Cape Music
- poruka: 7.029
- |
- čitano: 726.587
- |
- moderatori:
DrNasty, pirat, Lazarus Long, XXX-Man, vincimus
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
U ovom jutru
što pjevom ptica je ispunjeno,
šaljem ti misli da te dotaknu u snovima,
da ostave trag na jastuku
i zamirišu kada te jutro dočeka.
U ovom jutru
po plavom nebu prosutom,
šaljem ti poljupce da te obaviju,
da ti tijelom zaplove
dok dan se po tebi razlijeva.
U ovom jutru
što zeleni se kao daleka sjećanja,
šaljem ti osmijehe
da na tvom uzglavlju toplinu pronađu,
da te zagrle
i zauvijek ti na usnama
ljubav ostave.
Strpljivo sam ispraćala dane,
sate neumorno nižući na niti čežnje.
Koračala sam kroz muk
obgrljena toplinom tvog osmijeha,
skutrena u mekoći tvog naručja,
tebe željna i tvojih dodira.
Čekala sam te.
Čuvala sam sedef sa tvojih usana
ostavljan na mojoj koži,
što vraćao je one dragocjene trenutke,
brižno pohranjene
u širini sjećanja na tebe.
Čekala sam te.
Da me probudiš
šuljajući se po mom jastuku,
toplom od nesazrelih snivanja,
mekom od žudnje
po njemu razmazane ,
sa mojih usana.
Sada si tu.
Sakupljam svako zrnce tebe
što oko mene lebdi.
I pospremam te
kao dragocjeni sjaj zvjezdane prašine
da obasjaš mi stvarnost
kada te ponovo
kraj mene ne bude.
Volim
kad mjesec zagrli tvoje tragove
u mom snivanju
i kad obasja tvoje znakove
na mom tijelu zaspale;
tada te ne moram više tražiti
u skrivanju,
tada na moje jastuke
spuštaš svoje dlanove
i donosiš sjaj kojim u beskraj
nosiš me…
Volim
kad sunce zaljulja tvoje sjene
kroz moje oči
i kada pozlati tvoje osjete
po mojoj koži prosute;
tada te ne moram više skrivati
u svoje noći,
tada kroz svoje prozore
ugledam tvoje obzore
i osjetim nježnosti u kojima traješ
i svu ljubav koju mi daješ
iz sebe.
Propupala žudnja šaptom nas zove
da uronimo u nju zatvorenih očiju
i osjetljivih čula,
da utonemo u bespuća njenog prostranstva
što stvorena su od nježnosti poljupca,
od topline dodira
i od pastelnih snova
koje po jastuku rasipamo svaki put
kad ruke nam se dotaknu,
kad dlanovi se poklope
a prsti se , željom vođeni, razigraju
po našem nemiru.
I slijedimo taj zov tek propupale žudnje
plahim koracima,
vodimo jedno drugo
u purpur nepoznatih svjetova
otkrivajući se sami sebi,
nasmiješeni u čaroliji davanja,
zaogrnuti mirisom sna
u kojem se budni stapamo sa čežnjom
što s visina po nama se prosipa.
Došetaš u moj san
lakim korakom, nasmijan,
pobacaš po meni sunčeve niti
a ja poželim sa tobom sniti,
kao ptica što u oku ti spava,
poželim zaboraviti
što san je a što java
i uz tebe gledati svijet na dlanu
bar u jednoj noći,
bar u jednom danu…
i pospremam tvoje sunce u sebe
da kroz njega osjetiš
koliko u meni
ima tebe.
Hojla rtu..papydoveslala sam iako dere neka bura