Autonomna vozila gazit će životinje i starce ako ć

Pri brzinama pri kojima kočenje neće ništa postići, ništa drugo ne stigneš ni pokušati, a kočenje neće pogoršati situaciju. Tvoja teza nije da kočenje neće ništa postići, već da je bolja refleksna reakcija izbjegavanje. Niti podaci koje sam ja iznio govore u prilog tezi da je izbjegavanje bolja refleksna reakcija od kočenja niti si ti iznio podatke koji su to pokazali.

 

Prije nego nastavim s glavnim dijelom, da riješimo par nedoumica:

Molim te da vratiš vozačku dozvolu u najbližu policijsku postaju. Prije obilaženja ili pretjecanja si dužan provjeriti da li te netko pretječe!

 

To je preventivno djelovanje i svjesnost situacije u prometu, što značajno umanjuje vjerojatnost situacije da moramo refleksno reagirati i olakšava nam donošenje svjesne odluke.

 

Da se sad vratimo na bitno. Refleks je automatska reakcija na neki input koja ne uključuje proces razmišljanja, a može biti urođena ili naučena. Ne možeš odlučiti imati refleksnu reakciju ovisno o tome jesi li u gradu ili ne, jednom kad je refleks naučen, automatski ga radimo čim mozak prepozna input za koji smo ga naučili, bez obzira na ostale, kompleksnije, parametre okoline poput vrste prometnice na kojoj se nalazimo. Brzina refleksne reakcije često ovisi tome koliko je opasnost neposredna (pokazano na prvom linku), pa ako nije opasnost baš skroz neposredna, imamo vremena svjesnom odlukom poništiti refleks (što je korisno primjerice prilikom vožnje po ledu, kad nam noga refleksno ide na kočnicu, a svjesna odluka otkaže kočenje jer bi izgubili kontrolu).

 

Pješak predstavlja neposrednu opasnost i kao takav zahtjeva refleksnu reakciju, dok žuto ne predstavlja neposrednu opasnost i zato na žuto ne reagiramo refleksno, već svjesno donosimo odluku i po tom pitanju si u pravu. Međutim, ono gdje čitava tvoja teza pada u vodu leži u činjenici da je refleks jednostavna "programirana" reakcija koja ne uključuje višeparametarsko odlučivanje. Ako ti je refleksna radnja izbjegavanje, onda to ruka krene raditi prije nego si ti uopće svjestan i prije nego uopće stigneš odlučiti da li to sigurno možeš napraviti.

Drugi link, sa žutim svjetlom na semaforu sam stavio kao primjer u kojem se stvarno mjerilo vrijeme donošenja odluke. 2,3 sec je prosječno vrijeme odluke. Ja sam uzeo 1,25 sec kao optimističnu procjenu donošenja odluke pod većim pritiskom kritičnosti situacije, iako to vrijeme možda može biti kraće, ali isto tako može biti i dulje. Međutim, uzmimo sa u obzir najniže izmjereno koje je tek malo više od refleksnog (znamo da je svjesna odluka uvijek sporija od refleksa, pa na to ne možeš imati prigovor) i testirajmo scenarije pri navedenim brzinama. Recimo da je vrijeme odluke 0,7 sec i da je vrijeme početka refleksnog prestrojavanja 0,5 sec (na ovo možeš imati prigovor, ali o tome ću kasnije).

 

Brzina 80 km/h

Kočenje: Ne stigneš stati, brzina je tek malo smanjena, pješak mrtav

Izbjegavanje, svjestan si situacije i možeš preći u susjednu traku: Pri 0,5 sec kreneš s izbjegavanjem, pri 0,7 sec svjesno donosiš odluku da to možeš sigurno napraviti. Imaš šansu izbjeći pješaka i zadržati kontrolu nad vozilom, ovisno o tome koliko si inicijalno trznuo volanom, ali s obzirom na to da je prvih 0,2 sec okretanja volana bila nekontrolirana refleksna radnja, postoji i mogućnost da izgubiš kontrolu nad vozilom.

