Konoplja – čudesna biljka

E, moj Zaporožac, kad kažem da intelekturalac ima uvijek nešto za "doživljvati i proživljavati" onda tu mislim i na ljubavje doživljaje i proživljenja. Russell je postavio pitanje "Što filozof radi kad ne radi?" i nije našao odgovora jer filozof uvijek nešto radi - jer misli ili skuplja iskustva za nove misli. To je možda ono što razlikuje intelekturalca od drugih ljudi: on misli i o onome o čemu "ne treba mislliti". Ljudi obično počnu misliti kad upadnu u neku nevolju, financijsku, zdravstvenu ili obiteljsku - inače je mišljenje "trošenje mozga". Kad sam bio u vojsci pa su me vidjeli kako u slobodno vrijeme čitam knjige ili se spremam za ispit na postdiplomskom studiju, govorili su da ću od toliko čianja šenuti pameću. Neće biti da je tako. Mozak se, kao i svaki drugi organ, održava u kondiciji upotrebom, dakle intelektualnim radom. 

 Studiuraš radi studentica i studentskog života, diploma posebno inžinjerska mi je dobar bonus ali evo iskreno programerska znanja barem u moje vrijeme nisu prataila trenutnu tehnologiju.  

 Blago majci, veliš da ne znaš i onda izvališ da je to za budale.

Nek' si ti nama pametan, živ bio 

 Pa velim ja, blago majci...

 Ono kad ti najveći provokator na forumu kaže da si provokator, ponosan sam sad 

Kao i kod svih drugih stvari u životu bitan je balans. Nije problem ako si čovjek zapali đoks na kraju dana ili za vikend da se opusti. Problem je ako svako malo zapali pa mu to utječe na život, posao ili veze. Mislim, ista stvar s alkoholom. Nije problem popiti pivu na kraju dana ili čašu vina poslije ručka...

Ja sam za to da čovjek treba sve probati. Pa zato smo i tu - da iskusimo. No ipak, treba imati mjeru ...

Zamijesio kruh od brašna od konoplje, baš fino... ostatak informacija samo iz knjiga... da je bilo zapalit jednu, možda bi imao širu sliku... vjerodostojnost... ko kad časna piše o grupnom sexu... ili članak o pivu a nisi ga nikad okusio, osim prilikom pripreme hrane, kad ga uliješ u zdjelu umjesto vina :)

I Tesla je bio inženjer, a nije ni završio fakultet. 

Je li on bio "intelektualac" ?!

Po Danenu nije, jer nije doživio, proživio ništa ljubavno. 

Da ne pričamo o "neintelektualcima" Steve Jobsu, Billu Gatesu koji nisu završili fakultete , a "nešto" su ipak promislili i stvorili, što hrpa labaratorijskih i kancelarijskih diplomiranih štakora nije, niti bi za deset života, jer su ukalupljeni u masu istih dosadnih neinvetivnih doktora radi "intelektualne" titule.

@Gajotres, uz tebe smo, drži se :p

Pojam "intelektualac" se ne može - kao ni mnoge druge stvari na svijetu i u životu (ljubav, npr.) - definirati, što ne znači da ne postoji. Imao sam se u životu priliku blisko družiti i s itelektualcima i s primitivcima te sam vidio i te kakvu razliku! Nema te diplome koja bi nekoga kvalificirala kao intelektualca, niti ikakav fakultet ili doktorska diploma može nekoga izliječiti od primitivizma, koji mu se uvukao u kosti. Da vam ispričam priču iz života kako netko s diplomom i doktoratom može biti primitivan, ispričat ću vam priču s vlasnikom jednog našeg izdavačkog poduzeća, koji je nekako došao i do doktorata. Nakon što je knjiga bila gotova, spremna za tisak, zove on cijelu ekipu (urednika, grafičkog dizajnera i mene kao autora) da smislimo nekakav grafički simbol za nju. Knjiga je, razumije se, iz kemije. Koji simbol staviti za kemiju? Retortu, tikvicu, epruvetu - reći ćete. O ne! On ima neku drugu ideju. Treba staviti slovo K (K kao  kemija!) i to na glagoljici! Svi mi šutimo, a što ćemo, veličanstvu se ne smije oponirati. Sada svima pokazujem naslovnicu s tim čudnim znakom i svakog pitam: "Što ovo znači?" Ne zna nitko, pa ni oni koji su članovi Društva prijatelja glagoljice. I sad ćete mi reći da se prenemažem, da potcjenjujem druge ljude, one koji se nisu imali prilike školovati poput mene. Glupost i primitivizam su najgore  bolesti društva i protiv njih se treba boriti svim sredstvima.  

