ovako, zanima me studiranje u Danskoj, procitao sam da Danska ima besplatne studije, pa me zanima ako bi mi netko tko zna mogao malo vise reci o tome, di se prijavit, kako, kada, kolki su troskovi zivota tamo itd.
ovako, zanima me studiranje u Danskoj, procitao sam da Danska ima besplatne studije, pa me zanima ako bi mi netko tko zna mogao malo vise reci o tome, di se prijavit, kako, kada, kolki su troskovi zivota tamo itd.
Kako stojiš s danskim?
ovako, zanima me studiranje u Danskoj, procitao sam da Danska ima besplatne studije, pa me zanima ako bi mi netko tko zna mogao malo vise reci o tome, di se prijavit, kako, kada, kolki su troskovi zivota tamo itd.
Kako stojiš s danskim?
planiram upisat studij na engleskom a procitao sam da je ucenje danskog na sveucilistu isto besplatno.
planiram upisat studij na engleskom a procitao sam da je ucenje danskog na sveucilistu isto besplatno.
Ne znam kako stojiš s ocjenama i svim tim i sa jezicima, ali ja sam bio top 10 u svojoj srednjoj i lako učim jezike, ali sada kad sam krenuo na fakultet upao sam u neki limbo lijenosti, depresije i samomržnje. Ne mogu si pomoći dalje od te dijagnoze.
Upisao sam studij u Sarajevu, upao na budžet i jednostavno sam očekivao da sve bude bolje. Mislio sam da ću lako upasti u društvo na fakultetu, ali ispostavilo se da su i tu svi bezdušni bezveznjaci. Upisao sam i tečaj japanskog jezika i polako postajem najgori -izgleda da svi sada čekaju da odustanem. Mislio sam da ću tu naći nekog s kim mogu popričati, ali čini se da taj tečaj svi idu da izliječe od težih problema kod kuće i da ga asociraju samo s nekim oblikom bjekstva od stvarnosti (anime).
Ja sam mislio da ako prestanem igrati igre 20 sati dnevno i ako uđem u život da će mi se kvaliteta života poboljšati, ali nisam vidio nikog iz srednje već jedno četiri mjeseca, nisam praktično nikog vidio već dugo. Život mi se sastoji od odlaska na faks, slušanja, dolaska, slušanja roditelja kako sam propalica i kako ništa nije za mene, ni slaganje kutija u Konzumu.
Učenje mi je jedna od dvije zabavne i zanimljive stvari u životu, ali opet mi je teško vježbati zadatke i neću dobro proći na kolokvijima kao oni što žive u domu i vježbaju skupa ili cure nad kojima stalno vise stariji momci u pokušaju da ih seksualno iskoriste što one tako lako koriste.
Ne snalazim se dobro s gradivom i teško mi je da se natjeram da učim. Otišao sam doktoru da vidim što me svrbi glava i što imam toliko peruti on je rekao da je to neka vrsta dermatitisa koja se dobija od stresa i da bi bilo najbolje da se ošišam na kratko, da ne jedem prevruću hranu i da riješim probleme. Ošišao sam se i još uvijek postaje gore, kad učim baš mi je teško misliti koliko me svrbi.
Imao sam članove obitelji koji su se teško nosili s time da napunivši osamnaest godina ne postaju gospodari svoga tijela i ne mogu raditi što hoće, što se nisu htjeli upisati na faks i molili roditelje za godinu odmora, rođak mi ponavlja godinu koja košta 12k Kn. Stvarno sam mislio da ja neću imati problema, da je fakultet ono što sam čekao 18 godina.
Mislio sam da ako budem prešeo taj tranzicijski period sa Da, u redu, da neće biti nekakvih poteškoća, ali sada samo plutam kroz život. Izgubio sam petinu mase, dobio duboke zaliske, crne podočnjake, blijed sam i nikad se nisam osjećao gore. Ne mogu se sjetiti kad sam zadnji put spavao bez buđenja s neobjašnjivim osjećajem straha u prsima.