Izbjegavanje, nisi svjestan situacije ili ne možeš preći u susjednu traku: Pri 0,5 sec kreneš s izbjegavanjem, pri 0,7 sec svjesno donosiš odluku da to ne možeš sigurno napraviti. Ovisno o refleksnom trzaju volana i položaju vozila, ili je već došlo do kontakta i nemaš kontrolu nad vozilom ili se vraćaš u svoju traku i pješaka pokupiš dok si još u manervru, pri čemu može opet doći do zanošenja vozila i ugrožavanja drugih sudionika.

 

Brzina 50 km/h

Kočenje: Ne stigneš stati, ali je brzina ispod fatalne, pješak ima šanse proći i s lakšim ozljedama.

Izbjegavanje, svjestan si situacije i možeš preći u susjednu traku: Pri 0,5 sec kreneš s izbjegavanjem, pri 0,7 sec svjesno donosiš odluku da to možeš sigurno napraviti. Pješaka si izbjegao, a mogućnost gubitka kontrole je već minimalna.

Izbjegavanje, nisi svjestan situacije ili ne možeš preći u susjednu traku: Pri 0,5 sec kreneš s izbjegavanjem, pri 0,7 sec svjesno donosiš odluku da to ne možeš sigurno napraviti. Vraćaš se u svoju traku i počinješ kočiti, na što gubiš sigurno barem 0,3 sec  - 0,2 sec koliko si izlazio iz svoje trake + optimističnih 0,1 sec za 2 korekcije smjera (prestanak izlaska i početak povratka + ispravljanje vozila) i stabilizaciju prije početka kočenja. Kočiti si počeo tek nakon 1 sec, što znači da u trenutku udara imaš brzinu 44,5 km/h što je brzina koja obično rezultira težim ozljedama ili smrću.

 

Brzina 40 km/h

Kočenje: Ne stigneš stati, ali je brzina dovoljno niska da će pješak gotovo sigurno proći s lakšim ozljedama.

Izbjegavanje, svjestan si situacije i možeš preći u susjednu traku: Pri 0,5 sec kreneš s izbjegavanjem, pri 0,7 sec svjesno donosiš odluku da to možeš sigurno napraviti. Izbjegao si pješaka.

Izbjegavanje, nisi svjestan situacije ili ne možeš preći u susjednu traku: Pri 0,5 sec kreneš s izbjegavanjem, pri 0,7 sec svjesno donosiš odluku da to ne možeš sigurno napraviti. Vraćaš se u svoju traku i počinješ kočiti, na što gubiš sigurno barem 0,3 sec  - 0,2 sec koliko si izlazio iz svoje trake + optimističnih 0,1 sec za 2 korekcije smjera (prestanak izlaska i početak povratka + ispravljanje vozila) i stabilizaciju prije početka kočenja. Kočiti si počeo tek nakon 1 sec, što znači da u trenutku udara imaš brzinu 28,8 km/h što je brzina koja obično rezultira lakšim ozljedama.

 

Brzina 35 km/h

Kočenje: Stigneš zakočiti

Izbjegavanje, svjestan si situacije i možeš preći u susjednu traku: Pri 0,5 sec kreneš s izbjegavanjem, pri 0,7 sec svjesno donosiš odluku da to možeš sigurno napraviti. Izbjegao si pješaka.

Izbjegavanje, nisi svjestan situacije ili ne možeš preći u susjednu traku: Pri 0,5 sec kreneš s izbjegavanjem, pri 0,7 sec svjesno donosiš odluku da to ne možeš sigurno napraviti. Vraćaš se u svoju traku i počinješ kočiti, na što gubiš sigurno barem 0,3 sec  - 0,2 sec koliko si izlazio iz svoje trake + optimističnih 0,1 sec za 2 korekcije smjera (prestanak izlaska i početak povratka + ispravljanje vozila) i stabilizaciju prije početka kočenja. Kočiti si počeo tek nakon 1 sec, što znači da u trenutku udara imaš brzinu 18,6 km/h što je brzina koja obično rezultira lakšim ozljedama.