 Nije važno koliko se čita, nego šta se čita. Kao TV: možeš gledat zanimljivu emisiju ili dokumentarac, a možeš gledat nasilni američki film ili tursku sapunicu. Ili kao mobitel: možeš gledat i čitat nešto korisno (istovremeno i zabavno) ili sate provodit po društvenim mrežama i kratkim klipovima. Ili ako već pretežno čitaš beletristiku, i tu se sadržaj uvelike razlikuje u kvaliteti. Pa i nešto trivijalno je sasvim u redu, ako nije odviše zatupljujuće te ima dobru mjeru sentimenta (fantasy), mada takav sadržaj često uzrokuje ovisnost, pa kao začin ili desert u prehrani - bolje u manjoj mjeri, a nešto korisnije i smislenije u većoj mjeri. 

Znaju se ljudi izgubit u svemu tome (u fantaziji), pa im stvarnost više nije dovoljna, mada i ne poznaju brojne blagodati stvarnosti već su usredotočeni na loše aspekte koji ih okružuju, pa sebe uvjere da je to otprilike sve šta život pruža. 

Zato nije dovoljno djeci ograničit vrijeme pred ekranom, nego je potrebno ograničit i sadržaj, jer ima puno destruktivnog sadržaja, koji loše djeluje i na srce i na um, čak i kod odraslih, a gdje li djece. Kao šta se kaže: ono si šta jedeš. Isto tako si i ono šta čitaš/gledaš i ono šta vjeruješ. 

A glede takozvanih intelektualaca, koji su izabrali put propasti zbog "prevelikog znanja": kakvog znanja? Pravo znanje ne vodi u propast, a zlo služi samo kao indikator - kad se spozna, da posluži kao alat kojim se čovjek izgrađuje, a ne da obuzme čovjeka i da mu se on prepusti. Na taj način se zlo nadilazi.

Ima puno velikih laži, a koje se smatraju istinama. Okruženi smo njima. Kad te uvjere u to da si životinja i da si beznačajno zrnce prašine u beskonačno velikoj i kompleksnoj stvarnosti - tada su te ogolili do kosti, sve su ti oduzeli. Imaš dušu i duhovno tijelo, ali su svu esenciju tvog bića zaključali u neki daleki trezor, u tamnoj prašnjavoj prostoriji. Ostavili su ti samo materijalnu komponentu, a za koju su se također pobrinili da bude kompromitirana i oslabljena. Jeli računalo bez softvera i dalje računalo? Ili skup algoritama bez samosvijesti - AI? Ili kakve su mogućnosti zaključanog Androida? Tako je i s čovjekom. Zaključaju ti veliki dio urođenog softvera, pa ti instaliraju svoju varijantu i neke svoje aplikacije, do te mjere da se više ne prepoznaješ. Postaneš kao izmijenjen i zaključan Android, prepun ograničenih, suvišnih, nepotrebnih aplikacija, koje te guše, nadziru, manipuliraju - zatrpavaju reklamama (raznovrsnom propagandom) i crpe ti energiju. I još k tome, ne možeš promijenit bateriju i vršit osnovne popravke (prirodno održavanje i liječenje), postao si potrošna roba, pa ti svako toliko napomenu, da nebi slučajno zaboravio: ljudski život vrijedi 5 kuna. | Kad umreš, koga briga - postaješ beznačajni oblik energije, a svijet nastavlja dalje. 

Time rečeno, tko su zapravo bili Charles Darwin i Karl Marx?:

Izvadak iz Darwinovog pisma upućenog Thomasu Huxleyu: My good and kind agent for the propagation of the Gospel - i.e. the devil's Gospel." - Charles Darwin, letter to T. H. Huxley, August 8, 1860.

Tko bi reka da je Marx bio veliki poeta?: 

Eto, zbog takvog "znanja" se "intelektualci" samounište. Predaju se sekularizmu, ne znajući da su njihovi idoli potajno bili vjernici, samo s one druge strane.  

