normalnu' fiziku, zakone itd.. a ono šire do beskonačno, bi išlo pod kvantnu (košarku) ili šanse..
-granica gdje prestaje jedno i počinje drugo..? -nema je ili za svaki primjer možemo odrediti drugu, kao set pravila bilo koje igre ili dimenzije papira na kojima crtamo scenu, grafikon itd..
-uz povratak sata, tj na prethodni primjer sata koji radi samo u jednoj konfiguraciji, u ostalima ne radi.. krećemo od pretpostavke da su sami dijelovi sata ispravni, bezgriješni, savršeni, vječni.. tj da će u beskonačnom broju pokušaja time i vremenu raditi jednako, papirnato-misaono je to točno, realno je netočno.. jer se naprosto zupčanik potroši, šaraf pukne, ode navoj, zapne.. a svaka mikronska ogrebotina smanji granicu ispravnog prema neispravnom.. kad tad više ni ispravna konfiguracija sata ne radi, .. kao dodatni odgovor klase da-ne na stranu ne :) ili ona sitna-nemjerljiva ili neprimjetna granica između papirnate teorije u kojoj je sve moguće, i realnosti gdje nije sve moguće iz bezbroj razloga.. a teoretičari i takav bezbroj razloga protiv, ignoriraju u dokazivanju-navijanju da je onaj potvrdni-da moguć pa zapravo zabriju na krivu stranu, dajući odgovoru koji samo ima neku šansu vs recipročnom odgovoru.. a da je u pitanju konkretna igra kao kocka-rulet tad bi svi izabrali ono čime je veća šansa za pobjedu, tj odgovor 'ne'.. ne onaj odgovor 'da' za koji je potrebno da se poslože bezbroj uvjeta da bi postao 'da'. .. kako to? tj inzistiranje na mogućem 'da' i ignoriranje većinskog 'ne' da neutralna-objektivna strana daje prednost 'da'.. nelogično, a krećemo od osnova logike u misaonoj igri.
-još level niže običnim ljudima, realnosti.. ona mačka, živa ili mrtva, da-ne.. ako je sad stavimo u kutiju, živu.. već sekundu nakon tog mogu tvrditi da-ne-oba.. recimo ne, pri čemu kako vrijeme ide, to postaje činjenica, jer mačka je živo biće i time kad-tad mora umrijeti pa će tad odgovor ne biti točan, odgovor da netočan, mada je možda sad još živa dok netko čita ovaj text.. :)
-i na kraju, kraj-riječ.. ne riječ istina, nego činjenica, vođeno činjenicama, dok istina može biti upitna i već stvar tumačenja.. :)
-eto tih par gličeva i upotrebljiv čat-ai je tu.. :)
-spregnutost, nije obuhvaćena.. i zašto je blesava-promašaj.. jer je plod misaone igre-mašte.. npr novčić pismo-glava koji je mislima prepolovljen na pismo-glavu.. i što takva početna pozicija misli kaže.. ima li taj novčić dvije strane? u fizičkom svijetu ima, u mašti nema jer smo je razdvojili-prerezali.. tj to je samo igra-mašta koja to može .. i takav maštoviti novčić tad istom maštom teleportiramo negdje daleko.. npr na mars.. pri čemu se vraćamo u stvarnost i pravila da ako bacimo novčić i dobijemo pismo-glavu, znamo da je s druge strane ono drugo, tj glava-pismo.. i tom logikom, koja je pogrešna jer predpostavlja pogrešan uvjet, misaono povezujemo onaj rascjepljen i bacamo ga.. pa ako dobijemo pismo, na marsu je glava... -pogrešno, jer ili je spojen i jedan novčić, ili je razdvojen.. a tad nema sprege, nema one početne premise da ili je jedno ili drugo, ili pismo ili glava. tj to vrjedi samo kad je novčić u komadu, ne kad ga razrežemo-razdvojimo.. kao greška u takvoj logičkoj igri, mada me neće čuditi ako ne čitanjem ne uočite.. jer je prikrivena :) ..
-a zašto o tome opet.. :) .. pa zato jer se ove teorije, kao multiverse.. guraju, umnažaju.. besmisleno, npr umjesto jednog svemira dozvolimo beskonačno-multi.. i što smo time dobili-riješili? -ništa što smo dobili misaonim rezanjem novčića? a na tome se temelji entangelment-sprega.. itd. problem ne da zamjenimo manjim, nego većim.. umnožimo ga i izmjestimo + razbacamo po livadi.. zašto? da bi ga bilo teže riješiti? što da su u pitanju puzzle, što bi takvo ponašanje istraživača-znanstvenika upućivalo, da želi riješenje ili da ne želi? itd.