 

Brzina 30 km/h

Kočenje: Stigneš zakočiti

Izbjegavanje, svjestan si situacije i možeš preći u susjednu traku: Pri 0,5 sec kreneš s izbjegavanjem, pri 0,7 sec svjesno donosiš odluku da to možeš sigurno napraviti. Izbjegao si pješaka.

Izbjegavanje, nisi svjestan situacije ili ne možeš preći u susjednu traku: Pri 0,5 sec kreneš s izbjegavanjem, pri 0,7 sec svjesno donosiš odluku da to ne možeš sigurno napraviti. Vraćaš se u svoju traku i počinješ kočiti, na što gubiš sigurno barem 0,3 sec  - 0,2 sec koliko si izlazio iz svoje trake + optimističnih 0,1 sec za 2 korekcije smjera (prestanak izlaska i početak povratka + ispravljanje vozila) i stabilizaciju prije početka kočenja. Kočiti si počeo tek nakon 1 sec te i dalje stigneš stati.

 

 

Dakle, prema najoptimističnijim procjenama u korist izbjegavanja, pri brzinama pri kojima nakon neuspješnog izbjegavanja možeš i dalje stići zakočiti nisi dobio ništa jer tad možeš i zakočiti odmah. U jednom uskom rasponu brzina pri kojima možeš zakočiti odmah, ali ne možeš ako pokušaš zaobići i odustaneš, pješaka nepotrebno izlažeš riziku. Pri brzinama pri kojima ne stigneš zakočiti, a stigneš izbjeći pješaka, doslovno se kockaš sa sudbinom pješaka - ili ćeš ga uspiti izbjeći ili će posljediće biti teže zbog kasnijeg kočenja. Pri još višim brzinama riskiraš ugrožavanje drugih sudionika ili gubitak kontrole prije nego uopće stigneš doniti svjesnu odluku. Problem s refleksom je što je to automatska radnja i ti ne možeš utjecati na refleks na način da na jedan način reagiraš onda kad znaš da možeš ući u susjednu traku, a na drugi način kad ne znaš možeš li. Ako refleksno kočiš, onda refleksno kočiš, a ako refleksno izbjegavaš, onda refleksno izbjegavaš i to radiš u svim situacijama u kojima refleksna radnja nastupa prije nego je svjesno možemo opozvati.

 

 

Sad da se vratimo na onih 0,5 sec za koje sam napisao da mi možeš prigovoriti. U praksi je 0,25 sec dovoljno za refleksno dignuti nogu s gasa, a za reakciju rukom ti treba i kraće vrijeme jer je kraći živac, tako da taj prigovor stvarno stoji. Međutim, kad bilo koje niže vrijeme refleksne reakcije uračunaš u gornje scenarije, refleksno izbjegavanje postaje još nepovoljnije. Što je brže vrijeme refleksne reakcije, to je dulje vrijeme kroz koje vozilo skreće u stranu, a da ti još nisi donio svjesnu odluku. To znači da:

- pri manjoj brzini možeš imati kontakt s drugim vozilom i/ili izgubiti kontrolu prije nego uopće stigneš biti svjestan situacije

- više vremena ti treba za vratiti vozilo u svoju traku i stabilizirati putanju

- kasnije možeš početi kočiti ako ne možeš izbjeći pješaka

 

 

S druge strane, ako si počeo refleksno kočiti, u trenutku kad si u stanju donijeti svjesnu odluku, ti možeš, ukoliko znaš da sigurno možeš pješaka obići, prestati kočiti i izvesti manervar obilaženja.