 Upravo zbog toga jer se takav status ne može strogo odredit i istinski zavrijedit - on time i ne postoji, nego je proizvoljan i nametnut, umjetan. Netko se domogne certifikata s filozofskog fakulteta i slično, pa se uokolo šepiri titulom intelektualca ili akademika te sebe vidi boljim i vrijednijim od svih onih bez certifikata. Ali šta je on zapravo naučio i tko razdvaja istinsko znanje od lažnog? Koji mu je to besprijekorni, nepogrešivi autoritet udijelio takvu titulu? Zar baš sve napisano u fakultetskim knjigama predstavlja apsolutnu istinu, pa da to uzmemo zdravo za gotovo? Kad se sve uzme u obzir, koliko uopće istinskog znanja ima u svom tom sadržaju, a koliko poluistina i čistih laži? Istovjetno tome, znamo da Znanost društvu uvelike koristi, ali znamo da uvelike i šteti. Neki bi rekli da možda ovih dana šteti više nego šta doprinosi, a ipak se drži za svetu kravu, di mnogi polažu sve svoje povjerenje i sve svoje nade u istu.   

Nekoć je intelektualac bio poznat pod drugim imenom: učenjak. Valjda to više nije bila dovoljno lijepa, primamljiva, moćna riječ, koja bi omogućila bolju manipulaciju društvom, jer se u lijepim riječima često kriju loše namjere. Bespogovorno slušajmo intelektualce, nemojmo ih preispitivat jer su oni visokoškolovani i imaju sve zube, a mi smo krezubi. Imaju lijepa lica, lijepu kosu i odijela - sigurno su dobronamjerni, vjerujmo im.

Nasuprot tome, neki imaju jako puno znanja, ali nemaju certifikat. U društvu se oni ne smatraju intelektualcima. Kaže se da su samouki ili mudri, ali nemaju onu sjajnu aureolu intelektualca ili akademika, bez obzira na razinu njihovog znanja i razboritosti. Dapače, nemaju čak ni status najobičnijeg učitelja jer je i za to potreban certifikat. 

Kad ti konvencionalna medicina ne može pomoć u ozdravljenju, ali ti pomogne neki seoski travar; jeli on intelektualac? Kad želiš nešto izradit ili izgradit, pa se konzultiraš sa nekoliko stručnjaka koji ti kažu da je to neizvedivo, a potom se, iz očaja, obratišŠimi koji je samouk, pa ti Šime to riješi - jeli on intelektualac? Šta se društva tiče, sve su to tek samouki ljudi; znaju i vješti su, ali dođu nešto poput kućnog majstora. 

Kad se to razumije, onda se uvidi i to da primitivizam i intelektualizam zapravo nisu antonimi. Jedina razlika je u tome šta takozvani intelektualci svoj primitivizam skrivaju kao zmija noge. Ali ipak se od njih svašta vidi i čuje; od doktora, filozofa i znanstvenika koji su se školovali pola svog života. Iznenadi se čovjek kad uvidi da ipak nisu viša rasa, viši ljudi.  

Naposljetku, apostol Pavao je sasvim dobro definira ljubav: 1. Korinćanima, poglavlje 13.

Zaključak: KOLIKO GOD KOMPETENTAN ČOVJEK BIO, NAJVAŽNIJE JE TO DA SE DRŽI SKROMNO, DA ZADRŽI LJUDSKOST. NEKA SE NE UZDIŽE NAD DRUGIMA I NE ZABORAVI TO DA JE SAMO MALENI, KRATKOTRAJAN STVOR ISPOD ZVIJEZDA. I NEKA ZNA DA MU JE SAV UM I SVO ZNANJE JALOVO, AKO NEMA SRCA.

-hvala, ali ne-hvala.. :) .. no jednom bačena ljaga se teško ispire...