Nema ništa magično u fakultetu što popravi sve probleme. Nema promjene na bolje. Samo spoznanje da je tetka koja je govorila Sad je najljepše doba tvog života kada si bio sedmi osnovne bila u pravu.
Nekad se uspijem zavarati da ako budem imao dobar prosjek da ću otići studirati negdje drugo, učlanio sam se i u neku grupu koja se bavi razmjenom studenata, ali siguran sam da ja nisam jedan od onih koje će ove godine izabrati. Mislio si da se šalim, ali sada mi je najveći užitak pogledati Potjeru. Sjesti s mamom, tatom i sestrom i pokazati im da nisam tako loš i gledati Lovce kako su pametni. Osim toga, ne pada mi na pamet kako da si pomognem. Nekad se uhvatim kako razmišljam o piću.
Ovo nije ono što sam tražio u životu i sada žalim što nisam završio neki zanat.
ti si sad meni zapravo reko da ne upisujem uopce neki faks?
Rekao ti je da je život surov i da ako uđeš u njega nespreman i bezvoljan da ćeš izgubiti kosu i propasti i fizički i društveno.
Ako si svjestan života, naravno.
studij svakako trebaš upisati ali nemoj očekivati ništa pogotovo ne bez truda, a ovaj gore kako se meni čini je previše očekivao od studija, a meni se čini i svega ostalog ili neznam više kako da se izrazim precjenio je svoje mogućnosti, sposobnosti, znanje ?..., kako je bio dobar učenik u srednjoj on je očekivao da će čim dođe na studij biti glavna faca u društvu i da će prolaziti s dobrim ocjenama bez da se uopće potrudi jer misli da sve zna i onda kad dođe teško gradivo koje nerazumije neda mu se učiti i onda krivi sve drugo i sve će napraviti samo da se nebi krvavo namučio kako bi prošao godinu.
zaboravio si dio o seksualnom zlostavljanju, bez toga ti sapunica nije kompletna 
planiram upisat studij na engleskom a procitao sam da je ucenje danskog na sveucilistu isto besplatno.
Ne znam kako stojiš s ocjenama i svim tim i sa jezicima, ali ja sam bio top 10 u svojoj srednjoj i lako učim jezike, ali sada kad sam krenuo na fakultet upao sam u neki limbo lijenosti, depresije i samomržnje. Ne mogu si pomoći dalje od te dijagnoze.
Upisao sam studij u Sarajevu, upao na budžet i jednostavno sam očekivao da sve bude bolje. Mislio sam da ću lako upasti u društvo na fakultetu, ali ispostavilo se da su i tu svi bezdušni bezveznjaci. Upisao sam i tečaj japanskog jezika i polako postajem najgori -izgleda da svi sada čekaju da odustanem. Mislio sam da ću tu naći nekog s kim mogu popričati, ali čini se da taj tečaj svi idu da izliječe od težih problema kod kuće i da ga asociraju samo s nekim oblikom bjekstva od stvarnosti (anime).
Ja sam mislio da ako prestanem igrati igre 20 sati dnevno i ako uđem u život da će mi se kvaliteta života poboljšati, ali nisam vidio nikog iz srednje već jedno četiri mjeseca, nisam praktično nikog vidio već dugo. Život mi se sastoji od odlaska na faks, slušanja, dolaska, slušanja roditelja kako sam propalica i kako ništa nije za mene, ni slaganje kutija u Konzumu.
Učenje mi je jedna od dvije zabavne i zanimljive stvari u životu, ali opet mi je teško vježbati zadatke i neću dobro proći na kolokvijima kao oni što žive u domu i vježbaju skupa ili cure nad kojima stalno vise stariji momci u pokušaju da ih seksualno iskoriste što one tako lako koriste.
Ne snalazim se dobro s gradivom i teško mi je da se natjeram da učim. Otišao sam doktoru da vidim što me svrbi glava i što imam toliko peruti on je rekao da je to neka vrsta dermatitisa koja se dobija od stresa i da bi bilo najbolje da se ošišam na kratko, da ne jedem prevruću hranu i da riješim probleme. Ošišao sam se i još uvijek postaje gore, kad učim baš mi je teško misliti koliko me svrbi.