-opet na kvant, no ne fiziku nego realnost, posao, novac.. npr želi li neki biznis kraj biznisa, proizvodnje.. -ne, jer tad ide ključ u bravu.. žele li znanstvenici da se sve tajne otkriju sad? što će raditi sutra? koje će radove pisati, studije.. a treba i sutra dobiti plaću, upravljati fondom, graditi sudarač čestica.. ili kjuč u bravu? konobariti? :) .. postoji racionalan interes-motiv zašto znanstvena zajednica ne želi sve otkriti odnosno kako može beskonačno piturati tunele, popravljati-krpati, raditi-trošiti, pisati radove.. i što bi tad ekonomskim zakonima netko izabrao? kraj i motaj kablove ili dernek pa dok ide, ako može vječno.. :) .. odnosno, bacamo li dijelove puzzlea po livadi ako želimo da ih mi ili netko iza nas sastavi? .. a to rade s teorijama kao multiverse ili povećaju problem beskonačno puta, kako bi imali beskonačan posao, ne odgovor-riješenje, nego posao pisanja papira, grafikona itd.
-što da otkrijemo lijek za sve bolesti, onaj baltazarov.. što s industrijom-farmaceutikom i liječnicima? ključ u bravu? .. kad bi i bio moguć, bi li ga tad ta industrija otkrivala ili skrivala? realnost-interesi vs idila-poštenje i dobrobit svih? što pobjeđuje osim u pričama za djecu? .. itd. a vrhunac, ne mora to znanost raditi 'namjerno' dovoljno je ono što radi, zamagli, razbaca, otvori tisuće pitanja-mogućnosti.. beskonačnosti, kao što se u hrpi papira mogu sakriti činjenice npr dokazi nekog djela prevare u financijskim izvješćima poreznoj.. skrivanje u masi itd. lakše i logičnije ako postoji moguć interes, pri čemu logika mora biti temelj, ne mišljenje-navijanje ili vjerovanje..
-što da sad otkrijemo hladnu fuziju, neograničen izvor čiste energije, čarobni štapić ili prah.. i da to ekšli radi kao u sf-filmovima, .. što bi bilo s ekonomijom svijeta, elektro sustavom, naftom.. idila ili pakao? što da imamo čarobni štapić.. a da znamo ako ga korsitimo posljedica može biti loša? daleko lošije nego ne korsititi i ostati na sadašnjem .. što tad? želimo li tad stvarno hladnu fuziju, kao što su prije stoljeća znanstvenici skupljali potpise protiv atomske bombe iz opravdanog straha za budućnost.. a nisu bili tumpleki-glupi-naivni ili pod utjecajem teorija zavjera ili iluminata.. stvorili su bombu i željeli da je nema.. jer su bili razumni, logika! no tad su ljudi još imali neki osjećaj poštenja, integriteta-časti.. danas, novac ili trumpek.. ostali se sklone u zavjetrinu i rade što im se kaže.. to radi znanstvena zajednica, umjesto da otkriva znaja, potvrdi ili odbaci teorije, stvori nove.. ništa, nikakav korak naprijed +50 god.. osim beskonačnosti kao odgovora na sve pa i količine papira-radova koje nitko više ni ne može kontrolirati pa može biti i loremipsum ili suho zlato.. oboje jednakih šansi kao mačka mrtvoživa.. :)
Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu ASICS
-evo nastavka, već uhodano, jedan problem nazovimo je varijabla x, zamjenimo drugim, y.. čak zvuči ok. :)
-koja ukratko uključuje dublje razumijevanje kvantne fizike, koje za sad nemamo, .. no eto, smislili smo model koji će to obuhvatiti ako ćemo to dublje znati. .. nije šija nego vrat.
-no usputno, bolja (teorija) od prethodnih, jer barem pokušava eliminirati špekulativni dio, ono kad se model i parametri prilagođavaju podatcima i sl. pa barem pokušavaju eliminirati nešto.. tj tako se složeniji zadatci razbiju na manje, koje tad možemo obraditi-izračunati, algoritam-postupak kao supstitucija itd.. i to je barem povratak na klasične metode, koje mogu dati neki rezultat.. dok se s multiverse i sl. radilo suprotno, povećavalo..