 

MrBlc:

Hvala na vrlo argumentiranom odgovoru. Problem koji si nepotreno uveo u svoju analizu je gubitak stabilnosti vozila. Računaj s ovim podatkom: standarni test izbjegavanja losa se izvodi tako da vozilo pri brzini od 70 km/h u 50 metara što je točno 2,5 sekundi pređe u lijevu traku za minimalno 1,1 širina vozila, dakle 2 metra i nešto sitno, i vrati se. U stvarnom uvjetima tko zna koliko će daleko trebati ići. Vrijeme reakcije u stvarnom uvjetima je tipa 0,2 s bolje na volanu u odnosu na kočnicu a put u kojem vozilo mijenja traku kao i vrijeme je iznimno kratak. Pogledaj filmove sa VDA testiranja. Odluka izbjeći-kočiti je također refleksna. Nekakvo mjerenje svjesne promjene trake je sasvim drugi događaj i ne može se usporediti, kad si u koloni ili ti iz suprotnog smjera dolazi promet, nije potrebno razmišljati, svi to odradimo na autopilotu bez razmišljanja. Sve skupa mi je ovo zanimljiva rasprava, ali ja sam htio reći samo jedno - iskusan vozač će u iznenadnoj situaciji češće odabrati izbjegavanje, ako je moguće pa i kombinirati ga s kočenjem. Neiskusan će stati na kočnicu premalo ili prejako i kao lutka čekati kraj... stotinama puta sam doživo da mi iz zavoja ili raskrižja izleti auto jednu dužinu ili dvije ispred. Bježiš desno, lijevo, izvan kolnika, na nogostup, nema tu puno priče. Sve je bolje od frontalnog sudara u moju, vozačevu stranu. Sve ovisi i kako se osoba vozi, ako si uvijek spor, veliki razmak, teško da ćeš se naći u puno kritičnih situacija za razliku od nas nekih koji vole adrenalin. S druge strane, to te brzo nauči ovako ili onako. Dobro je po snijegu otići na parking pa malo vježbati kontrolu vozila kod proklizavanja i zanošenja da se stekne osjećaj što treba raditi, to otvara puno više mogućnosti za kritične situacije koje nam dođu prije ili kasnije. Tu gdje se ja vozim veći dio vremena ceste su toliko uske da se ne možeš mimoići s autobusom. Pa ipak, nema sudara, ali nitko ne staje. Zato malo niže u centru nasred gradskog trga imamo nesreća svako malo uključujući gaženje pješaka na zebri. Tko se navikao voziti samo po gradu, kočnica mu je sve.

Po čemu je nepotrebno? Za odlučiti je li nešto bolje ili gore treba uzeti u obzir i najbolji i najgori scenarij, a u najgorem scenariju, ako trebaš odustati od izbjegavanja i početi kočiti to ne možeš napraviti sigurno i efikasano dok vozilo nije stabilno nakon izvedenog manervra.

 

A što se testira? Testira se sposobnost vozila za takav manervar, a ne da li je takav manervar najbolje rješenje. 

 

Refleksna odluka je oksimoron. Ili je odluka ili refleksna reakcija. Bježanje desno kao refleksna reakcija je ok u velikom broju slučajeva (najčešće kad netko ulijeće u škare), ali bježanje lijevo nije. Refleksna reakcija se može razlikovati prema okolnostima (veličina objekta na koji nailazimo, strana s koje nam nailazi i slično).

 

Možda te brka kad pišem o svjesnoj odluci jer nije jednoznačan pojam. Pri tom ne mislim na proces pri kojem smo svjesni toka misli koji je doveo do te odluke (kao što je slučaj s početnicima), već kao odluka koju naš mozak donosi na temelju više parametara iz okoline, a koja je zapravo rezultat "treninga" koji smo kao početnici odradili i iskustva koje smo na to nadogradili. Iako mi nismo svjesni toka misli pri donošenju te odluke, ona je i dalje rezultat misaonog procesa, za razliku od refleksa koji je rezultat čistog "programa".

 

Iskusan vozač će biti bolje spreman, predvidjeti neke opasnosti kojim neiskusan nije spreman, brže će svjesno reagirati, ali ako mu je refleksna reakcija trzaj volanom u lijevo, onda to nije iskusan, već opasan vozač.