Imao sam članove obitelji koji su se teško nosili s time da napunivši osamnaest godina ne postaju gospodari svoga tijela i ne mogu raditi što hoće, što se nisu htjeli upisati na faks i molili roditelje za godinu odmora, rođak mi ponavlja godinu koja košta 12k Kn. Stvarno sam mislio da ja neću imati problema, da je fakultet ono što sam čekao 18 godina.
Mislio sam da ako budem prešeo taj tranzicijski period sa Da, u redu, da neće biti nekakvih poteškoća, ali sada samo plutam kroz život. Izgubio sam petinu mase, dobio duboke zaliske, crne podočnjake, blijed sam i nikad se nisam osjećao gore. Ne mogu se sjetiti kad sam zadnji put spavao bez buđenja s neobjašnjivim osjećajem straha u prsima.
Nema ništa magično u fakultetu što popravi sve probleme. Nema promjene na bolje. Samo spoznanje da je tetka koja je govorila Sad je najljepše doba tvog života kada si bio sedmi osnovne bila u pravu.
Nekad se uspijem zavarati da ako budem imao dobar prosjek da ću otići studirati negdje drugo, učlanio sam se i u neku grupu koja se bavi razmjenom studenata, ali siguran sam da ja nisam jedan od onih koje će ove godine izabrati. Mislio si da se šalim, ali sada mi je najveći užitak pogledati Potjeru. Sjesti s mamom, tatom i sestrom i pokazati im da nisam tako loš i gledati Lovce kako su pametni. Osim toga, ne pada mi na pamet kako da si pomognem. Nekad se uhvatim kako razmišljam o piću.
Ovo nije ono što sam tražio u životu i sada žalim što nisam završio neki zanat.
Imas dvije opcije
1. Odes psihijatru i on ti da drogu na recept
2. Odes kod dilera i kupis drogu
i uglavnom boli te * za sve onda
ovako, zanima me studiranje u Danskoj, procitao sam da Danska ima besplatne studije, pa me zanima ako bi mi netko tko zna mogao malo vise reci o tome, di se prijavit, kako, kada, kolki su troskovi zivota tamo itd.
Ne znam gdje si tu informaciju išcupao, ali znam da u Danskoj ništa nije besplatno pogotovo studiranje kao i svugdje. U Hrvatskoj ti je studiranje besplatno, ako upadneš kao redovni student i daš sve na vrijeme tako da ne vidim u čemu je problem, ali ok razumijem te. O troškovima u Danskoj bolje da ti ne pišem jer to je jedna od skupljih država u svijetu (sami vrh - top 5) ili bolje rečeno pola gradova je 98% skuplje od Zagreba i drugih skupljih gradova u Hrvatskoj. Ako imaš volju, želju i $$$ svakako probaj i nemoj dozvoliti da te netko sputava u tome, ali ujedno budi i realan.
Otiđi na forum.hr i u topicu Emigracija ili Dijaspora otvori temu pa će ti se valjda javiti netko tko studira, radi i živi tamo.
Slika sve govori
planiram upisat studij na engleskom a procitao sam da je ucenje danskog na sveucilistu isto besplatno.
Ne znam kako stojiš s ocjenama i svim tim i sa jezicima, ali ja sam bio top 10 u svojoj srednjoj i lako učim jezike, ali sada kad sam krenuo na fakultet upao sam u neki limbo lijenosti, depresije i samomržnje. Ne mogu si pomoći dalje od te dijagnoze.
Upisao sam studij u Sarajevu, upao na budžet i jednostavno sam očekivao da sve bude bolje. Mislio sam da ću lako upasti u društvo na fakultetu, ali ispostavilo se da su i tu svi bezdušni
Ne snalazim se dobro s gradivom i teško mi je da se natjeram da učim.
A šta si to upisao pa je toliko depresivno? Sad sam baš zaintrigiran.
Ništa, autor teme mora razmisliti što želi u Danskoj i onda otići na stranice sa informacijama o konkretnoj stvari u Danskoj.
Idemo dalje, temu treba preimenovati u "Kako pomoći Mentalistu"...
