Hrvatski širitelji dezinformacija trajno protjeran

Ah, ljudi lijepi je dan, a vi bi o ovako teškim temama diskutirali.

Neka živi ljubav i sloga među ljudima bez obzira na sve razlike.

 Pitanje je, veliko i ozbiljno pitanje da li bi danas postojala HR kao država da nije bilo partizana tj. antifašista. Sigurno ne bi imali Istru, vjerojatno ne bi imali ni prodanu Dalamciju, moguće ni bilo kakvu državu.

Tuđman je bio partizan, general.

Čitam postove i jebo te, morao sam gugati što je fašizam, zašto je loš itd...

Nema nama napretka dok se dijelimo na lijeve-desne, ustaše-četnike itd...

 Sve je to na kraju profesinalni patritizam. S time da su nekada te profesionalci davali tvronice u vlasništvio radnicima, pa su radnici od profita dobili svoje stanove u kojima se živi i danas. Režije su bile stvarna cijena, ne profit n a režijama i sl. To je meni jedina ključna razlika između nekada i danas.

Sve ostalo mi je profesinlno mahanje zastavama i droga za mase. Ali jasno da se oko takvih stavri mi nikada nećmo složiti kolektivno. Nikada. Ali nema veze. Idemo dalje, na kraju i tak svi završimo jednako :D

Iz kojeg se točno razloga antifašizam i komunizam trpaju ruku pod ruku? To su bitno različite stvari.

Niti su svi partizani bili komunisti, niti su svi komunisti bili protiv RH.

Tuđman je bio i partizan i komunist i za RH.

...jer da je do desančarskih Rvat'na, RH bi bila ZG + 50 km, što zbog njihove nesposobnosti, što zbog dupelištva..

kamo sreće da u Hrvatskoj postoji desnica, nacionalizma ima malo, ali ima previše sirovog šovinizma podebljanog marketinškom kampanjom pivovarske industrije kad se fokus nacije okrene na 11 odraslih ljudi koji u kratkim hlačicama naganjaju loptu... ako nam je to maksimum nacionalne svijesti, jesmo li mi nacija uopće ?

Apsolutno se slažem da je inteligencija najveći neprijatelj ekstrema s obe strane. Mislim da se ovde nismo razumjeli zbog terminologije jer ja ljevicom nazivam današnje samoprozvane ljevičare, a ne prave ljevičare. Ono što se devedestih godina prošlog stoljeća nazivalo sijaset mentalnih bolestiju danas se zove ljevičarstvo.

Ovo je jedan lijep primjer.

Nitko živ ne zna koliko je točno 1931. bilo Srba, koliko Hrvata, koliko Slovenaca itd., a taj broj je, iz današnje perspektive, mutan čak i za 1948.

Zašto?

Popis iz 1931. nije omogućavao izjašnjavanje prema nacionalnoj opredijeljenosti jer je kralj Aleksandar, zavodeći diktaturu, obznanio svekolikom narodu da od danas (6. 1. 1929.) nema više Srba, Hrvata i Slovenaca nego postoje samo Jugoslaveni. Naravno, takvo tumačenje je trajalo donjegove smrti, ali to je bilo sasvim dovoljno da 1931. na popisu ne budu Hrvati, Slovenci ni Srbi. Ono što se na tom popisu popisivalo jest bila vjerska pripadnost. Međutim, nisu svi katolici u Kraljevini Jugoslaviji bili Hrvati, niti su svi Hrvati bili katolici jer se jedan dio predaka današnjih Muslimana tada izjašnjavao kao Hrvati (drugi pak dio kao Srbi). Upravo iz tog razloga što ne možemo razlučiti koliko je bilo Hrvata-muslimana, a koliko Srba-muslimana, ne možemo ni znati stanje prije rata. Čak ga ne možemo ni procijeniti.

Popis iz 1948. je bio popis po nacionalnostima s time da su uvedene 2 nove nacije - Crnogorci (koji su prije 1941. bili Srbi) i Makedonci (koji su prije 1941. za državu bili Srbi, a za sebe Bugari). Muslimani i dalje nisu bili zasebna nacija i koliko ih se izjasnilo kao Hrvati, koliko kao Srbi, a koliko kao neopredijeljeni, to opet nitko živ ne zna. Doduše, zbog nacionalnog izjašnjavanja, ovdje je lakše napraviti procjenu negoli 1931., ali je činjenica da, iz današnje perspektive, nemamo točno stanje ni za 1948., a kamoli za 1931.