.. a šaraf.. i na najboljem autu, ponekad popusti dok ovi moji ni s wdom više ne mrdaju :) prednost što više ne otpadaju putem mada više nemaju ulogu šarafa (mogućnost promjene za razliku od fixnog bez šarafa).
Meni je isto parilo ono otkrice higsovog bozona malo nategnuto :). Kao jesu li ga otkrili, ne zna se 100%, pa na kraju kao, je, je, 100% je, stvarno. Kao ono, rezultat je 0,49999, ma amo to zaoktuzit na 1 (pozitivan rezultat), sta sad, ko ga j... :p
Kao, radje ga potvrdi nego se vracat 100 godina unazat na pocetak teoriziranja :) zadrzimo stolice ekipa i ostanimo na sisi :)
-zato rade veći.. i kao većim čekićem, istih paušalnih 0,499... poduplano dođeš bliže željenom cilju- 1.0.. s ovom matematikom na prste i laičkim objašnjenjem zašto se radi veći sudarač i što će potvrditi .. ili neće :)
edit: dok hossenfeldica kaže da veći rade samo zbog većeg troška, projekta, plaća, papira, radova.. pituranje tunela druga ruka treći put i sklon sam prikloniti se tom tumačenju.. :)
Pogledaj video njemačke teoretske fizičarke Sabine Hossenfelder, koja govori o izgradnji novog sudarača čestica u CERN-u.
Sabina je teoretičar tako da njenje izjave treba uzeti sa zrnom soli
Sabina je teoretičar tako da njenje izjave treba uzeti sa zrnom soli
Veće zrno soli je da je Sabina YouTuber!
Bilo čije izjave treba uzeti sa zrnom soli.
Sabina je teoretičar tako da njenje izjave treba uzeti sa zrnom soli
-sve izjave, može i sa šakom.. dok hosenfelderica upravo to radi, dijeli sol, stručna kritika bulšita koju ona kvalitetno može i radi, za razliku od ostalih koji ili si za ili protiv odnosno nemaju odgovarajuća znanja da bi uopće pročitali neki rad, formulu i primjetili gluposti koje se u znanstvenim radovima guraju-provlače... dok za usporedbu u školskom udžbeniku OŠ možeš imati pogrešne zadatke-riješenja kao tipfelere koje možda primjetiš-ispraviš, no provuku se.. jer treba to prvo primjetiti a preduvijet je znanje-razumijevanje onog što vidiš što već većina nema u ovakvim temama ..
-šbbkbb .. recimo netko napraivi neki članak, rad, analizu.. na temu npr kemija, pri čemu većina nas može gledati lijepa slova i grafikone ali da ne primjeti glupost, greške, tipfelere.. i recimo naiđe 'danen' koji to iz aviona vidi.. no on ne može vidjeti iz grane biologije ili nečeg trećeg, dok se u svemu nalaze neke reference-tablice i izvori podataka koji mogu biti točni tj uzimamo ih 'zdravo za gotovo' a mogu biti i netočni, pogrešni, lažni.. i izmišljeni, što recimo u posljednje vrijeme radi ai .. pri čemu ne možeš sve stalno provjeravati, 'vjeruješ' nekom navodu jer jednostavno svo vrijeme svemira nije dovoljno za sve stalno provjeravati.. a trebalo bi, jer ima bulšita pa i slučajnih grešaka, no već u idućem radu koji se može temeljiti na takvom s greškom, se ista greška nasljedi, povuče i postane nešto kao 'relevantni izvor' .. problem količine-mase i ograničenja bilo koje osobe, vremena-resursa fizičkim zakonima prirode, tj ne može čovjek obaviti sve.. tim-ekipa može više, ali moraju biti 'pravi' tim, što manji jer s veličinom dobijemo opet problem da lijeva ruka ne zna što radi desna ili jedna drugu ne razumije itd.