 

Test po ISO standardu je test sposobnosti vozila, a izvršavaju ga iskusni i nadprosječni vozači u kontroliranim uvjetima svjesnom i planiranom reakcijom. Ja nigdje nisam tvrdio da je sam manervar izbjegavanja opasan zbog gubitka kontrole, već da nekontrolirano izvođenje manervra ili odustajanje od istog može dovesti do gubitka kontrole. Tvoj problem je što i dalje ne shvaćaš razliku između refleksne i kontrolirane radnje. Povlačenje ruke pri dodiru s nečim vrućim je refleksna radnja, dok je pijenje vode iz čaše kontrolirana radnja. Ti kad prinosiš čašu ustima ne razmišljaš o tome već to radiš automatski, međutim, tvoj mozak aktivno upravlja rukom na temelju propriocepcije (povratne informacije o položaju dijelova tijela). Kad takneš nešto vruće, reakcija zaobilazi tu razinu, ruka se povlači prije nego je tvoj mozak uopće obradio informaciju. Kad se radi o dodiru i boli, ta veza je brža jer signal niti ne putuje do mozga, potpuno ga zaobilazi. Kod vizualnog podražaja, refleksna reakcija je sporija jer signal prvo prolazi kroz vidni korteks, ali i dalje se zaobilazi veliki dio standardnog procesa. Pri refleksnoj radnji ti nemaš toliko finu motoriku koliko imaš inače niti procesuiranje uključuje povratnu vezu. Zbog toga refleksni trzaj volanom može uzrokovati gubitak kontrole, ne zato što to vozilo nije u stanju, već zato što refleksna radnja ne može kontrolirati vozilo toliko precizno da možeš biti siguran da nećeš izaći izvan upravljivih okvira. Isto je i kod kočenja. Refleksno stiskanje kočnice često je ili slabo (zato novija vozila imaju BAS) ili prejako (što korigira ABS), a kad preuzme kontrolirana reakcija, onda iskusan vozač prilagodi silu kočenja.

 

 Ne trebaš se ispričavati za izneseno mišljenje. Kada bi još tako oprezno uzeo da razgovaramo u nekom kontekstu svjesnosti okolice koju iskusan vozač ima a koju sam spomenuo negdje na početku rasprave pa onaj dio da si na višetračnim cestama odnosno u gradu najčešće definiran gužvama koje ti ostavljaju malo manevarskog prostora pa da sam tu moju izjavu napisao nakon što je MrBlc počeo govoriti o vremenu reakcije na žutom svjetlu... Kontekst je itekako bitan, ako ćeš vaditi dvije riječi iz rasprave možeš od Gandija napraviti ubojicu.

Iskreno nemam pojma što reći na ovo. Ovakav stav nije predstavljao problem na psihotestu? 

 

Cilj je izbjeći nesreću ili umanjiti posljedice, a da pri tom tvoja radnja ne predstavlja dodatnu opasnost. Na cesti na kojoj je preglednost dovoljno velika da možeš izbjegavati skretanjem u lijevu traku je u pravilu dopušteno pretjecanje, a izlaženjem u lijevu traku bez provjere da li to možeš napraviti svakako stvaraš dodatnu opasnost.

 

Svjesnost okoline značajno pomaže i smanjuje vrijeme kontrolirane reakcije, ali u visokodinamičnom gradskom prometu se situacija dovoljno brzo mijenja da se ne možeš pouzdati u "stare" podatke. Ako si prije 3 - 4 sekunde provjerio retrovizor, to je relativno star podatak koji ti i dalje pomaže, recimo, lakše je napraviti update nego brzim pogledom, ali i dalje trebaš pogledati.

 

Međutim, kad pričamo o refleksu, to je nebitno. U onom trenutku u kojem ruka inicijalno vuče volan, tvoj mozak još nije obradio situaciju i zato je to loš refleks. Onog trena kad krene kontrolirana rekacija onda možemo pričati o tome, ali to je sporije od refleksnog početka kočenja.

Radimire, što ti imaš protiv krava?