-btw, ne bi previše razlikovao riječi inteligencija ili pamet (pametan), možemo dodati bistar.. kao i pronicljiv. .. tj kad spojimo nijanse tih značenja tad dobijemo nešto što bi inteligencija kao generalna 'glavna' riječ trebala značiti + čak u kontekstu ai-ja, tj ponavlja se da ai model uči, no previđa-preskače, da ne uči samo postojeći odgovor na neko pitanje, nego ono što je bitno za kriterij ingeligencije, da i bez učenja odgovora na neko novo pitanje-problem, inteligencijom, korištenjem svih dostupnih resursa inteligencija nađe odgovoro na sve pri čemu ne mora biti najbolji, moguć, dovoljno dobar.. ono što ai ne može, 'snaći se.'.. ne kad već imaš odgovor u bazi, nego kad ga se nema, kad se mora izmisliti .. snaći, odnosno zato sad 'guraju' maštu-izmišljanje ai-ja, kužeći da je u tome problem s 'pravom' inteligencijom u aiju, koji je bez tog ipak samo alat, jači calculator, koji je čak ponekad lošiji oc jeftinog casio-a :) .. tj ai-algoritam ne može nikako razumjeti razliku kad može biti približan, dovoljno dobar, odokativni odgovor, fuzzylogic, bumbarov let, .. a kad to nema smisla, kao 2+2=4 .. ne 3,853545.. mada je dovoljno blizu, tj ne razumije razliku kad je točan odogovor ono što mora dati a kad može približno jer i to već traži inteligenciju.. koja zato nije samo znanje, nego iskustvo, praktičnost.. sve što u životu osoba nauči (pa i životinja).. tj primjeniti dostupne resurse za ostvariti cilj bi bio najbolji opis, no tad ne vidimo da je u tome uključen 'mozak' (pamet, znanje, logika, iskustvo..) no to je opet samo zato jer smo na to navikli, kao disati, pa ni ne primjećujemo, kao zrak oko nas.. nešto što se podrazumijeva pa se lako previdi.

-inteligencija nije samo nešto u glavi znanstvenika koji npr razbija atome, inteligencija je jednako u glavi čobana koji čuva ovce ili majmuna koji bere banane.. jer sve to je inteligencija, nužna za preživljavanje i ono nešto više od samog jedi-spavaj-preživi nužnog dijela, pa tako inteligencijom životinja zna da će uz izvor vode pronaći hranu, iskustveno znanje i primjena.. glupa životinja-biće to ne povezuje i zato je glupo-alat-stroj.. tj ai koji sad fuzzyijem pokušava lagati, no opet to radi loše.. algoritamski, .. ako i postoji mogućnost da se to kodira, u što sumnjam.

 -sve to zajedno = inteligencija, odnosno možemo reći primjenjiva inteligencija, za razliku od neprimjenjive koja je tad beskorisna, npr biti brz u računanju može biti korisno i beskorisno.. čak ni točnost nije primarni kriterij itd. dok prosječan 'čoban' (kao osoba koja je lowteč, no zna preživjeti, živjeti, čuvati ovce od vuka itd., seljak, šljaker, bilo koji oblik korisnog rada..) ima za njega odgovarajuću inteligenciju koja mu dozvoljava razvoj civilizacije-društva, poljoprivredom, industrijskom revolucijom itd.. 

-odnosno, kao primjenjiva, možemo jednako reći i korisna inteligencija gdje bi pandan bio beskorisna, npr znati nešto o povijesti u realnom svijetu je beskorisno, pogotovo u usporedbi s 'realnim zanimanjima' .. mada i povijest ima važnost itd.

Joj, joj, joj, Zaporožac! Kakva "now age sranja"?! Emotivna i socijalna inteligencija i te kako postoje i one se bitno razlikuju od znanstveno-matematičke inteligencije, one koje koje se mjere IQ i testovima. Koliko ljudi znam koji briljiraju po jednoj, a pose zakažu u drugoj vrsti inteligencije. Imam primjerice jednu knjigu, zbirku Einsteinovih eseja u kojima on ne piše o fizici nego o svojoj slici svijeta. Kad sam je dao čitati nekom čovjeku, načitanom i učenom, koji međutim nije bio opterećen Einsteinovim genijem, taj se nije prestao smijati. Toliko gluposti i dječje naivnosti u knjizi jednog odraslog čovjeka! Imam kolegu koji je dogurao do doktorata, a zapravo je riječ o djetetu sa smetnjama u razvoju. Ja u vicu rekoh za nekog mladiča da ima penis do pola koljena, a on ni pet ni šest nego ide pitati njegovu djevojku je li to istina! (I to zato što sam ga ja - također u vicu - uputio na to.) Zapravo je riječ o tome, kako mi objasni jedna psihologinja, da se sve regije mozga ne razvijaju ravnomjerno, dapače ako netko intenzivno razvija jedne centre, drugi centri ostaju nerazvijeni. Zato imamo genijalne idiote.