Cape Music
- poruka: 7.029
- |
- čitano: 726.575
- |
- moderatori:
DrNasty, pirat, Lazarus Long, XXX-Man, vincimus
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
Strujiš kroz mene svojim tihim šaptom,
dodiruješ me glasom kao mekim baršunom,
sklapam vjeđe da te osjetim,
da dušu tobom , umjesto suncem , osvijetlim.
Kliziš mislima u dubinu mene,
zatvaram oči od tvog dodira snene
i puštam da sretnemo se u toplom mraku,
da raspemo ljubav po ustreptalom zraku…
I ljubim te u miru čekanja nedosanjanog sna
i u rimama svih mojih nedovršenih stihova.
Zbog svega što smo najljepše htjeli
Hoću uz mene noćas da kreneš
Ma bili svjetovi crni il' bijeli
Ma bili putevi hladni il' vreli
Nemoj da žališ čak i ako sveneš
Hoću da držiš moju ruku
Da se ne bojim vjetra i mraka
Uspavana i kad kiše tuku,
Jednako krhka jednako jaka
Hoću uz mene da se sviješ
Korake moje da uhvatiš
Pa sa mnom bol i smijeh piješ
I da ne želiš da se vratiš
Da sa mnom ispod crnog neba
Pronađeš kruha komadić bijeli
Pronađeš sunca komadić vreli
Pronađeš života komadić zreli
I crkneš, ako crći treba
Zbog svega što smo najljepše htjeli
M.A.
Usamljena večer
kotrlja svoje minute kroz moje misli
a ja pogledom milujem tamnu prazninu
u kutu sobe
u kojem tvoju sjenu skrivam.
Ova samotna večer
nazire sjaj tvoje duše u mojim snovima
što budni plove kroz mrak do tebe
i tvog snivanja.
I dalje ova neispunjena večer šuti na mojim usnama
što drhteći iščekuju toplinu tvojih riječi
da ih u osmjeh razvuku
pa da sa njih nježnost prema tebi
poteče.
Znaš li da ti pjesme pišem
i da svake noći u svom snu te budim,
znaš li da ponekad samo zato dišem
da u tvojoj zori barem jednom zarudim.
Da ti usne taknem u snu nasmiješene
i poljubim vjeđe još nerasanjene.
Znaš li koliko moj dan sa tobom traje
i koliko tebe u sebi nosim,
slutiš li da na mojim usnama tvoji osmijesi sjaje
dok i ove stihove suzama rosim.
Prepolovljena sunčanim jutrom
ostajem neispunjena nježnim dodirom tvojih dlanova,
bez tvojih usana na mojim usnama,
prazna kao pustinja
a ipak
u svojoj dubini prepuna tebe.
Okupana bjelinom dana
pronalazim nedostajanje tvojih osmijeha,
prazninu umjesto poljubaca,
tiha kao tama
a ipak
u dubini sebe prepuna baršuna tvog glasa.
Odlažem gorčinu sa usana
u jutro što lagano odmiče,
oblačim osmijeh podneva izlivenog u moje oči,
žedna tvoje čežnje
ostajem naga
a ipak
duboko u sebi drhtavo prekrivena tobom.
Haj,hojpapy i sunčanoj suboti
izbacuje me zakaj? ufff i onda se moram ponovno prijavljivati
k vrapcu..sad još i crna nedjelja a joj i temperatura te strefila u ponedjeljak..niš nadam se da je sada već bolje ak nije nema ti druge..dekica,mirovanje,čaj,med i poljupci od apepa..veliki pozzzz i pomalo