Pojam nužde ne znači da možeš postupiti sa stavom "boli me k, ovo radim u nuždi". Izbjegavanje bez provjere je kockanje u kojem riskiraš teže posljedice od onih koje bi bile pri kočenju, dok kod kočenja, za razliku od izbjegavanja, često imaš mogućnost promijeniti taktiku na izbjegavanje kad vidiš da to možeš sigurno napraviti.

 

Kočnica, truba i istovremena provjera da li imam gdje bježati. U najboljem slučaju, ovaj skuži i vrati se, a ko ne skuži imaš veliku šansu otvoriti mu prostor za ubaciti se, a ako i to propade, već si provjerio mrtvi kut i znaš možeš li ga izbjegavati ili ne.

 

Refleks izbjegavanje jest brži, ali upravo zato i jest opasan - možeš ti biti svjestan koliko hoćeš situacije na cesti, ali refleksna radnja je upravo refleksna radnja - nešto što ne radiš kontrolirano. Ako se naučiš na trzanje volanom, onda je samo pitanje vremena kad ćeš pogriješiti.

 

Iz ovoga je jasno da ti ili uopće ne čitaš moje postove ili ne shvaćaš što ti govorim. Strah i refleksna reakcija ne idu zajedno jer u trenutku u kojem te može biti strah već nastupa kontrolirana reakcija. Ja neću početi kočiti unatoč tome što imam bolje opcije, već će refleks kočenja odraditi prvu reakciju dok kontrolirana reakcija ne odluči koji je daljnji slijed akcija izvediv na siguran način i preuzme kontrolu. Ako je daljnji slijed nastavak kočenja, refleks kočenje je skratio vrijeme reakcije, a ako je izbjegavanje, kočenje je smanjilo brzinu. To je trenutak u kojem se neiskusni vozač može uspaničariti, pa propustiti izbjeći sudar koji je mogao izbjeći, ali će i dalje kočenjem umanjiti posljedice.

 

S druge strane, ako ti je refleks izbjegavanje, ti ga započinješ prije nego je mozak obradio sve informacije, a to predstavlja opasnost.

 

Moguće je da ti nisi ni svjestan koje su ti reakcije refleksne, a koje kontrolirane. Kako vrijeme refleksne reakcije ovisi o tome koliko vremena imaš za reakciju, kad imaš više vremena, onda svjesna reakcija može poništiti refleksnu, a tebi ostaje privid da si reagirao refleksno.

 

Vidio sam i ja svašta, ima stvarno bizarnih situacija, ali to baš ne doprinosi ovoj raspravi.

 

Ako te u tom trenutku pretječe drugo vozilo, propisi su ti najmanji problem, bez obzira da li je onaj koji te pretječe u prekršaju ili ne. Ako refleksno trzaš u lijevo, jednom ćeš napraviti sranje.

 

Već smo apsolvirali da je izbjegavanje vozila iz suprotnog smjera skretanjem u desno najčešće adekvatna reakcija i da je sporno bježanje u drugu traku kod višetračnog prometa, te bježanje u lijevu traku kod dvosmjernog. Ne znam zašto sad opet vadiš situacije koje smo već prošli.

 

Ne trebaju ako možeš zakočiti. Isto tako se može dogoditi da auto ispred onog koji se prestrojava u tvoju traku počne kočiti, pa i onaj koji se prestrojava koči, pa je bolje skrenuti mu pažnju na svoju prisutnost koje očito nije svjestan i imati backup plan.

 

U traci ima mjesta, ali ako se radi o gradskoj vožnji, onda si upravo ubio motorista da bi spasio retrovizor i malo piture na vratima. Nije baš opravdana nužda.

 

Ne postaje teorija, već objašnjenje kad jednostavnije ne prihvaćaš. Primjeti i da si jedini koji u ovoj raspravi koji ne prihvaća, a to najčešće znači da nije problem u objašnjenju. Dakle, opasnost koja ti prijeti ispred nije uvijek kombinirana s vozačem koji pretječe, ali onda kad jest, posljedice su katastrofalne. S druge strane, u većini slučajeva kočenje će značajno ublažiti posljedice ako i ne uspije potpuno otkloniti opasnost.

