Sakrij me u šapat
na vrelim usnama
i nemoj da me itko pročita,
jer što sam ja
nego tvoja tajna,
nikad naglas izgovorena
već u riječima skrivena,
u slovima zarobljena.
Utopi me u pogled
i smjesti u kutak oka
gdje izvorište suze počiva,
jer što sam ja
nego tvoja tuga
nikad isplakana,
a od sjete satkana.
Umotaj me u zrnce srca
i smjesti na najtoplije mjesto
neka tamo mirno procvjetam
jer što sam ja
nego tvoja ljubav,
još pravim poljupcem neiskazana
u nekom slučajnom dodiru postojana.
Ispleti me u dlan
što stazama života me tebi donio
i u čaroliji trenutka probudio
usnulu od plamenih oluja,
jer što sam ja
nego tvoja sudbina,
nikad kušana,
samo u želji razigrana,
žudnjom ovijena.
I molim te,
nemoj da ikada nestanemo,
da se izgubimo u labirintima obećanja
i da sve u prah odleti
jer što smo mi
nego dvije zvijezde
što u svom sjaju
jedna drugu pronalaze,
samo je svaka
sa druge strane mjeseca.