-dok je kvantna fizika i teorije takva da nitko, čak i uz ogromne resurse kao sudarač čestica da ga sad imam u džepu, ne može testirati, provjeriti, ponoviti.. kritizirati kvalitetno, ispraviti.. jer .. recimo nemamo taj sudarač čestica pa ni ostale resurse, uključivo i vrijeme, jer netko radi nešto drugo, posao-zadatak.. koji mora obaviti, ne hobistički provjeravati nešto drugo-paralelno.. može ako stigne, no tog je previše, masa .. i opet, zašto bi.. ljenost, mogu pecati, spavati ili gledati film.. dok je problem da osoba koja je etablirana, važna, autoritet.. ne želi sukob s drugim autoritetima, ravnateljima, bilo OŠ bilo ciriškog sudarača.. jer samo može imati problema dok u svakom sukobu možeš izgubiti ili ispasti glup :) .. jedino gore je ispasti iz vlaka.. onak, u karikiranoj priči bi npr 'danen' trebao primjetiti nešto kao grešku nekog znanstvenog rada iz područja kemije ili nobela za ovu godinu i ... ako i primjeti, hoće li nešto poduzeti? kako? hoće li ga se ćuti? uvažiti? poklopiti 'tko si ti'? autoritetom... ili hoće li zadržati radno mjesto, jer .. pri čemu neutralno bez navijanja obje strane mogu biti u krivu ili pravu, tj ne znači ako je 'danen' naš da je u pravu.. i da moramo njemu 'vjerovati' čak ako zvuči uvjerljivo.. tj nije isto vjerovati nečijem znanju i tumačenju, uvažiti-prihvatiti ga.. i ''znati'' kao što npr lako možemo provjeriti činjenicu matematičke točnosti 2+2=4.. s kvantima ili česticama to ne možemo.. čak da nešto znamo, razumijemo.. čak da smo 100% u pravu, teško.. i onda opet pitanje, čemu, treba li mi to.. .. završiti kao hossenfelderica-yutuberica? no kako ona to vidi, to je izabrala i barem daje osjećaj da je tim izborom zadovoljna, zadovoljnija nego da je ostala i primala plaću za ono što misli da je gluparija koja služi trošenju novca i izradi većeg čekića.. :) pri čemu jedino što ja u tome 'odobravam' da se novac u znanosti, učenju.. čak 'mora' ulupati i na bedastoće.. tj djeca uče na bezveznim brojkama, računaju sume koje nam nisu realno potrebne za bilo što.. npr zbroj dva broja, tri .. to je učenje, kao što postoji cvrčak i mrav, odnosno ne troši se novac samo na korisno nego i zabavu itd. pa ga naprosto treba trošiti, što je ekšli distribucija novca koji država porezima prikupi.. ako se ne podjeli lopatama čak i uhljebima, što s tim novcem.. dati ceoima za novu jahtu, potrošiti za kriminal-drogu-prostituciju.. čuvati u čarapi? .. novac je tu da se troši, dok je izgradnja sudarača u švici građevninski rad, radnik na gradilištu dobije plaću, općina naplati struju-vodu-porez.. nešto se radi i svi u lancu dobiju dio novca kojim ostali oko njih opet dobiju dio, za sladoled, za pakring, za radio-pjesmu.. ne samo zidar ili znanstvenik nego i mesar koji im proda odojka dok to rade..
-novac je da se troši, ulaže.. pa bolje u znanost ili učenje... no pošto je svaki resurs ograničen, tad ako potrošimo na dobro-loše pri čemu ne moramo znati što je dobro a što loše dok se nešto ne pokaže takvim.. npr u dobrim namjerama-željama, pogrešna odluka.. i tad problem trošenjem resursa ili novca, ako je potrošen na pogrešno, tad nije na ono drugo, koje bi možda bilo jednako pogrešno no možda dobro ili bolje.. a to je tad dupla šteta, rasipanje na pogrešno. .. ono što ona kaže je i to, trošenje na pogrešno ili pogrešan način.. ne da je ona kontra znanosti ili zajednice, da je oportunist-opozicija-kontraš-kritičar.. nego .. a možda se varam. :) možda samo gleda yt biz, pri čemu je tad to sve gamgamstyle... no opet bolje nego onaj yutuber koji snimkom spavanja mjesečno zaradi 20.000.. ili pitanje o crvčku i mravu, trebamo oboje pa i potrošiti novac na sladoled mada je borgovskim kriterijem nepotreban..
-kako ja vidim hossenfelderica nam daje sol.. a što ćemo mi skuhati ovisi i dalje o nama, jer i sol je samo dio, sastojak.. može i bez soli ako je samo borgovska hrana pitanje-odgovor, no nije jer bi u takvom karikiranom odgovoru borg pogriješio, jer je sol ne samo začin, nego u nužan sastojak hrane kao elektolit itd.. dio kao vitamini bez čega imamo problem, time nije samo dodatak-ukus-izbor pa čak i važnije nego hrana sama što su npr pomorci otkrili skorbutom i kiselim zeljem.. itd.