 

Što se tiče onog koji pretječe i onog koji koči iza tebe, sa zakonske strane, ako izletiš onom tko pretječe, ti si kriv, a ako te naguzi onaj tko ne drži razmak, onda je on kriv. Međutim, već smo rekli da nas zanimaju posljedice, a ne krivnja - on pretječe, ti udaraš u njega, on sleti lijevo, ti se zabiješ u prepreku koji su pokušao izbjeći punom brzinom, vs. ti kočiš, on koči, kako je počeo kočiti kasnije, razmak se smanjuje, međutim, ako ti imaš prostora uvijek mu možeš stvoriti dodatnog prostora popuštanjem kočnice, a ako do kontakta i dođe, on će biti pri manjoj brzini i u normali, a ne bočno ili djelomično bočno, što opet ima manje posljedice.

 

Indikativno je i da osobu koja te pretječe po defaultu nazivaš luđakom.

 

Koliko često provjeravaš retrovizore? Koliko se brzo može situacija promijeniti? Čak i kod svjesne odluke, svjesnost prometa nam ubrzava odlučivanje, ali je provjera najčešće nužna jer se situacija može rapidno promijeniti. Ipak nisi Nik Praskaton da ti je jedno oko na cesti, a drugo na retrovizoru. Međutim, kad pričamo o refleksu, to možeš objesiti mačku o rep.

 

Priča je krenula od izbjegavanja pješaka ili druge prepreke ispred tebe i refleksne radnje. Već sam napisao da se refleks može razlikovati ovisno o tome odakle opasnost dolazi, a dodatno, kamion koji se krenuo prestrojavati često i ne trigga refleksnu reakciju, već kontroliranu jer po putanji kamiona (ili žmigavcu) vidiš da se priprema na radnju, pa si i ti spreman na reakciju. De facto je odluka unaprijed donesena i ti postupaš po toj odluci, a ne po refleksu.

 

I ponovno, preferirana i refleksna reakcija nisu ista stvar. To je ono što je u čitavoj raspravi bitno i sporno. Iskusan vozač preferira izbjegavanje i to nitko ne osporava, ali to nije refleksna radnja, već svjesna (ili podsvjesna ako ti je draže). Refleks izbjegavanja je opasan jer je brži nego najiskusniji vozač može donijeti odluku o tome da li je to sigurno za napraviti. Tvoja inicijalna teza je bila da iskusni vozač ima refleks izbjegavanja, a suočen s činjenicama si je zamijenio tezom da iskusni vozač preferira izbjegavanje. Napravio si zamjenu teza, a onda meni spočitavaš sve i svašta. I'm out.

 

Kočenje nije refleksna radnja. I kočenje i skretanje zahtijevaju provjeru da li se moze sigurno izvesti. Koja je bolja, zavisi od situacije. Dobar vozac koji prati promet moze u zavisnosti od situacije skrenuti ili zakočiti. Ako iskoči pješak sa trotoara i nema nikoga u lijevoj traci, bolje je skrenuti ulijevo nego kočiti, cak i ako ima nekoga u lijevoj traci a pjesak je na pola metra od ruba, na primjer, opet je bolje trznuti malo ulijevo nagp pokusati kociti. Sve te pokrete vozac moze izvesti brzo ali to nije prava refleksna reakcija.

Zašto, može li pojašnjenje?

Ako netko tvrdi da je uvijek najbolje kociti, ja imam pravo tvrditi da to nije tako. Ja sam bio u situaciji gdje je covjek koji je iz grupe bukvalno iskocio pred moj auto ostao ziv zato sto sam trznuo lijevo a ne kočio. A u drugoj situaciji je pas stradao jer je lijevo bilo drugo vozilo. Vozac treba da reaguje u skladu sa situacijom i treba da bude svjestan situacije oko sebe.