Pa krenimo...
Sad si prva godina, posveti se učenju, možeš ti to, a onda na drugoj možeš krenuti sa aktivnostima za koje si napisao da rade "stariji"!
Sretno svima!
ovako, zanima me studiranje u Danskoj, procitao sam da Danska ima besplatne studije, pa me zanima ako bi mi netko tko zna mogao malo vise reci o tome, di se prijavit, kako, kada, kolki su troskovi zivota tamo itd.
Ne znam gdje si tu informaciju išcupao, ali znam da u Danskoj ništa nije besplatno pogotovo studiranje kao i svugdje. U Hrvatskoj ti je studiranje besplatno, ako upadneš kao redovni student i daš sve na vrijeme tako da ne vidim u čemu je problem, ali ok razumijem te. O troškovima u Danskoj bolje da ti ne pišem jer to je jedna od skupljih država u svijetu (sami vrh - top 5) ili bolje rečeno pola gradova je 98% skuplje od Zagreba i drugih skupljih gradova u Hrvatskoj. Ako imaš volju, želju i $$$ svakako probaj i nemoj dozvoliti da te netko sputava u tome, ali ujedno budi i realan.
Otiđi na forum.hr i u topicu Emigracija ili Dijaspora otvori temu pa će ti se valjda javiti netko tko studira, radi i živi tamo.
danska, svedska, austrija, finska i jos neke drzave imaju besplatne studije.
danska, svedska, austrija, finska i jos neke drzave imaju besplatne studije.
U Austriji i Finskoj nemaš što tražiti, a Danska i Švedska su druga prica i kao što sam rekao/naveo sve se to placa, a troskovi zivljenja su boli glava. Ili moraš dobit neku novcanu potporu ili moras doci tamo s dubokim džepom.
Za sve koji su zainteresirani za alternativno obrazovanje, ili su generalno nezadovoljni obrazovanjem u RH, ili su zainteresirani za učiteljskim studijem, učiteljstvo itd.,
htjela bih podijeliti jedan studij sa svima - DNS Necessary Teacher Training College
DNS je 3godišnji program koji je najviše fokusiran na osobni razvoj te se vodi motom 'learning by doing', jer je svaki dio programa 80% praktican, 20% teorijski (otprilike naravno).
1. godina uključuje put u Afriku na 4 mjeseca te nakon toga put po svijetu gdje se širi znanje stjeceno u Africi. Istražuje se problematika tog podrucja (bilo u vezi politike, industrije, ekonomije, itd.)
2. godina uključuje put po Europi te takodjer ukljucuje istrazivanje problematike tog podrucja (kao sto je navedeno iznad)
3. godina vecinski ukljucuje praksu u skolama.
Mislim da je DNS pravi izbor za bilo koga (bilo da se zelite baviti učiteljstvom ili ne), jer je program osmisljen tako da kroz njega prikupis sva iskustva koja su ti potrebna da se razvijes i postanes najbolja moguca verzija samog sebe. Kroz putovanja po Africi, dijeljenju svojih iskustava po Europi, organiziranja raznoraznih projekata orijentiranih na poboljsanje zajednice, mogucnost da si sam zaradis za studij, ucenja kroz kolegije koji su orijentirani na buducnost, samoodrzivost, umjetnost, aktivnost, te jos puno toga. DNS je zaista jedno okruzenje koje te konstantno potice da rastes, razmisljas i mijenjas se, te zaista daje posebno obrazovanje i iskustvo koje je potrebno.
Osobno sam dio programa, i upravo zato sto sam odusevljena njime i sto vidim veliku vrijednost, imam potrebu podijeliti s drugima.
Ovo je ukratko opis programa, ali sve detalje mozete naci na web stranici:
http://www.dns-tvind.dk/
ili na YT kanalu:
https://www.youtube.com/channel/UCCpGHuaCG8oShOlqGf1LIMw
U svakom slučaju, zaista poseban program, jako izazovan i totalno drugaciji od svega ponudjenog u RH. Naravno, i meni se mozete obratiti za bilo kakve informacije.
Ugodan dan :D