 Nećeš to doživjeti u ovoj temi jer su tu stručnjaci koji su matematički izračunali da je kočenje bolja opcija čak i kad prepreku sigurno udaraju sa 70 km/h, obzirom da bi ih izbjegavanje u istoj situaciji moglo dovesti u opasnost od ubijanja motoriste koji eto baš tada pretječe.

BlackDog22 je prvi spomenuo refleksne radnje, na što sam se ja vezao s pričom o razlici između inicijalne refleksne reakcije (i zašto je bolje da je ona kočenje) i (pod)svjesne odluke koja refleks može i suspregnuti ako je potrebno i ako ima vremena.

 

Nakon toga slijedi tvoj odgovor meni u kojem izričito navodiš:

Dakle, ovaj odgovor slijedi nakon što sam ja naveo da se prva, refleksna reakcija događa prije nego smo donijeli svjesnu odluku. Ovo se značajno razlikuje od onoga što sad tvrdiš! Još sam ti dao i mogućnost da se izvučeš na terminologiju, ali si i dalje ostajao pri svom.

 

Ja sam napisao da noga može biti na kočnici brže nego stignemo svjesno obraditi situaciju, a ti si na to replicirao da je trzaj rukom još i brži, što jest točno, ali i opasno iz čega se razvila daljnja rasprava o refleksu i brzini. I to mogu opet ponoviti: refleksni trzaj volanom je brži od refleksnog stiskanja kočnice, međutim, iskusni vozač ne trza volanom refleksno, već kontroliranom reakcijom u kojoj je svjestan okoline, a to je ipak sporije od refleksnog stiskanja kočnice. Dodatno, nekontrolirani trzaj volanom je daleko teži za ispraviti od nekontroliranog stiskanja kočnice - odnosno, ako imaš gdje bježati, a refleksno si stisnuo kočnicu, stigneš pustiti kočnicu i bježati, dok obrnuta situacija često nije moguća (em gubiš zaustavni put, em možeš imati kontakt s drugim vozilom ili bankinom prije nego kontrolirana reakcija preuzme kontrolu). 

 

Mala digresija: Što se tiče vozača relija, to je još jedan promašaj - uvjeti i neočekivane situacije u reliju se značajno razlikuju od onih na cesti, te se u pravilu vozi na granicama mogućnosti. Kad se na reliju dogodi nešto usporedivo s onim o čemu pričamo, to obično rezultira nesrećom, a ako je istu moguće izbjeći izlijetanjem, preživljavanje se najčešće može zahvaliti zaštitnoj opremi koju u običnom automobilu nemaš.

 

Što je opet izjava koja ne drži vodu. Istrčavanje iza parkiranog automobila, otvaranje vrata na parkiranom automobilu, prelazak pješaka na crveno (bez da su pokazali ikakvu naznaku da to planiraju), pa čak i padanje u nesvijest su situacije koje se događaju i nikakav vozač ih ne može baš uvijek predvidjeti.

 

Na onom linku o brzini refleksa kočenja imaš i dio koji pokazuje da je brzina refleksa ovisna o tome koliko je opasnost neposredna. Radnja koje je najavljena bilo žmigavcem, bilo ponašanjem u prometu (što sam tamo i napisao, sam žmigavac uopće nije bio bitan, osim tebi kao slamka spasa u raspravi) i nije toliko naglo napravljena nam daje vremena da uopće ne reagiramo refleksno. Ako vozač kamiona napravi nagli trzaj volanom, tad nećeš stići reagirati drugačije nego refleksno, ali u takvoj situaciji ti to baš neće pomoći. Ako krene polagano prelaziti u tvoju traku, tada imaš vremena nadvladati refleksnu radnju prije nego počne.

 

U toj situaciji u kojoj prepreku udaraš sa 70 km/h ne stigneš je ni zaobići, što sam vrlo detaljno argumentirao, a protuargumente nismo čuli na ovoj temi.

 

Motorist može stradati pri puno manjoj brzini, pogotovo ako ga gurneš u bankinu.

 

Drugim riječim, u nedostatku argumenata, moje riječi izvrčeš do te mjere da ih možeš prikazati apsurdnima.